Sijela gibeta

Današnja sijela dobrog dijela muslimana ispunjena su gibetom-ogovaranjem drugih ljudi i pored toga što je takvo djelo Uzvišeni Allah osudio i zabranio rekavši:

“(O vjernici) ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, – a vama je to odvratno.”[1]

Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, u tumačenju ovih riječi kaže: “U ovom ajetu spominje se najveći ukor i najveća pogrda gibeta kada Allah gibet poistovjećuje sa jedenjem mesa umrlog čovjeka pa kaže: ‘Zar neko od vas voli da jede meso svoga umrlog brata?! Vi to prezirete!’ Tj. kao što to prezirete svojom dušom i naravi, to vam je ogavno; onda to prezirite i zbog šerijata jer ga i šerijat prezire, a doista je kazna za gibet teža od ovoga.”[2]

Plemeniti brate muslimanu, Svevišnji Allah čovjeka koji ogovara svoju braću muslimane prikazao ga je u najgorem liku, poistovijetio ga je s onim koji jede meso svoga umrlog brata, a dovoljno je prezira i ogavnosti da čovjek sjede pored umrlog brata svoga, odsijeca komade njegovog tijela i jede!

Šta je to gibet?

Od Ebu Hurejre, radijallahu anh, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli.” Neko je upitao: “Allahov poslaniče, a šta ako doista bude pri mome bratu ono što spominjem o njemu?!” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Ako bude pri njemu ono što ti spominješ, onda si ga ogovorio, dočim, ako ne bude toga pri njemu, tada si ga potvorio.”[3]

Propis gibeta

Ogovaranje je ružna osobina i ne čini ga osim slaba duša. Ogovaranje je strogo zabranjeno. Naprotiv, to je jedan od velikih grijeha.

Imam El-Kurtubi, rahimehullahu te’ala, rekao je: “Nema razilaženja među islamskim učenjacima po pitanju toga da je ogovaranje jedan od velikih grijeha i da se onaj koji ogovara druge treba iskreno za svoje ogovaranje pokajati Svevišnjem Allahu!”[4]

Razmislimo, brate muslimanu, o riječima Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadždžu, kako nam ih prenosi Abdurrahman b. Ebi Bekrete od svoga oca. On spominje da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista su vaša krv, vaš imetak i vaša čast među vama sveti (zabranjeni, nepovredivi) kao što je (zabranjen, nepovrediv) svet ovaj dan u ovome mjesecu u ovoj vašoj zemlji!”[5]

Onaj koji razmisli o ovome hadisu uvidjet će da je ogovaranje strogo zabranjeno, jer se njime narušava čast muslimana a ona je sveta upravo kao što je svet Kurban bajram, tj. kao što se ne smije narušavati Kurban bajram u mjesecu zul-hidždžetu u Mekkanskom haremu.

Razmislimo zajedno i o ovim Vjerovjesnikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Kada sam bio uzdignut na Mi’radžu, prošao sam pored ljudi s bakrenim noktima koji su njima grebali svoja lica i svoje grudi! Upitao sam: ‘Džibrile, ko su ovi ljudi?’ Rekao mi je: ‘To su oni koji su jeli ljudsko meso i narušavali njihovu čast!'”[6] Onaj koji se brine o sebi, neka razmisli o ovome hadisu. Neka zna da će oni koji su ogovarali druge svoja prsa i svoja lica grebati bakrenim noktima koji nadmašuju uveliko nokte i kandže divljih zvijeri, upravo kako bi iskusili kaznu shodno svojim prljavim djelima.

[1] Prijevod značenja El-Hudžurat (12)

[2] Tefsir Ibnu Kesir (1750)

[3] Muslim (2589) u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anh

[4] Tefsir Kurtubi (16/337)

[5] Buharija: 1/26 (67), Muslim: 5/108 (1679) (30)

Preuzeto sa: akos.ba/asbih.net