Krivična prijava protiv Đukanovića zbog deportacije muslimana 1992. godine
Poslanik crnogorskog Pokreta za promjene, profesor Pravnog fakulteta u Podgorici i odgovorni urednik “Monitora” podnijeli su Vrhovnom državnom tružilastvu Crne Gore krivičnu prijavu protiv predsjednika vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića zbog deportacije iz Crne Gore Muslimana iz BiH, u proljeće 1992. godine.
Poslanik Koča Pavlović, profesor Milan Popović i urednik podgoričkog nedeljnika “Monitor” Esad Kočan, Đukanovića smatraju odgovornim samim tim što je u vrijeme deportacije bio premijer, na osnovu čega se, kako su naveli, može izvoditi njegova takozvana komandna odgovornost.
U proljeće 1992. godine iz Herceg Novog i još nekih primorskih opština crnogorska policija deportovala je više desetina Muslimana/Bošnjaka, državljana Bosne i Hercegovine, koji su u Crnu Goru došli da bi izbjegli učešće u ratu u BiH.
Njihovo izručenje, kako je ranije više puta bilo saopšteno, tražila je vlast bosanskih Srba, na čijem je čelu tada bio Radovan Karadžić, da bi, navodno, bili zamijenjeni za zarobljene Srbe. Deportovani Muslimani/Bošnjaci su, međutim, kasnije bili ubijeni.
Porodice deportovanih su zbog toga tužile Crnu Goru, a u Podgorici je održan sudski proces grupi funkcionera crnogorske policije koji su bili optuženi za deportaciju.
Viši sud u Podgorici ranije je oslobodio optužbe devet policijskih funkcionera, ali je Apelacioni sud Crne Gore u martu ove godine ukinuo tu presudu i odlučio da se u ovom slučaju ponovi sudski postupak.
Prema presudi Višeg suda bosansko-hercegovački civili su 1992. godine iz Crne Gore deportovani na osnovu nezakonite naredbe tadašnjeg crnogorskog ministra unutrašnjih poslova Pavla Bulatovića.
Optuženi policijski fukcioneri, međutim, kako je obrazloženo u presudi, nisu bili dio sukobljenih strana u ratu u BiH, te zato nisu mogli odgovarati po odredbama međunarodnog prava za ratne zločine.
Pavlović, Popović i Kočan pozvali su se, u obrazloženju svoje krivične prijave, na svjedočenje bivšeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, u pomenutom sudskom postupku, koje su oni okarakterisali kao “dokaz najveće dokazne snage”.
Oni su naveli Bulatovićeve riječi tokom svedočenja da je tadašnje crnogorsko rukovodstvo “sve znalo” o slučaju deportacije, a da je Milo Đukanović, kao tadašnji premijer, “najviše znao”.
Pavlović, Popović i Kočan smatraju da je na osnovu te “samooptužujuće” izjave Bulatovića, državno tužilaštvo moglo da optužnicu proširi na njega samog i Mila Đukanovića. Bulatović je tada bio predsjednik Crne Gore.
Đukanović, bivši crnogorski premijer je, prema obražloženju Pavlovića, Popovića i Kočana, od 1989. bio na najvišim državnim i političkim funkcijama u Crnoj Gori i samim tim je uticao na odugovlačenje pokretanja sudskog postupka i sam sudski postupak.
Pavlović, Popović i Kočan navode da ratni zločini ne zastarjevaju i da ne mogu biti predmet nikakve tajne međunarodne diplomatije, realpolitike i abolicija.
(Vijesti.ba)