Sadija Đulović (39) iz Suhe kod Živinica od subote ponovo vidi. Barem na jedno oko. Ono na koje joj je u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla transplantirana rožnjača.
-Poslije toliko godina konačno mogu jasno vijdeti svijet oko sebe. Jedva čekam da vidim svoju kćerku, kaže Sadija dok se oporavlja nakon operacije.
Do sad je, objašnjava, gledala ‘kao kroz najlon’. Nije mogla vidjeti cijene u prodavnici, snalazila se kako je znala i umjela, uz pomoć porodice.
Sve to za nju je prošlost nakon što joj je u subotu javljeno da se pojavio donor. Zahvaljujući plemenitom djelu 56-godišnje žene koja je odlučila da nakon smrti donira organe, Sadija ponovo vidi, baš kao i njen komšija, Živiničanin Vahid Bošnjaković (48) s kojim dijeli sobu. Uz to, doniranim organima spašena su još tri života, između ostalih i novinaru Nisvetu Džanki.
Sadija probleme s vidom ima još od školskih dana. Stanje se pogoršavalo, a 2008. godine ljekari su konstatirali da joj je jedina nada transplantacija rožnjače. Skoro četiri godine bila je na listi čekanja. I dočekala.
-Ovaj osjećaj je neopisiv. Želim se zahvaliti prije svega osobi koja je donirala organe i njenoj porodici, a posebno doktorima Vahidu Jusufoviću i Veri Vukotić, kao i ostalom osoblju bolnice-govori sadija, a Vahid Bošnjačković ponavlja gotovo u glas.
-Bog, pa doktor-završava Vahid.
Problemi ovog bravara u rudniku Đurđevik počeli su 1987. godine, kada mu je komad metala povrijedio desno oko. Stanje se pogoršalo posljednjih godina. I on je četiri godine bio na listi čekanja.
-Osjećam se odlično, vid i na ovo oko nadolazi. Volio bih da svako ko je bolestan osjeti ovu sreću koju ja osjećam. Čim izađem iz bolnice potpisaću donorsku karticu, a to će uraditi i moj sin-kaže Bošnjaković.
(E. H. /Bportal.ba)
(bportalba)