Na državnom prijemu u gradu Sfaks u Tunisu, organizovanom u čast cijenjenog šejha i delegacije Svjetske unije islamskih učenjaka, rekao je Karadavi: «Od Tunisa tražimo da provodi ispravan pravi islam, koji daje slobodu i pravdu, prije nego se bude tražila uspostava šerijata, jer ovo zadnje nema svoje značenje bez slobode, koja ne toleriše prigovor, protivljenje i kritiku, na osnovu toga da ta sloboda bude kontrolisana pravednošću koja je bila uskraćena ovom ummetu već duže vrijeme.
El-Karadavi je potvrdio da Tunis treba demokratsko-islamsku državu, a demokratija u svojoj suštini jeste da narod u njoj sam odluči kojim putem da krene i da izaberu onoga koga oni žele. Islam prezire da bude imam u namazu onaj koga ljudi ne vole, a imamet u namazu je umanjena slika velikog imameta, vođenja države.
Islam, također, podstiče da ljudi izaberu one koji će njima da vladaju, a ne da im se nameću vođe bičem i sabljom, upozoravajući u isto vrijeme da Kur’an ne optužuje samo Faraona, nego i one koji su ga na to mjesto izabrali i za božanstvo ga uzeli, potpomažući ga u njegovoj oholosti nad ljudima, kao što kaže Uzvišeni o Faraonu: «I on zavede narod svoj, pa mu se pokoriše…» (Ez-Zuhruf, 54)
Šejh je u svom govoru spominjao važnost demokratije i međusobnog dogovaranja (šure) i kako islam podstiče na te stvari. Pri tome je pozivao da se ljudi u Tunisu pridržavaju istinske demokratije odbacujući varanje, pojašnjavajući u isto vrijeme kako Tunis treba da bude demokratska država ali isto tako i islamska, bez osvrtanja na loše primjere u sprovođenju šerijata, jer je šerijat od toga čist.
El-Karadavi je potvrdio da je on jedan od boraca ovog ummeta. Njega je Allah učinio borcem da bude pozivač i branilac islama, izražavajući tom prilikom svoje simpatije prema Tunisu, te da je došao kao podrška kako bi potvrdio da je arapski ummet sa Tunižanima i na njihovoj strani.
Tom prilikom je rekao: «Volim prijateljsku nam zemlju Tunis, zbog njenog islama, i sve one koji u njoj žive, jer ja znam da je ovo u osnovi arapska i islamska zemlja, osim male skupine ljudi koji su opljačkali ovu zemlju uzevši milione, a ostavljajući narod koji ne može naći posao, stan ili službu. Takve prezirem kao i one koji su u neprijateljstvu sa Allahom i Njegovim poslanikom, dok su svi ostali moji prijatelji».
Također je dodao: «Želimo ovom narodu da živi lijep i ugodan život, jer potreba za tim je i započela ovu revoluciju, a i ostale zemlje su ih u tome slijedile». Nakon čega je pojasnio kakvu vrijednost ima onaj koji započne neko djelo ukoliko ga ostali u dobru slijede.
Šejh je također pozdravio revolucije u Egiptu, Libiji, Jemenu i Siriji, rekavši da će revolucija u Siriji pobijediti, uz Allahovu dozvolu, jer je to neizbježno, a i Allah ne dozvoljava da nasilje pobjedi nad pravdom ili da nadvlada nered nad pravednošću, slobodom i blagostanjem. Allahov je zakon takav da će nasilnika kazniti onako kako kažnjava Silni i Moćni, a sirijski narod svakodnevno podnosi žrtve i njih Allah nikada neće ostaviti bez pomoći.
Izvor: iumsonline.com/ar/
Prevod: Senad Hodžić, prof.
(Islam-iman.com)