Zemira Gorinjac, aktivistica Udruženja „Solidarnost“ iz Bihaća, posjetila je s nekoliko aktivista mjesto Turbe, kod Travnika.
Vrlo susretljiv domaćin i domaćica, Ahmet ef. Skopljak , i njegova hanuma, Amila Crnkić-Skopljak, potrudili su se da organizacija same tribine protekne u najboljem redu. Osigurali su mjesto, kao i potrebne rekvizite.
Nakon vrlo dirljive najave našeg domaćina, velikom broju prisutnih džematlija, obratila se Zemira Gorinjac, prikladnim uvodom. Nakon učenja Časnog Kur’ana, otpočela je slikovno kazivanje kroz Palestinu, zasebno pričajući o Palestini u dijelovima i elementima apartheida u Zapadnoj obali, Kusdu i Gazzi, da bi završila bolnom , za srce i dušu preteškoj priči o Siriji, koja toliko podsjeća na dešavanja u Bosni kad su mučenja, ponižavanja, civilnog stanovništva u pitanju.
Nakon klanjanja ikindije namaza i kraćeg odmora, aktivisti su nastavili svoj put u Travnik. Tamo ih je dočekao za hajr uvijek raspoložen imam džamije, Aljo ef.Cikotoć, i njegova prevrijedna hanuma. Uz osoblje džamije, naročito suorganizatora Almira Duvnjaka i Jasmina Čehića, smjestili su se u Omladinski Klub , u prizemlju džamije. Dupkom puna dvorana je, tokom projekcije i govora naše sestre Zemire, bila ispunjena bolnim uzdasima i jecajima. Niko nije ostao ravnodušan. Hrlili su muškarci i žene, brišući suze, da makar skromnim novčanim prilogom kažu narodu Palestine i Sirije da nisu zaboravljeni.
Sutradan, 25.3.2012. godine, nakon noćenja kod aktivista Udruženja u Donjem Vakufu, Zemira je održala tribinu uz projekciju u Bugojnu. Iza podne namaza, narod je dušom odmorenom u „razgovoru“ sa Gospodarom, poslušao istinu iz prve ruke. Kako ostati ravnodušan, na onolike vapaje i znakove upozorenja, da dijelovi našeg tijela bivaju kidani i ubijani svaki dan?
Ni odmorila se nije od dojmova iz Bugojna, započevši odmah nakon ikindije namaza tribinu u Donjem Vakufu. Mala sala Doma kulture bila je premala, pa su domaćini ustupili veliku salu.
Izraz zahvalnosti u očima prisutnih, svim aktivistima za mir, širom svijeta. Ma gdje bili i ma kako se zvali, osjetili smo ih svojima. Osjetili smo ih pravednima i ljudima. Bili smo ponosni, zbog njih, što pripadamo vrsti zvanom čovjek.
Tužno je bilo gledati uplakane muškarce Srednje Bosne! I one putnike pristigle u Travnik, iz Kaknja i Mostara, samo da bi prisustvovali govoru o ranama ummeta… Tužno, ali istovremeno i obećavajuće. Palestina, Sirija, Somalija, Afganistan, djeca ummeta i …Bosna i Hercegovina…nisu sami !
Zahvaljujući se svim domaćicama i domaćinima, u Ime Allaha Kojem ćemo se vratiti,
Aktivisti napuštaju Srednju Bosnu izmoreni, ali zadovoljni što im je Allah omogućio da glas istine o aparthejdu i još gorim zločinima totalitarnih režima u Siriji i Palestini, pronesu kroz srce Bosne.
Aktivista udruženja „Solidarnost“: Ammara Šabić Langić
http://www.solidarnost-bosnia.com