Tužilaštvo USK-a: Anonimizacija ili interes javnosti

Mesić je istakao da mišljenje nisu još uvijek primijenili jer smatraju da to ne mogu uraditi kada su u pitanju krivična djela ratnog zločina.

“To je van pameti u BiH. Ne mogu da vjerujem da se traži anonimizacija u predmetima ratnih zločina, gdje postoji najveći interes javnosti. Postavlja se pitanje da li je optužnica privatna stvar. Ona to ne smije biti. Moramo javnosti otkriti koliko je ljudi ubijeno, gdje i ko je za to kriv. To je uloga tužilaca u ovom sistemu”, kazao je Mesić.

S Mesićem se složio i predstavnik Kantonalnog suda USK-a, istaknuvši da zatvaranje pravosuđa prema javnosti i anonimizacija “ne mogu dovesti ni do čega dobrog”.

“Svi znamo da anonimizacija neće uspjeti jer mediji će doći do informacija na ovaj ili onaj način. Problem je što ćemo sada imati mnogo više spekulacija. Moje mišljenje je da trebamo dati sve informacije koje možemo”, rekao je Haris Hairlahović, stručni saradnik u Kantonalnom sudu u Bihaću.

Predstavnici medija u Bihaću ističu da su sada zadovoljni informacijama koje mogu dobiti iz tamošnjeg Suda i Tužilaštva, ali da se pribojavaju da bi zatvaranjem ovih institucija moglo doći do većeg broja grešaka u izvještavanju i pogrešne percepcije u javnosti.

Fahrudin Bender, dopisnik dnevnih novina Oslobođenje iz Bihaća, istakao je da bi se novinare moglo dovesti do toga da “tapkaju u mraku”, te da pribjegnu neprovjernim izvorima informacija.

On je dodao da je zatvaranje institucija pravosuđa, kada su u pitanju ratni zločini, vrsta “sakrivanja onoga što se desilo u toku rata”.

Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH je prošle godine donijela mišljenje prema kojem pravosudne institucije moraju povući optužnice sa svojih web stranica, radi zaštite ličnih podataka. Ovo mišljenje je VSTV na postupanje proslijedilo svim tužilaštvima i sudovima u BiH.

Početkom ove godine, postupajući po ovom mišljenju, Sud BiH je donio Uputu po kojoj se svi sudski dokumenti anonimiziraju, dok je Državno tužilaštvo odlučilo da se i anonimizirane optužnice mogu dostavljati isključivo strankama u postupku, a ne javnosti.

Strah od budućnosti

Predstavnici Tužilaštva USK-a kazali su da su do prije nekoliko godina imali iznimno loš odnos s medijima, što je dovelo do toga da su predstavnici žrtava izgubili povjerenje u pravosuđe na nivou kantona i održavali česte demonstracije.

“Na ovom području desio se veliki broj zločina, i žrtvama je ovdje procesuiranje ratnih zločina pitanje života i povratka. Sada, nakon što smo se otvorili prema medijima, ljudi su zadovoljniji, svjedoci nam se sami javljaju”, otkrio je Mesić.

Prema tužiocu Mesiću, pravosuđe ne može ispuniti obavezu “prevencije zločina” ukoliko dolazi do anonimiziranja sudskih odluka, s obzirom da pravosnažne presude za ratne zločine predstavljaju historijsku građu.

“Imamo skoro iste događaje 1941. i 1992. godine. Ukoliko sada ne kažemo svima šta se desilo i da je to nedopustivo, onda je sve ovo van pameti i opet će nam se isto dogoditi”, dodao je tužilac.

S njim se složio i kolega Idriz Begić iz Tužilaštva USK-a, koji je dodao da je anonimizacija podataka o javnim ustanovama, poput ministarstava ili općina, “potpuno pogrešna”.

Ervin Bibanović, sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) USK-a, kazao je da je Agencija za zaštitu ličnih podataka BiH utvrdila da treba doći i do anonimizacije u ovoj instituciji.

“Mislim da je u nekim slučajevima to opravdano kada se radi o MUP-u, ali ako govorimo o tužilaštvima i sudovima i ratnim zločinima, to mi se čini kao da ulazimo u neke tamne strane. Smatram da moramo naći izuzetak kada se govori o ratnim zločinima – jer tu je najveći javni interes”, rekao je Bibanović.

Informacija – javno dobro

O javnom interesu suđenja za ratne zločine govorila je i Mirela Huković-Hodžić, novinarka BH Radija 1, istaknuvši da je u posljednjem izvještaju Svjetska banka naglasila da je za razvoj društva u BiH potrebno da dođe do pomirenja.

“Informaciju treba tretirati kao javno dobro, a ne kao robu. Ratni zločini su dio naše priče koja se zove ‘viza za budućnost’. Činjenica je da ekonomski razvoj ne može doći prije pravde”, kazala je Huković-Hodžić.

Relevantan izvor informacija za sudsko izvještavanje koji će proizvesti objektivan izvještaj – istakla je Huković-Hodžić – jeste sudski dokument, a ne neslužbeni izvori izvan sudnice.

Hajrija Hadžiomerović-Muftić, predsjednica Udruženja tužilaca Federacije BiH (FBiH), smatra da pravosudne institucije i mediji konstantno trebaju raditi na unapređenju saradnje.

“Novinari uvijek moraju stremiti da izvještavaju objektivno, a pravosuđe mora biti odgovorno, kako bi javnost bila istinito i pravovremeno informisana”, rekla je Hadžiomerović-Muftić.

Tužioci i novinari se skupa slažu da anonimizacija privatnih osoba i javnih institucija, nedostupnost optužnica medijima i slične prepreke, ne mogu dovesti do dobre saradnje i profesionalnog izvještavanja.

Oni smatraju da je ovaj problem potrebno “zakonski normirati” na način da se prvenstveno vodi računa o velikom interesu javnosti za slučajeve ratnih zločina, te time osigura pristup medijima da dođu do informacija, te objektivno i profesionalno izvijeste javnost.

Izvor: bim.ba

(kipba)