Saudin Bećirević Pospanko: Pjevaj moj narode
Dok sam mu prilazio, rukom mi je dao signal da priđem do njega. Kada sam mu prišao, pokazao mi je kako je JNA zimska bluza u stvari najbolja maskirna uniforma. Prosto nisam mogao vjerovati očima, kako se boja slagala sa bojom grabove kore. Nakon toga smo nastavili sa daljnjim kretanjem.Rukavice koje sam imao na rukama bile su totalno mokre. Ruke su mi se počele da lede. Nakon tri sata kretanja, komandir je podigao ruku i pokazao da smo blizu četničkih položaja. Podigao sam prst i krenuo da otkočim pušku. Nisam imao snage, spustio sam pušku i ponovio radnju, nije bilo nikakvog rezultata. Prsti su bili ukočeni. Nakon što iz par pokušaja nisam uspio da otkočim pušku, istu sam spustio na zemlju te je čizmom otkočio. Ova glupost mi se više nikada ne smije desiti. Puška mora biti otkočena, istog momenta kada izlazim ispred linije.
Komandir mi je rekao da izađem par metara ispred, da držim stražu. Dok on klanja akšam namaz. Uradio sam što mi je rekao, ležao sam na livadi i pratio prostor ispred nas. Komandir je klanjao iza mojih leđa. Kada je završio, zamjenili smo se. Nakon što smo obavili namaz, nastavili smo sa izviđanjem.
Nastavili smo kretanje između drveća, koje je bilo dosta rijetko. Naišli smo na potezne mine koje su bile postavljene u dva reda razmaka oko deset metara. Žice su bile lahko uočljive, na snijegu koji je prekrio zemlju. Vjetar je puhao, tako da mi je snijeg išao direktno u oči i lijepio se za trepavice. Noć se brzo spuštala, vidljivost je svakim korakom bila slabija. Pokušavao sam da memorišem i najmanji orijentir, pored kojeg smo prolazili. Nakon pola sata, uspjeli smo da dođemo do nasipa iza kojeg se nalazio tranše.
Nalazili smo se, između dva rova, udaljena jedan od drugog oko četrdeset metara. Vjetar je nanosio miris dima iz obliznjih zemunica. Sa desne strane, do nas je dopirao glas “pjevača”, koji je očito odlučio da suborce posalje u ludnicu, svojim kreštavim glasom. Jedino ako nisu uživali u textu pjesme koju je pjevao.- Od Topole od Topole pa do Ravne gore….
Pjevač me toliko iznervirao, da sam želio da uskočim u tranše, odem do njega i zasviram mu sa par rafala po ušima. Komandir je vidio da sam se iznervirao. Pogledao je u mene i samo mi rukom pokazao da se smirim. Pošto se ništa posebno nije dešavalo, nakon par minuta, smo krenuli nazad.
Prošli smo kroz minsko polje, ostavili smo isto pola sata, dok smo izasli iz minskog polja. Nakon toga smo krenuli da se spustamo niz brdo. Kretao sam se mnogo opuštenije. Konačno sam se uspravio, tako da sam osjetio kako mi niz leđa curi voda i sliva se u pantolone. Konci na čizmama su ponovo popustili. Voda koja se nalazila u čizmama se ugrijala, tako da je davala ugodnu toplinu. Bojao sam se da ne budemo prisiljeni da negdje ne zastanemo duže vremena, to bi značilo da bi se voda u čizmama zaledila.
Dok smo se peli uz brdo prema Hrastovoj glavi, snijeg je padao tako jako, da sam se bojao da nećemo uspjeti naći našu liniju. Kada smo došli do jednog kamena pored stazice, kojeg je komandir prepoznao, laknulo nam je. Nakon toga smo počeli da pričamo normalnim glasom, da bi nas naši na liniji na vrijeme čuli. Ubrzo smo izašli na našu liniju. Obavijestili smo sve one koje smo trebali da smo se vratili. Nakon čega smo nastavili put.
Komandir je konačno progovorio, normalnim tonom
– Odlično, sada možemo da ih napadnemo za dva dana. Sutra ćemo se spremiti i prekosutra pred veće ih možemo razvaliti i po mraku se povući nazad.
– Mogli smo ih večeras nas dvojica napasti. Sigurno bi ih porokali.
– Možemo mi ovu liniju uvijek porokati, oni su na ovoj koti zavaljeni. Možemo im uvijek prići bez problema.
Sigurno je u pravu. Za ne povjerovati kako imaju ovako loše postavljenu liniju. Mada nemaju izbora, morali su je ovako postaviti. Nisu imali neki veliki izbor.
Rastali smo se na Obhodži. Pošto mi se sestra vratila kući, odlučio dam da ne idem večeras u kasanu. Sutra ću ranije otići, tako da dođem prije smotre. Snijeg je već napadao oko dvadeset centimetara. Ako ovako nastavi, ujutro se neće moći izaći iz kuće…
Saudin Bećirević- Pospanko
