Noam Chomsky: Toliko smo skrenuli udesno da se za Nixona može reći da je ljevičar

Počnimo od jedne ideje koju svi povezuju sa vama, iz pedesetih i šezdesetih godina. To je ideja o „univerzalnoj gramatici“ na kojoj počivaju svi jezici. Koliko je ta ideja validna 2012. godine?

Praktično je općeprihvaćena. Ima ljudi koji pogrešno tumače ovaj izraz, ali ja tu ne mogu ništa. Savršeno je očigledno da postoji neki genetski faktor koji razdvaja ljude od ostalih životinja, i da je on vezan za jezik. Teorija o tom genetskom činiocu, kakav god on bio, zove se univerzalna gramatika.

Ljudska priroda

Ali, ima kritičara poput Danijela Evereta, koji kaže da jezik amazonskih naroda sa kojima je radio izgleda dovodi u pitanje neke važne odlike univerzalne gramatike.

To ne može biti tačno. Ovi ljudi su genetski identični svim drugim ljudskim bićima, kada je riječ o jeziku. Oni mogu da nauče portugalski savršeno lako, kao što to mogu portugalska djeca. Dakle, imaju istu univerzalnu gramatiku kao i svi mi ostali. Everet tvrdi da resursi ovog jezika ne dopuštaju upotrebu principa univerzalne gramatike.

To je zamislivo. Možete da zamislite jezik sasvim identičan engleskom, s tom razlikom što u njemu nema veznika poput „i“, koji vam omogućavaju da sastavljate duže izraze. Dijete koje nauči ovaj isjeckani engleski ne bi o tome imalo pojma: samo bi ga naučilo isto kao i standardni engleski. U nekom trenutku, dijete bi shvatilo da su resursi toliko ograničeni da se ne može mnogo toga kazati, ali to ništa ne govori o univerzalnoj gramatici, niti o usvajanju jezika. Zapravo, ne vjerujem da bi takav jezik uopšte mogao da postoji.

Ideje o ljudskoj prirodi često se javljaju u vašem radu. To je maglovit izraz. Šta Vi pod tim podrazumijevate?

Za mene je to isto kao pčelinja priroda. Ljudi imaju određene sklonosti i karakteristike koje su njima svojstvene, kao i svi drugi organizmi. To je ljudska priroda. Mi ne znamo mnogo o njoj, osim u nekim malobrojnim domenima. Znamo dosta o tome kako se razvija digestivni sistem, to je dio ljudske prirode. Znamo neke stvari o vidnom sistemu. Što se tiče kognitivnih sistema, oni su mnogo složeniji i teži za ispitivanje, tako da se o njima manje zna. Ali, ponešto se, ipak, zna. Jezik je jedan činilac ljudskog kognitivnog kapaciteta koji je prilično pogodan za ispitivanje. Tako da o njemu znamo dosta.

U svojoj novoj knjizi pišete da su mnogi sastavni dijelovi ljudske prirode jednostavno previše komplikovani da bi se mogli istražiti.

To je prilično normalna pojava. Uzmite, na primjer, fiziku, koja se ograničava na krajnje jednostavna pitanja. Ako jedan molekul postane previše složen, oni ga prepuštaju hemičarima. Ako i za njih bude previše složen, prepuštaju ga biolozima. Ako je sistem i za njih previše složen, oni ga prepuštaju psiholozima… i tako dalje, dok ne završi u rukama historičara ili pisaca. Kako se bavite sve složenijim sistemima, tako postaje sve teže i teže pronaći duboka i zanimljiva svojstva.

Ako je ljudska priroda relativno fiksirana, kao to vi tvrdite, kako ostvariti društvenu i političku promjenu?

Ljudska priroda nije potpuno fiksirana, ali u nekom realnom okviru, evolutivni procesi su suviše spori da bi je promijenili. Kod jezika, na primjer, imamo prilično čvrste dokaze da u posljednjih 50.000 godina nije bilo evolucije. To se zasniva na činjenici da naše osnovne sposobnosti nisu evoluirale.

Tako da, u nekom realnom vremenskom okviru, neće biti nikakve promjene u ljudskoj prirodi. Ali, ljudska priroda dopušta brojne različite opcije i izbor tih opcija se može promijeniti, kao što se i mijenjao. Dakle, bilo je iznenađujućih promjena, čak i u našem vijeku, u onome što smatramo podnošljivim. Uzmite, na primjer, nešto poput ženskih prava: ako se vratimo u ne tako davnu prošlost, žene su praktično smatrane za vlasništvo. To je znak širenja naših moralnih sfera. Tako da, tačno je, ljudska priroda ostaje ista, ali se mnoge stvari mogu promijeniti.

Da se zadržimo na društvenim i političkim promjenama, odakle ovo poricanje klimatskih promjena u SAD?

Republikanska partija sada ima svoj katehizis, koji morate da ponavljate uglas, kao nekadašnja komunistička partija. Jedno od tih načela je poricanje klimatskih promjena.

Zašto se to dešava?

Vodeći privredni lobisti, energetska udruženja itd, vode ogromnu propagandnu ofanzivu. To nije nikakva tajna, pokušavaju da ubijede ljude da je nauka nepouzdana, da je to liberalna zavjera. Oni koji žele da ih finansiraju poslovna i energetska udruženja, moraju da ponavljaju ovaj katehizis. A možda i stvarno u to vjeruju.

Predstavnički dom Kongresa, pod kontrolom republikanaca, sada ukida mjere koje su kontrolisale uništavanje životne sredine, a koje je uveo Richard Nixon. Iz toga se vidi koliko smo daleko udesno otišli. Danas bi Nixona smatrali radikalnim ljevičarem, A Dwight Eisenhower bi bio izvan margine lijevog ekstremizma. Čak bi i Ronald Reagan bio negdje na ljevici. Ovo su zanimljiva, značajna dešavanja u najbogatijoj i najmoćnijoj zemlji svijeta i trebalo bi da nas zabrinu.

Mediji su godinama bili u domenu vaših interesovanja. Da li novi i društveni mediji zaista mijenjaju obrasce našeg ponašanja?

Vjerovatno ja nisam prava osoba za to pitanje. Ja sam kao iz kamenog doba, ne koristim te stvari i ne znam mnogo o njima, ali nema sumnje da su one efikasne. Na primjer, Occupy Wall Street nikako ne bi mogao da se razvije onako kako se razvio bez društvenih medija.

Da li oni utiču i na druge stvari?

Mislim da se o tome može raspravljati. Prije svega, oni po svojoj prirodi moraju da budu prilično površni, ne možete mnogo toga reći u jednom tvitu, pa čak ni u postu. Mislim da će nužno dovesti, ili su već doveli, do neke površnosti. Dakle, kao i sva tehnologija, to ima svoje pozitivne i negativne strane.

Tvrdite da su SAD politički i ekonomski na silaznoj putanji. Da li to važi i u intelektualnoj i naučnoj oblasti?

Pa, ima nekih koji to tvrde, ali ja nisam baš uvjeren. Na primer, ako pogledate časopis Science, glavni urednik Bruce Alberts ima seriju uvodnika gdje osuđuje način kako se nauka predaje u Americi. U federalno finansiranim školama i univerzitetima, ljudima se predaju faktoidi; tjeraju ih da pamte periodni sistem, a ne razumiju o čemu se tu radi. Alberts kaže da to kod ljudi stvara potpuno pogrešnu sliku o prirodi nauke i da udaljava djecu od nauke. Ako ovo što on opisuje preplavi obrazovni sistem, to će vjerovatno dovesti i do opadanja naučne stručnosti i kapaciteta.

Proučavanje jezika

Ako se osvrnete na svoju dugu karijeru, kada biste ponovo počeli, da li biste opet izabrali da proučavate jezik?

Kada sam studirao i počeo da se zanimam za lingvistiku, studenti su govorili: ovo je vrlo zabavno, ali kad završimo strukturnu analizu svakog jezika na svijetu, šta onda? Pretpostavljalo se da nema više zagonetki.

Pedesetih godina, postojao je ozbiljan pokušaj da se pozabavimo suštinskim problemima jezika i odmah smo shvatili da je sve problem i da ne razumijemo ništa. Sada se mnogo toga saznalo i mnogo bolje razumijemo prirodu jezika. Savremena lingvistika je još uvijek vrlo uzbudljiva. To je živa disciplina. Ako danas predajete ono što ste predavali prije pet godina, ili je mrtva disciplina, ili ste mrtvi vi.

(dnevniavazba)