Čekićem i palicom pretukli dvojicu mladića; nakon svađe momaka uslijedila pucnjava, u eksploziji nepoznate naprave teško povrijeđena žena, tokom noći oštećeno desetak automobila, ovo su samo neki od naslova iz crne kronike dnevnih bh novina koji su obilježili prvih 18 dana mjeseca aprila u Sarajevu.
Pucnjave, tučnjave, razbojništva, teške krađe postale su gotovo svakodnevna pojava u glavnom gradu BiH i razlog zbog kojeg se građani sve manje osjećaju sigurnim.
Sarajlije o nasilju u gradu Matematički gledano, u u prosjeku svaka tri dana registrovana je pucnjava na ulici ili aktiviranje eksplozivne naprave od početka godine.
Pa ipak, u policiji ne smatraju kako je stanje izmaklo kontroli. Naprotiv, sigurnosna situcija jeste narušena, ali je Sarajevo i dalje jedan od najsigurnih gradova na Balkanu kaže Irfan Nefić, glasnogovorik MUP-a Sarajevskog kantona.
‘’Mi na osnovu činjenica možemo reći da je u proteklih 100 dana u Sarajevu evidentirano 17 krivičnih djela u kojima je upotrijebljeno oružje. Rasvijetljeno je 15 slučajeva”, navpdi Nefić.
Razbojništva se događaju najčešće na ulicama, ali nisu rijetka pojava i u kladionicama, trgovinama, apotekama, benzinskim pumpama i bankama.
Statistika kaže da su počinitelji uglavnom mlade osobe. Značajan je broj i novoprijavljenih počinitelja kaznenih djela mlađih od 30 godina kod kojih je pronađeno oružje za koje ne postiji odobrenje nadležnih organa.
”S tim u vezi mogu reći da je u 2011. godini za osobe kod kojih je pronađeno oružje, za koje nemaju odobrenje nadležnog organa, njih 119 uputila službeni izvještaj o počinjenju krivičnog djela, za to krivično djelo predviđena je kazna od 6 mjeseci do 3 godine zatvora’’, kaže Nefić.
Jedna od poražavajućih činjenica je i to što počinitelji ovih djela, nakon što budu ispitani, uglavnom završe na slobodi jer Kazneni zakon BiH samo u najtežim oblicima kriminalnih djela predviđa mjere dugotrajnog pritvora.
Pa ipak, postojeća zakonka regulativa ne bi smjela biti opravdanje za, kako kažu u MUP-u, „osjećaj ugrožene sigurnosti“ kojeg imaju gradani Sarajeva.
Policija se žali na uslove rada
Azem H. preko 35 godina radi kao taksista. Posljednjih mjeseci izbjegava raditi noćnu smjenu jer je i sam bio meta napada sarajevskih kriminalaca. Ovaj napad nikada nije razriješen. O stanju sigurnosti i radu policije kaže:
”Nažalost gledam svakodnevno, pred mojim očima su ženama otimali lance s vrata, povrijeđenih osoba sam dosta vozio u bolnicu nakon takvih nezgodnih situacija. Djeci otimaju mobitele. Ja sam par puta prijavljivao i kriminalce i ljude koji voze mortus pjani po ulici, nažalost oni drugi dan ponovo voze. Napadnut sam, nažalost, poslije toga su mene specijalci privodili da mi traže pištolj jer su kriminalci rekli da ja imam pištolj, što nikad nisam imao poslije rata.”
“Policijske stanice i uprave nemaju dovoljno policajaca. Fizički ne možemo izdržat”, kaže Nedžib Džozo.Iako je ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo u nekoliko navrata govorio o dobroj sigurnosnoj situaciji, o ozbiljnim problemima koje postoje u fukcionisanju policije javnost je saznala tek nedavno, nakon što je Sindikat kantonalne policije javno pozvao ministra na ostavku.
U obrazloženju su navedeni poražavjući uslovi rada, stara oprema, nedostatak kadra, kolektivnog ugovora ali i politizacija rada policije.
”Mi imamo formiranu Jedinicu za podršku gdje je trebalo da se stanice rasterete i Skupština kantona je donijela tu odluku. Kupljena je oprema, ali ne dozvoljavaju da se primi određen broj ljudi da se formira jedinica i sad sve to pada na policijske stanice, a policijske stanice i uprave nemaju dovoljno policajaca. Ne možemo izdržat, fizički ne možemo izdržat. Policijska uprava Centar prošle sedmice za subotu morala je obezbijediti obezbjeđenje za 11 skupova i onda se postavlja pitanje zašto na ulici ima malo policajaca. Fizički ne možemo više izdržat”, naglašava Nedžib Džozo, predstavnik sindikata policije.
Stanje u kojem se policijski zvaničnici umjesto sigurnosne situcije bave međusobnim optuživanjem i politikanstvom, dok istovremeno policajci najavljuju proteste zog loših uslova rada, svakako ne doprinosi ugledu policije i stvaranju sigurnog okruženja za građane.
Damir Hadović iz Centra za sigurnosne studije zaključuje kako je prvi korak ka unapređenju ovakve situacije depolitizacija policije i konačno priznanje da je stanje daleko od idealnog.
”Policija mora mnogo savjesnije raditi svoj posao, odnosno mora se stati u kraj ovakvim pojavama i samim tim mora se mnogo više uvezati taj sigurnosni sistem, odnosno saradnja policije i sudstva”, kaže Damir Hadović.
(slobodnaevropaorg)
