Prepoznavanje vjernika i nevjernika

Piše: Ishak SEDIĆ

U našem narodu ima izreka: „Muslimana je mnogo, ali onih pravih, iskrenih i Bogu odanih je malo“. Mnogi su samo deklarativno muslimani, ali slabo ili gotovo nikako ne prakticiraju svoju vjeru. Veliki je broj grupa i sekti koje su se uveliko udaljile od izvornog islama. Najneugodniji su oni koji, pod plaštom islam,a rade stvari koje vjera izričito zabranjuje. Lažu i obmanjuju, uzimaju kamatu, podložni su mitu i korupciji, pohlepni su i oholi, čine zulum i nepravdu, omalovažavaju i iživljavaju se nad nemoćnima i mnogo toga drugog. Upitno je jesu li i kakvi su to muslimani. Pa, istina, pravda, poštenje, plemenitost i dobrota krase muslimana.

Musliman, koji nastoji živjeti koliko toliko u okvirima propisa svoje vjere, koji misli na Budući svijet i odgovornost svome Stvoritelju, sa svim svojim vrlinama i mahanama, dobrim i lošim djelima, itekako je znatiželjan kakav je i koliki je on vjernik, je li iskren i pošten i kakvo je njegovo ophođenje sa drugima. Može li se popraviti, nedostatke otkloniti i svoj iman – vjeru ojačati i povećati. Te dileme i ta pitanja traju cijeli život. Neophodno je gotovo svakodnevno vršiti analizu i inventuru svojih djela i postupaka. Šta se uradilo, a nije smjelo i trebalo, šta se propustilo, a trebalo se i moralo uraditi. Iz svega uzimati pouku, kajati se za propušteno, popravljati svoje stanje i poslove, i biti bolji, vredniji i korisniji i za sebe i za druge. Uz sve to biti pošten, moralan i velikodušan, jer su to odlike i svojstva pravih i iskrenih vjernika, o kojima je ovom prilikom i riječ.

Allah, dž.š., u Kur’anu i Poslanik, s.a.v.s., u svojim hadisima opisuju prave i istinske vjernike i navode svojstva i djela koja ih čine takvima.

Pravi vjernici

Allah, dž.š., kaže: Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju. (El-Enfal, 2-4)

Dakle, svaki bogobojazni čovjek koji strahuje od kazne i nada se Allahovoj milosti, koji voli učiti i slušati učenje i tumačenje Kur’ana, kome je Allah, dž.š., glavni oslonac i kontrolor njegovih djela, koji redovno klanja, zekat daje i druga dobra djela čini, može računati i nadati se da je pravi – istinski vjernik. Njegovo je srce napunjeno imanom i on je osmislio i udesio život u skladu s Allahovim naredbama i zabranama. Ova svojstva nalazi u samom sebi i svome radu samo pravi vjernik. U pogledu licemjera, Ibnu Abbas, r.a., je rekao: „Kada munafici obavljaju Allahove farzove, spominjanje Allaha ni najmanje ne utiče na njihova srca. Oni ne vjeruju ni u jedan Allahov ajet, ne oslanjaju se na Njega, ne klanjaju kada ih drugi ne vide i ne daju zekat iz svojih imetaka.“ (Tefsir ibnu Kesir, Prijevod – skraćeno izdanje, str. 508.)

Osim čvrstog vjerovanja i izvršavanja ibadeta, bogobojaznosti i drugih plemenitih svojstava koja krase vjernike, od pravih vjernika traži se požrtvovanje i ulaganje imetaka i života na Allahovom Putu za dobrobit vjere i vjernika. Allah, dž.š., je rekao: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovu putu imetcima svojim, i životima svojim. Oni su iskreni!  (El-Hudžurat, 15)

U Tefsiru ibnu Kesira u komentaru ovog ajeta navodi se hadis Poslanika s.a.v.s.: Vjernici na dunjaluku svrstavaju se u tri skupine: oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i Njegove Poslanike i u to ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imetcima i životima svojim; oni kojima ljudi mogu povjeriti svoje imetke i živote; i oni, kada osjete pohlepu, ostave je zarad Allaha, dž.š. (Ahmed)

 Potpun iman je iskreno vjerovanje dušom i srcem u Allaha i Njegova Poslanika, vjerovanje u kome nema sumnje, kolebanja i uznemirenosti. To je čvrsto vjerovanje iz kojeg proističe džihad – borba na Allahovom putu imetkom i životom. Srce koje okusi slast ovakvog imana nalazi smiraj u njemu. Ono će djelovati na organizam da krene, da iman i istinu realizira u praksi u realnom svijetu, u svijetu ljudi. Ono će objediniti unutarnje osjećaje s pojavnim životom i njegovom realnošću.

Hidžra – seoba muslimana, džihad – borba na Allahovom putu, pomaganje i davanje utočišta muhadžirima odlike su i djela pravih vjernika. Allah, dž.š., je rekao: Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom putu, i oni koji daju sklonište i pomažu, – oni su zbilja, pravi vjernici – njih čeka oprost i obilje plemenito. (El-Enfal, 74) I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova pomognu, – to su, zaista pravi vjernici. (El-Hašr, 8) Znači, pravi vjernici svoje vjerovanje praksom potvrđuju. Oni su iskreni prema Allahu, jer su Njega izabrali za Gospodara, iskreni su prema svome Poslaniku, jer njega slijede, iskreni su prema Istini i Svjetlu, jer su one sreća i spas za ljude.

I naredni, poznati hadisi, ističu svojstva i osobine pravih vjernika: Ni jedan od vas neće biti pravi vjernik, dok ne bude želio svome bratu ono što sam sebi želi. (Buharija) Pravi musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku pošteđeni drugi muslimani, a pravi vjernik je onaj, kome ljudi mogu povjeriti svoj život i svoj imetak. (Tirmizi, Nesai, Hakim, Ibnu Hibban, Taberani, Ahmed, – sahih) Pravi vjernik je onaj ko je prijazan i društven i s kim se može biti prijazno i društveno; a nema nikakva dobra u onome ko nije prijazan i s kim se ne može biti prijazno i društveno, a najbolji čovjek od svih ljudi je onaj ko im je najkorisniji. (Darekutni, Dija’, – sahih) Postići ove odlike znači biti pravi vjernik, znači biti sretan i zadovoljan, i prema drugima biti vjeran, odan, pošten, čestit i velikodušan.

Iskrenost vjernika

Allah, dž.š., posebno ističe odliku iskrenosti, traži da vjernici budu uvijek iskreni, da se druže s iskrenima i obećava džennetsku nagradu za iskrene robove: O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni! (Et-Tevbe, 119) Allah će reći: Ovo je Dan u kome će iskrenim od koristi iskrenost njihova biti; njima će džennetske bašče, kroz koje teku rijeke,  pripasti, vječno i dovijeka će u njima ostati. Allah će zadovoljan njima biti, a i oni Njim. To će veliki uspjeh biti! (El-Maida, 119) Ima vjernika koja ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju – nisu ništa izmijenili. Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost… (El-Ahzab, 23, 24) To su riječi i obećanje Gospodara svjetova, to je odlučna riječ po ovom pitanju. S njom dolazi i nagrada iskrenima za istinu i iskrenost.

Muhammed, s.a.v.s., je, također, istakao veličinu svojstva iskrenosti u govoru i djelima vjernika. S istinom, iskrenošću i poštenjem, postiže se Džennet: Iskrenost vodi dobru, a dobro vodi u Džennet. Čovjek, sve dok govori istinu, biće upisan kod Allaha među iskrene… (Buharija i Muslim) Iskrenost je džennetsko djelo, jer kada čovjek govori istinu, on je dobročinitelj, a kada dobro čini, on vjeruje, a ako vjeruje, ući će Džennet… (Ahmed – hasen) Najdraži mi je onaj govor koji je najiskreniji. (Buharija, Ahmed – sahih) Od svih sadaka Allahu, dž.š., je najdraža istinita i pravedna riječ. (Bejheki – hasen) Iskren i pošten trgovac će biti na Sudnjem danu sa Pejgamberima, istinitima i šehidima. (Tirmizi i Hakim – hasen)

Iskreni vjernik je uvijek dobronamjeran i plemenit. Krasi ga lijepa narav i čista savjest. Kod njega nema zlobe, zavisti, skrivene mržnje, arogantnosti i zlih namjera prema drugima. Strog je, ali pravedan prema nedobronamjernima, a blag, merhametli i osjećajan u porodici, komšiluku i zajednici.

Očiti nevjernici

Ovdje je bilo riječi o istinskim i pravim vjernicima, a sada da kažemo nešto i o kategoriji očevidnih nevjernika, jer i njih, kao takve, Allah, dž.š., navodi u Kur’anu: Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju napraviti razliku, te govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i žele između toga dvoga iznaći put neki, oni su, zbilja, pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. (En-Nisa’, 151)

Jevreji su tvrdili da vjeruju u svoje poslanike, ali su odbacili poslanstvo Isa’a i Muhammeda, a.s., isto onako kao što su kršćani zanijekali poslanstvo Muhammeda, a.s., i još su od Isa, a.s., napravili božanstvo. Nešto slično su radili i drugi narodi, pa je došlo do mnoštva vjerovanja i pravaca koja su daleko od ispravne vjere. Zato je Kur’an osudio sve to i definirao puni i kompletni koncept vjerovanja u Allaha, dž.š., ne praveći razliku među Njegovim poslanicima. Apsolutni monoteizam – vjerovanje u jedinoga Allaha, dž.š., važio je za sve poslanike, koji su ovaj emanet prenijeli ljudima. Allahov program je jedan te isti svim generacijama ljudi i on se ne mijenja kao što se ne mijenja ni njegov izvor. Vjerovanje je jedno. Ono se ne može dijeliti. Oni koji to učiniše, pa makar i smatrali da u neke poslanike i vjeruju, a u neke ne vjeruju, postali su pravi – apsolutni nevjernici, za koje je Allah pripremio strašnu kaznu, kako je navedeno u citiranim ajetima.

Muslimani svoje vjerovanje baziraju na čvrstoj i iskrenoj vjeri u Allaha, dž.š., i sve Njegove poslanike, bez unošenja razlika među njima. Svaki poslanik kod muslimana zauzima posebno mjesto vjerovanja i poštivanja. Sve objave kod muslimana su istinite, ali onakve kakve su došle od Allaha, dž.š. Devijacije i iskrivljavanja su došle od ljudi. Dakle, vjera je jedinstvena. Alah je htio da ljudi imaju istu vjeru, isti program života. Nema nikakve razlike, nikakve izolacije, nikakva podvajanja i razilaženja. Nasljedstvo ove prave vjere pripadalo je svakom od poslanika. Sve što su pojedini narodi i njihove vođe učinili izvan toga je – neistina i zabluda.

Budimo pravi, dobri i iskreni vjernici, kako bi zaslužili Džennet i bili u društvu odabranih Allahovih robova.

(novihorizontiba)