Glad i očaj u sudanskom izbjegličkom kampu

Novinar Al Jazeere Peter Greste posjetio je kamp Jidu, gdje stotine izbjeglica govore o gladovanju i očaju.

Porodici Temtaus u izbjegličkom kampu Jida treba krov nad glavom, ali nedostaju im vrijeme i resursi.

Za nekoliko sedmica počinje kišna sezona, a nemaju ništa za gradnju, osim nekoliko drvenih stubova i suhe trave.

Hawa Temtaus tek je dovela porodicu iz sudanskih planina Nuba, na drugoj strani granice.

Otišli su kad više jednostavno nisu mogli preživjeti.

Stotine dolazi svakodnevno

“Mi smo farmeri i inače sami sve uzgajamo. Ali, kada su Arapi došli, sve su uništili i spalili nam kuće. Nismo znali gdje da nađemo hranu. Četiri dana smo gladovali, a nakon toga odlučili smo doći u Jidu.”

Ovo je tipična priča.

Stotine izbjeglica svakog dana dolaze u kamp.

Pričaju o sve većem nasilju i nestašici hrane.

“Humanitarne agencije procjenjuju da će se, ako se uslovi u Sudanu ne poboljšaju, broj izbjeglica u kampu do kraja godine udvostručiti ili čak utrostručiti. To doslovno znači pražnjenje naselja u planinama Nuba”, javlja Greste.

Ljudi sa područja Nuba optužuju sudansku vladu da ih pokušava zbrisati.

Prije nekoliko sedmica novinari su ih pronašli kako se kriju u pećinama od svakodnevnih bombardiranja.

Kartum tvrdi da samo pokušava ugušiti oružanu pobunu.

Nesiguran kamp

U svakom slučaju, nove žetve nema, a hrane je nestalo.

Ali, ni u naselju Jidi nije mnogo bolje.

Ujedinjene nacije (UN) kažu da je preblizu granice da bi bio siguran i ne žele poticati ljude da ostanu.

Ni ovdje nema dovoljno hrane.

Yussef Ismaeil Abdel- Ghani, lokalni starješina, kaže: “To nije dovoljno. Uglavnom dobijamo malo ulja i soje, a ponekad ni to.”

U centru za podjelu pomoći, koji vodi Svjetski program za hranu, precizno se mjeri koliko ko dobija soli i ulja.

Izbjeglice opisuju kamp kao mjesto u kojem se gladuje i u kojem je situacija samo malo bolja nego u zemlji koju su ostavili za sobom.

Izvor: Al Jazeera

(balkansaljazeeranet)