Kada su američki predsjednik Barack Obama i državna tajnica Hillary Clinton dolazili u Cartagenu, teško da su mogli očekivati gotovo napetu izolaciju od strane svih 33 članica – pa čak i od strane glavnog (i jedinog) saveznika u Južnoj Americi, Kolumbije.
Puno toga se dogodilo u svega nekoliko dana, no mnogi događaji koji trenutno svjedočimo na prostoru Latinske Amerike su od iznimnog historijskog značaja, prenosi Advance.hr.
Takva masovna podrška Kubi nije slučajnost – Kuba je uvijek bila, i danas je, simbol otpora prema regionalnoj dominaciji SAD-a. Nadalje, brazilska predsjednica Dilma Rousseff istaknula se kao važna predstavnica u ekonomskoj grupaciji BRICS koja za cilj ima radikalan otklon od američke ekonomske i monetarne politike. Štoviše, Rousseff se nedavno sastala s Barackom Obamom i otvoreno mu iznijela niz kritika.
Uskoro nakon summita u centralni fokus dolazi Argentina i predsjednica Cristina Fernández de Kirchner koja je objavila nacionalizaciju španjolskog naftnog giganta, kompanije Repsol – uprkos činjenici da je vijest duboko šokirala Evropu, iza predsjednice Kirchner odmah su stale sve regionalne saveznice u Južnoj Americi.
Jedna osoba sva ova događanja svakako prati s velikom pozornošću – Fidel Castro. U neku ruku bi se moglo konstatirati da su ovo trenutci na koje je Fidel čekao doslovno pola stoljeća – čvrsta, ujedinjena, socijalno progresivna Latinska Amerika koja postaje glavni globalni otpor SAD-u nakon što su toj svjetskoj velesili decenijama doslovno bili samo teritorij za eksploataciju. U svakoj progresivnoj vlasti Latinske Amerike, od Chaveza do Moralesa, od Rafael Correa do predsjednice Cristina Fernández – u manjem ili većem intenzitetu tinja neizbrisivo nasljeđe kubanske revolucije.
Kada je davne 1959, na novu godinu, pro-američki diktator Fulgencio Batista morao u panici pobjeći da spasi živu glavu pred revolucionarima koji su upravo ulazili u Havanu, upravo tada je počela jedna nova era koja možda tek upravo sada dolazi do svog vrhunca.
Jasno, izbijanje ekonomske krize u SAD-u i opća kriza kapitalizma svakako su pridonijeli snažnoj autonomiji koja se danas manifestira diljem regije – no, osnova za sva ova događanja bio je revolucionarni preokret i pobjeda nakon višegodišnjeg gerilskog ratovanja u kojem su se istaknuli Fidel Castro, Che Guevara, Raúl Castro, Camilo Cienfuegos i drugi.
Činjenica da je glavni akter te revolucije ujedno i autor najnovijeg osvrta na aktualna događanja predstavlja jednu posebnu živu povijesnu privilegiju kada je riječ o proučavanju aktualnih zbivanja na prostoru Amerika.
(dnevniavazba)