Željko Komšić za “Dnevni avaz”: Ako padnu ključni zakoni, koalicija sa SDA je upitna!

Politička taktika nekih naših partnera svedena na to da nam kradu vrijeme, usporavaju nas, vode beskrajne pregovore i razgovore, istovremeno pokazujući prstom na SDP kao krivca zašto se ništa ne mijenja, izjavio je u intervjuu za “Dnevni avaz” član Predsjedništva BiH i potpredsjednik SDP-a Željko Komšić.

– Postoje ključni projekti za ovu državu i za SDP, a ako se o njima ne možemo dogovoriti, bolje je da se raziđemo i probamo vlast praviti s drugim političkim subjektima. Ili neka to probaju naši sadašnji partneri – rekao je Komšić.

U vrlo otvorenom intervjuu za naš list Komšić ističe da nije zadovoljan mnogim stvarima koje se ne rješavaju, a među kojima je i kriminalna privatizacija. Za korupciju tvrdi da je karcinom države.

 Lakše je šutjeti

Proteklo je određeno vrijeme od dana kada ste ponudili ostavku na funkciju potpredsjednika SDP-a. Kako danas gledate na svoj čin i je li on kao takav prouzrokovao da se neke stvari promijene?

– Isto kao i tada. Gledajući spolja, lagodnije bi bilo šutjeti. Gledajući suštinski, ta šutnja pojela bi me iznutra i sigurno bi došao dan kada bih sam za sebe pomislio da sam ispao licemjer. A najteže se nositi sam sa sobom i svojim mišljenjem o samom sebi.

Da nisam to uradio, bez obzira na sadašnje posljedice, sigurno bih se jednog dana stidio. Živimo u vremenu kada više nije bitno šta će biti s nama kao pojedincima koji danas jesu na nekoj funkciji, a sutra svakako više neće biti. Mnogo je bitnije šta će ostati iza nas, odnosno kakva će ova zemlja biti, šta smo uradili, šta smo propustili da uradimo, šta nismo smjeli uraditi.

Ovaj trenutak u istoriji BiH dobar je trenutak da se nešto dobro i uradi. Postoji dobra šansa. Ne smijemo je propustiti zbog vlastitog konformizma, jer je veliko pitanje hoće li biti druge. Svaku propuštenu priliku ova zemlja i njeni ljudi su skupo platili. A da li se nešto promijenilo nakon toga, neka cijene ljudi. Šta god bih ja rekao o tome, bilo bi subjektivno.

Još tada ste poentirali da se ne rješavaju slučajevi korupcije. Sada međunarodni zvaničnici, kao što su američki ambasador Patrik Mun (Patrick Moon) ili šef Delegacije EU u BiH Peter Sorensen, najviše akcentiraju borbu protiv korupcije.

– Moja zamjerka odnosila se na to da još nismo vidjeli nijednu tzv. ozbiljnu krivičnu prijavu podnesenu od naših ljudi u vlasti, ili barem ja ne znam za nju. Ne tražim da mi sudimo bilo kome ili vodimo istrage, to svakako moraju raditi sudovi i tužilaštva, ali zar je moguće da smo baš svugdje zatekli idealno stanje. Šta je sa stanjem u javnim preduzećima, ustanovama, fondovima, firmama s državnim kapitalom, zar je baš sve bilo kako treba? Ako nije, zašto se ne reaguje?

Korupcija je karcinom, ne samo države i administracije, karcinom koji uništava društvo. Ako ne ratujete protiv nje, korupcija vam postaje životni sistem vrijednosti i tada se nemoguće boriti protiv nje. Nisam ja naivan, ne tražim savršenstvo, ne očekujem da će od “ponedjeljka biti pravna država”.

Ali, država se može boriti protiv toga, uporno, hrabro, svaki dan efikasnije i efikasnije i doći do toga da kao ljudi prihvatimo kako nije normalno uzeti, nego je normalno da je uzeti sramota i da je normalno da se za to ide u zatvor i da država uzima tako stečenu imovinu i vraća je građanima ove zemlje kroz legalne tokove.

Radikalni potezi

Možete li prokomentirati izjavu predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije o tome da se ova stranka “bori za reforme s partnerima, koje je prvo potrebno reformirati”?

– Nažalost, tačno je to. I to je otežavajuća okolnost i za nas i za naše partnere. Nemamo mi političkih razlika kada je u pitanju BiH, ali imamo različitu političku prošlost i naslijeđe koje vučemo za sobom. Imat ćemo mi tu još problema, pogotovo kada je riječ o nekim sistemskim zakonima, naprimjer zakon o reviziji privatizacije, zakon o formiranju agencije za oduzimanje nezakonito stečene imovine, itd. Sve ono što će SDP nuditi kao suštinske promjene u dijelu BiH gdje smo na vlasti, nailazit će na otpore. To smo već vidjeli na nekim primjerima.

I tu se ja ne slažem s nekim ljudima u SDP-u, jer ja sam zagovornik radikalnijih političkih poteza u toj koaliciji i takvim situacijama.

Na šta konkretno mislite?

– Bojim se, a vidjet ćemo griješim li, da mi u SDP-u nećemo dobiti podršku svojih koalicionih partnera za taj zakon, što praktično znači da nećemo imati dovoljno glasova u Parlamentu FBiH. Ako se to desi, mislim da će se SDP morati politički odrediti prema cijeloj koaliciji. To se, također, odnosi i na zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine i agenciji koja to treba raditi. Ako se mi s našim koalicionim partnerima ne možemo dogovoriti o tome da su to ključni zakoni i ako oni neće dobiti podršku naših partnera u vlasti, onda mislim da je cijela koalicija besmislena.

Hoćete li povući bh. ambasadora iz Srbije ako tamo rehabilitiraju četničkog vojvodu Mihailovića?

– Odluke u Predsjedništvu BiH, kada je u pitanju vanjska politika, donose se samo konsenzusom. Ako nema konsenzusa, nema ni odluke. Ovakva vrsta odluke definitivno spada u domen vanjske politike. Ja sam već rekao šta o tome mislim, druga dva člana Predsjedništva BiH nisu se o tome još izjašnjavala.

Pokušaj rehabilitacije Draže Mihailovića predstavlja negativnu poruku cijeloj regiji, jer implicira podršku ideologiji koja ugrožava teritorijalni integritet i suverenitet susjednih država. Iskreno se nadam da će Srbija odustati.

Vojna imovina

Kako ocjenjujete trenutno stanje u kontekstu predstojećeg samita NATO-a u Čikagu i odobravanja početka Akcionog plana za članstvo?

– Imamo odlične šanse da se to desi. Bili bismo krajnje neodgovorni prema vlastitoj zemlji i svojoj budućnosti kada bismo upropastili takvu priliku. Kada sam imao susret s državnom tajnicom Klinton (Clinton) u Vašingtonu, rekla mi je: “Molim vas, riješite to preostalo pitanje vojne imovine, jer SAD želi zajedno sa BiH slaviti taj uspjeh na majskom samitu u Čikagu.” Potenciram i činjenicu da SAD ovaj samit NATO-a u maju doživljava kao prvorazredan događaj za SAD.

Kako komentirate određena nastojanja u Parlamentu BiH da se pitanje implementacije presude “Sejdić – Finci” riješi u paketu sa tzv. hrvatskim pitanjem, odnosno drugačijim izborom člana Predsjedništva BiH?

– Dobro ste rekli “u paketu”. Slažem se s tim nastojanjima i rado ću učini sve što mogu da se to riješi upravo u paketu. Postoji zaista potreba da se tzv. hrvatsko pitanje riješi, samo treba jako voditi računa da presuda “Sejdić – Finci” nije isključivo rješavanje hrvatskog pitanja. Provedba presude “Sejdić – Finci” ne znači ni formiranje neke vrste četvrtog etničkog bloka ostalih i nacionalnih manjina.

Presuda “Sejdić – Finci” jeste pitanje elementarne ravnopravnosti svih građana BiH bez obzira na etničku grupu kojoj pripadaju ili ne pripadaju. I to ne formalne ravnopravnosti nego suštinske, istinske, ravnopravnosti prije svega nas kao pojedinaca, građana BiH.

Između ostalog, u ovom trenutku, kada je riječ o izboru članova Predsjedništva BiH,  za samu BiH je najbolje rješenje da se izbor tih ljudi odvija u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Sarajevo i BiH uvijek pobijede fašiste

Šta za Vas znači ovaj 6. april 1992. godine i kakvu poruku biste 20 godina kasnije, kao član Predsjedništva BiH, u povodu ovog datum, uputili Sarajlijama, ali i svim Bosancima i Hercegovcima?

– Nije sutra (danas, op. a.) samo obilježavanje 20 godina od početka opsade Sarajeva, ovog dana Sarajevo slavi i svoj Dan oslobođenja u Drugom svjetskom ratu. Kako god, i uz jedan i uz drugi događaj veže se borba protiv fašizma. Poruka bi bila: Sarajevo uvijek pobijedi fašiste, bez obzira na to kako oni nekada izgledali snažni i moćni i koliko su nam spremni zla nanijeti. Sarajevo i BiH uvijek ih pobijede!

Pošteni ljudi gube nadu u pravdu

– Nedavno sam razgovarao s jednim prijateljem, čestitim i poštenim čovjekom, borcem, dobitnikom “Zlatnog ljiljana”, kojem su rat i ovo poratno vrijeme donijeli jedino to da je ratni vojni invalid, a koji mi kaže: “Nemam ja ništa protiv da uzmu milion-dva maraka, dolara, eura, samo da nešto dobro naprave u ovoj zemlji.” Na tom primjeru vidite kako dobri i pošteni ljudi prihvataju surovu činjenicu da je “normalno uzeti”. Ne može se pristati na logiku da je to normalno – kaže Komšić.

(dnevniavazba)