Američki geopolitički neprijatelj broj jedan

Privatni razgovor američkog predsjednika Baracka Obame i njegovog ruskog kolege Dmitrija Medvedeva, koji je uhvatio otvoreni mikrofon, pokrenuo je vanjskopolitičku bitku između Bijele kuće i Mitta Romneya, vodećeg republikanskog kandidata za predsjednika. Obamini komentari također su otvorili dugo odlaganu debatu o tome da li Rusija ostaje glavni geopolitički neprijatelj za SAD.

Na kraju sastanka sa Medvedevim u Seulu, u Južnoj Koreji, Obama je izjavio da će nakon izbora u novembru imati “više fleksibilnosti” u bavljenju kontroverznim pitanjima poput raketne odbrane (MD), te da mu dolazeći predsjednik Vladimir Putin treba dati “prostora”. Ove izjave izazvale su uzbunu u Washingtonu da Obama planira napraviti velike ustupke oko raketne odbrane, kako bi umirio Kremlj. Neke republikanske vođe čak su optužile Bijelu kuću za tajne planove oko američke nacionalne sigurnosti.

Ruska vlada neprestano izražava svoje primjedbe na američke planove za postavljanje proturaketnog odbrambenog sistema u Evropi, tvrdeći da on ugrožava sigurnost Rusije, jer bi mogao neutralizirati nuklearni arsenal Moskve. U stvarnosti, raketna odbrana ne predstavlja prijetnju ruskom strateškom naoružanju, već izazov snažnijoj ruskoj politici u centralnoj i istočnoj Evropi (CEE), pošto nove demokratije vezuje bliže sa odbrambenom mrežom SAD-a.

Zbog toga, bilo kakav Obamin kompromis oko raketnog štita koji bi Moskvi dao ulogu u njegovom razvoju i upravljanju, u prijestolnicama CEE-a se smatra neprihvatljivim uplitanjem u njihovu unutrašnju sigurnost. Dakle, predsjednikovi nezvanični komentari će u centralnoj i istočnoj Evropi biti tretirani sa sumnjom i zabrinutošću da bi sljedeća Obamina administracija mogla biti predusretljivija prema Putinu.

Moskva koristi Iran i druge antiameričke režime kako bi umanjila utjecaj SAD-a na Bliskom istoku i podigla svoj ugled u onom što Kremlj vidi kao geopolitičku borbu sa jednim pobjednikom.

Romney je svojim opaskama na Obamine izjave razbjesnio Medvedeva, rekavši da je Rusija za Ameriku ostala “geopolitički neprijatelj broj jedan.” Medvedev je ustvrdio da Romneyevi komentari “mirišu na Hollywood” te je savjetovao američkim predsjedničkim kandidatima da “koriste svoje glave” umjesto da žive u prošloj eri. Paradoksalno, i sam Obama je prije putovanja u Moskvu na američko-ruski samit u julu 2009. izjavio da je Putin još uvijek jednom nogom u hladnoratovskoj prošlosti.

Sva ta poređenja sa Hladnim ratom propuštaju najvažnije pitanje: je li Rusija u sadašnjoj globalnoj geopolitičkoj konfiguraciji neprijatelj broj jedan za Sjedinjene Države? Odgovor je da su i Obama i Romney u pravu.

Obamino “resetovanje” odnosa sa Rusijom zasniva se na pretpostavci da se Moskva može uvući u kooperativne odnose, fokusirajući se na određene zajedničke projekte. I to se pokazalo korisnim u potpisivanju novog sporazuma o kontroli naoružanja, koji uglavnom pogoduje Rusiji, dobivanju pristupa NATO-a Afganistanu preko bivšeg Sovjetskog Saveza, i stavljanju nekih ograničenih sankcija UN-a Iranu. Međutim, šire gledano, Romney je u pravu kada kaže da Rusija na kraju dovodi u pitanje američke interese u brojnim područjima širom Euroazije.

Vitalni interesi

Prema višem Romneyom savjetniku, nuklearni arsenal Rusije, njena energetska politika, geografski položaj, pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a, i “puzajući” autoritarizam njene vlade “čine Rusiju jedinstvenim geopolitičkim problemom koji osujećuje napredak u brojnim pitanjima od vitalnog interesa za SAD.”

Romney je, također, iznio još kritika na račun Obamine cjelokupne vanjske politike, opisujući je kao politiku slabosti, neodlučnosti i neuspjeha. Iako je dosta toga samo predizborna prazna priča, demokratski predstavnici agresivno brane predsjednika pretjerano ocjenjujući Romneyeve komentare o Rusiji kao “nesmotrene i opasne.”

Demokratski vanjskopolitički savjetnici ističu Obamine uspjehe u desetkovanju visokog vodstva Al-Kaide, okončanju rata u Iraku, te iniciranju tranzicije u Afganistanu. Međutim, gledajući trezvenije na Afganistan, planirano povlačenje američkih i NATO-vih trupa do 2014. će vjerovatno ubrzati novu fazu regionalne nestabilnosti. To može kulminirati povratkom talibana na vlast, komadanjem zemlje, i širenjem sukoba diljem Centralne i Južne Azije. Retrospektivno, misija NATO-a može se posmatrati kao skupi neuspjeh.

S druge strane, Romneyeve tvrdnje da je Obama oslabio Izrael i zanemario bavljenje Iranom i Sjevernom Korejom također su sporne. Doista, drugi kritičari tvrde da pod Obaminim predsjedavanjem nije ostvaren nikakav napredak u suštinskom dijelu rješenja bliskoistočnog problema – važnosti stvaranja palestinske države.

Pismo koje je objavilo osamnaest viših Obaminih savjetnika naivno postavlja Romneyu jedno jednostavno pitanje: “Zašto Rusiju zovete našim geopolitičkim neprijateljem broj jedan?” Očigledno je da potpisnici pisma nisu svjesni ruskih neoimperijalnih ambicija otkako je Putin 2000. preuzeo vlast. Nisu primijetili kako Rusija kroz ekonomske poticaje, političke pritiske, pa čak i vojne prijetnje ili vojna osvajanja, kao u Gruziji, podstiče sve bivše sovjetske susjede da ponovo uđu u orbitu Moskve.

I izvan postsovjetskog susjedstva, tvrdnja demokrata da je “strateška saradnja s Rusijom neophodna za suprotstavljanje iranskoj nuklearnoj prijetnji” čini se nevjerovatno površnom. Moskva koristi Iran i druge antiameričke režime kako bi umanjila utjecaj SAD-a na Bliskom istoku i podigla svoj ugled u onom što Kremlj vidi kao geopolitičku borbu sa jednim pobjednikom.

U čudnom preokretu logike, demokratski savjetnici pitaju Romneya: “Šta mislite šta je postignuto stavljanjem Rusije u tu ulogu” (glavnog geopolitičkog protivnika)?” Nije riječ o dodjeljivanju uloga, već iznošenju strateških činjenica. Bez obzira na stepen saradnje u kontroli naoružanja ili borbi protiv terorizma, fundamentalni odnos ostaje natjecateljski i potencijalno konfliktan. Dok su demokrati u pravu kada kažu da se s Moskvom može raditi u određenim ograničenim područjima, isto tako je i Romney u pravu da trenutno nijedna vlast nije tako dobro pozicionirana kao Rusija da poremeti američke nacionalne interese.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne odražavaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

(balkansaljazeeranet)