11.541 žrtava, 1.601 dijete, dvije kazne za zločine
Bila je to epizoda tolike ozloglašenosti u sukobu u bivšoj Jugoslaviji da se mora vratiti natrag u Drugi svjetski rat, kako bi se našla neka paralela u europskoj povijesti. Od tada nijedna profesionalna vojska nije provela takvu kampanju neumoljivog nasilja protiv stanovnika europskog grada
Šestog aprila obilježit će se početak opsade Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine, koja je trajala 44 mjeseca, odnosno 1.425 dana tokom kojih je agresor ubio 11.541 civila, među kojima i 1.601 dijete.
Za ove zločine Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije proglasio je krivima Stanislava Galića i Dragomira Miloševića. U toku je suđenje Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću.
Žalbeno vijeće Suda Galiću je izreklo najtežu kaznu predviđenu statutom – doživotnu robiju. Time su potvrđeni navodi iz optužnice, među kojima piše:
-Sarajevsko-romanijski korpus sprovodio je vojnu strategiju granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja, sakaćenja, ranjavanja i teroriziranja civilnog stanovništva Sarajeva. (…) Sarajevsko-romanijski korpus bio je važan dio Vojske Republike Srpske kojom su komandovali Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba i Radovan Karadžić, koji je najprije bio predsjednik Predsjedništva vlasti bosanskih Srba u Bosni i Hercegovini a kasnije predsjednik Republike Srpske i imenovani vrhovni komandant njenih oružanih snaga.
Galić je tokom svoje službe kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa bio u nadređenom položaju u odnosu na oko 18 hiljada pripadnika vojske raspoređenih u deset brigada. Komandu nad tim korpusom od njega je u avgustu 1994. preuzeo Dragomir Milošević, kojeg je Sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od 33 godine.
Oni su, navodi se između ostalog u optužnicama i presudama, sprovodili dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na civilna područja i civilno stanovništvo Sarajeva, terorišući na taj način građane i nanoseći im psihičke patnje.
Sudsko vijeće je, čitajući presudu Miloševiću, primijetilo kako su brojni svjedoci svjedočili da “nije bilo sigurnog mjesta u Sarajevu, čovjek je mogao biti ubijen bilo gdje i bilo kada”.
Sudsko vijeće je također ustanovilo da je pod Miloševićevom komandom Sarajevsko-romanijski korpus modificirao korištenje avionskih bombi “koje su bile neprecizne i nisu služile vojnoj svrsi”. Korištenje minobacača izazvalo je brojne pogibije i ranjavanja među civilnim stanovništvom Sarajeva, među kojima je i napad na pijacu Markale od 28. avgusta 1995. u kojem su ubijena 34 civila i ranjeno 78.
Vijeće je odbacilo navode odbrane da je granatiranje pijace Markale izvela Armija Bosne i Hercegovine.
Međunarodni sud opsadu Sarajeva ovako je opisao:
-Opsada Sarajeva, kako je popularno dobila naziv, je bila epizoda tolike ozloglašenosti u sukobu u bivšoj Jugoslaviji da se mora vratiti natrag u Drugi svjetski rat, kako bi se našla neka paralela u europskoj povijesti. Od tada nijedna profesionalna vojska nije provela kampanju neumoljivog nasilja protiv stanovnika europskog grada kako bi ih smanjili do stanja srednjovjekovnog lišavanja u kojoj su bili u stalnom strahu od smrti. U razdoblju pokrivenom u ovoj optužnici, nije bilo sigurnog mjesta za Sarajlije, niti kod kuće, škole, bolnice, od namjernog napada.
(A. A. / bportal.ba)
(bportalba)
