Stručnjaci o pokušajima samospaljivanja:Samoubistvo s porukom da ovako više ne može!
U normalnim i razvijenim državama, vlast preuzme brigu o ovim ljudima, kaže Žiga
Autor M. GUŠIĆ | Objavljeno 31.03.2012. u 06:10
Bosanskohercegovačka javnost sve češće je svjedok velikog broja pokušaja samospaljivanja, kao krajnjeg načina da se izrazi nezadovoljstvo stanjem u koje je državu i njene građane dovela nesposobna bh. vlast.
Očajnici koji se odlučuju na ovaj korak, smatra klinički psiholog Čedomir Novaković, koji ima bogato iskustvo u liječenju oboljelih od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), ne vide drugi izlaz iz teške psihičke, materijalne i socijalne situacije u koju su dovedeni.
Teško predvidjeti
– Postoje individualne razlike i veliki broj faktora može biti presudan u tome. Ono što je, međutim, zajedničko u svim slučajevima samospaljivanja jeste poruka, očajnička poruka koju ovi ljudi žele poslati onima koji su odgovorni za njihovo stanje, jer samospaljivanje nije pokušaj “običnog” samoubistva i ne treba ga tretirati kao takvo. To je krajnji čin žrtvovanja osobe koja je radije spremna umrijeti u najgorim mukama nego nastaviti živjeti život nedostojan čovjeka – smatra Novaković.
Prema njegovim riječima, u ovakvom stanju masovnog nezadovoljstva, gdje se građani BiH, prema Novakovićevom mišljenju, nalaze, teško je predvidjeti ovakve poteze.
– Ovaj čin u svjetskoj praksi korišten je samo za izražavanje ekstremnog nezadovoljstva. Dokumentovani su slučajevi studenta Jana Palaha (Palach), koji se zapalio u znak protesta zbog ulaska sovjetskih trupa u Prag 1969., kao i Grejema Bamforda (Graham), koji se zapalio u Londonu 1993. zbog pasivnosti britanske vlade u zaustavljanju agresije na BiH. Ovi ljudi su umrli, ali niko nije ostao slijep na njihovu žrtvu, jer ovo je čin pred kojim nijedna ljudska priroda ne bi smjela ostati neutralna. Kod nas, nažalost, niko i ne reagira na ovakve slučajeve – naglašava Novaković.
Ništa zauzvrat
Ugledni sociolog Jusuf Žiga smatra da sva društva koja su prošla kroz ratne strahote imaju problema s građanima oboljelim od PTSP-a.
– U normalnim i razvijenim državama, vlasti preuzmu brigu o ovim ljudima, koji su najčešće vojnici s prvih linija i koji su u ratu najviše užasa pretrpjeli. Kod nas se, međutim, na takve stvari žmiri, što stvara veliko ogorčenje kod te populacije. Gledajte, čovjek koji je godinama čučao u rovu i ratovao za državu, a na kraju od nje nije ništa dobio zauzvrat, dapače, doveden je na rub egzistencije, prije ili kasnije postavit će sebi pitanje: Zašto sam se borio – smatra Žiga.
Žiga: Bit će toga još!
Žiga je naveo da možemo i u budućnosti očekivati ovakve izraze nezadovoljstva, jer problemi ovih ljudi svakim danom su sve veći.
– Jedino rješenje su promjene, jer ekonomsko-socijalna situacija nikada nije bila gora. Ovim ljudima, nakon rata, logično je bilo očekivati da stvari krenu nabolje. Kada su vidjeli da se kriza svakog dana produbljuje, pali su u teško duševno stanje u kojem su spremni na sve. Jedini način da se ovakvi slučajevi spriječe jesu reforme i ekonomski napredak – ističe Žiga.
(dnevniavazba)