SEDEF VJEČNE LJUBAVI
U spokoju jezera, mirisni lopoči
traže sunca Tvog pogled sliven.
U ozarene dane i u utihnute noći
ja od Lica Tvoga nisam skriven.
Ovaj život olujni kao đemija brodi
u lahorima gorkim i tmuša mori.
Na putu skrivenom će da dohodi
ka beskraju gdje svjetiljka Tvoja gori.
Udomi miskina u Tvome hladu
tamo gdje se Aška šerbe pije.
Srce ovo izgara u muradu,
da sa Izvora blaži se i grije.
Laste, sjenice Tvoga zraka
šeboj na krilima kad pronose
na bijelim burdama oblaka
tespih, zikir prolomio se.
Kad se ljepoti svijeta Milosnog prikuči
od Tvog sedefa Ljubavi, srce huči.
Kemal Obad
________________
Napomena: Prisvojna zamjenica drugog lica u pjesmi se odnosi na Allaha dž.š.