Šiitsko-sunnitski problem u Siriji
Historija civilizacije je u velikoj mjeri historija oružja. Ona razdoblja u kojima je prevladavajuće oružje skupo i teško ga je proizvesti, sklona su despotizmu. Sa druge strane, arapski mentalitet u kome je potrebno imati vođu, starješinu, oca ili kakvoga diktatora, još uvijek postoji, ali taj isti mentalitet, posredstvom modernih medija, danas se pod svaku cijenu mijenja. Ako zanemarim te masovne medije, koji su značajan faktor u propagiranju i širenju (dez)informacija, s obzirom da često ne iznose realno stanje o aktuelnoj situaciji, te slušam priče stvarnih ljudi, koji su boravili u Siriji, njihovo iskustvo u slučaju te zemlje, ne razlikuje se puno od onoga što prenose međunarodne televizijske mreže. Činjenica je da tamo manjina vlada i drži sve konce u svojim rukama! Kina, Rusija i Iran od marta prošle godine blokiraju svaku intervenciju i ozbiljnije sankcije za čovjeka, odnosno porodicu, koja tradiciju genocida brižljivo baštini. Stali su u odbranu sirijskoga režima, a rezultat njihove politike je skoro 9. 000 ubijenih Sirijaca. Narod želi promjene! Dakle, ne radi se isključivo o američkome planu za dominaciju nad tim područjem Bliskoga Istoka, a historijski posmatrano, Sirija je oduvijek bila poprište sukoba.
Doista, ako bismo povjerovali piratskom Emiru Imamoviću Pirketu, „da hodžama nije mrsko gledati piratske kopije", onda s pravom treba postaviti pitanje Cinema City-ju u Sarajevu zašto distribuiraju piratske kopije i upravo tu nezakonitost projektiraju u svojim kino dvoranama?! Zašto, opet, tu noć 25.12.2011. u Cinema City-ju budu i ljudi, uposlenici Sarajevo Film Festivala, zašto, dakle, i oni podržavaju piratske kopije? Zašto i svi normalni građani podržavaju piratske kopije i zajedno ih s hodžama gledaju u sarajevskim kinima?! Pitanja su na mjestu, jer bivši glodur magazina „Dani", zatim izvršni urednik magazina „Gracija", kolumnist dragi Allah zna više čega i koga - kaže da su to piratske kopije. Kad čujem da neko ima nadimak, onda, po crti automatizma, tražim karakteristiku u njegovom ponašanju ili specifičnost njegove pojave koja, zapravo, nadimak, kao takav, generira i projicira. Tako sam ponekad, priznajem, mislio i o čudnom nadimku bh. novinara Emira Imamovića Pirketa, Tuzlaka, koji se nastanio i skrasio u Šibeniku, kao šibenski zet, pa nam otuda fino-lijepo i vrlo redovito šalje svoje tekstove, kolumne i tumačenje naše stvarnosti, da ne kažem, a što bi, opet, bilo i najpreciznije - soli nam pamet iz pristojne udaljenosti. Helem, vratimo se čudnom nadimku - Pirke. Otkud Pirke, doista, ne znam, ali sada imam svoje tumačenje, jer mislim da je Pirke došlo otuda što „mnogoštovani" Emir Imamović voli piratizirati ljude, stvari i pojave. Pa kada nešto ili nekoga piratiziraš, dakle, činiš ga piratom, sklonom piratstvu, onda i ti kao subjekt te piratizacije postaješ Pirke, hoću vjerovati. Pirke - onaj koji piratizira ljude, kazano „karahasanovski". A o čemu se radi?
Historičarka Branka Prpa, udovica ubijenog srpskog novinara Slavka Ćuruvije, uvjerena je kako je BBC-jevu novinarku Jill Dando 1999. godine ubio plaćeni ubojica koji je djelovao prema nalogu Slobodana Miloševića.
