Istraživanje provedeno u 12 arapskih zemalja, koje predstavljaju 84 posto populacije arapskog svijeta, u pokušaju da se izmjeri političko raspoloženje regiona, dalo je neke zanimljive rezultate.
Organizirano od strane Arapskog centra za istraživanje i političke studije (ACRPS) te provedeno metodom direktnog intervjua sa 16.731 ispitanika u prvoj polovini 2011. godine, istraživanje je pokazalo većinsku podršku ciljevima arapskih revolucija te pogotovo podršku demokratskim sistemima vladanja.
Istraživanjem su obuhvaćene zemlje kao što su Jemen, Saudijska Arabija, Irak, Jordan, Palestina, Liban, Sudan, Egipat, Tunis, Alžir, Maroko i Mauritanija, a rađeno je uz pomoć lokalnih institucija i istraživačkih centara.
Osamdeset četiri posto ispitanika vjeruje da se palestinsko pitanje tiče svih Arapa, ne samo Palestinaca.
Dok su ljudi generalno imali podijeljena mišljenja po pitanju razdvajanja države i religije, većina je podržala nemiješanje religijskih vlasti u politiku.
Također, sa omjerom ispitanika 15 naprema jedan, Izrael i SAD su viđeni kao veća prijetnja nego Iran. Ipak, ovaj omjer je manji među ispitanicima koji žive bliže Iranu.
Mišljenja ispitanih o određenim temama variraju od zemlje do zemlje te od regije do regije, ali očito je da postoji transnacionalni, transgranični javni konsenzus po pitanjima identiteta i nacionalnih prioriteta.
Podaci koji su se dobili istraživanjem, najvećim ikad provedenim u regionu, predstavljaju pravo blago za one koji žele da bolje razumiju političko okruženje u arapskom svijetu.
Glavni zaključci
Dok se čeka objava izvještaja na engleskom jeziku, evo nekoliko glavnih zaključaka istraživanja.
Većina ispitanika opisala je sebe kao religiozne, ali uglavnom ne podržavaju miješanje religijskih vlasti u političke izbore građana.
71 posto je reklo da ne pravi razliku između religioznih i nereligioznih ljudi u ekonomskim i društvenim odnosima.
Prije revolucija, 77 posto ispitanih vjerovalo je svojoj vojsci, polovina je vjerovala policiji, 47 posto vladi i 36 posto svojim lokalnim vlastima.
Visokih 83 posto vjeruje da je korupcija raširena u njihovim zemljama.
Samo 19 posto misli da postoji mogućnost da njihove zemlje implementiraju zakone jednako među svim svojim građanima.
Tri četvrtine ispitanih vjeruje da bi arapske države trebale poduzeti mjere na približavanju svojih naroda. Jednak postotak vjeruje da bi države trebale ukinuti restrikcije na slobodna putovanja, a 67 posto nije zadovoljno saradnjom arapskih država.
Suprotno od globalnog medijskog izvještavanja, 73 posto ispitanika vidi Izrael i SAD kao najveću prijetnju. Pet posto vidi Iran kao najveću prijetnju, a taj postotak varira u različitim zemljama i regijama.
Visokih 84 posto vjeruje da se palestinsko pitanje tiče svih Arapa, ne samo Palestinaca.
Visokih 84 posto odbija činjenicu da su njihove države priznale Izrael, a samo 21 posto u određenom stepenu podržava mirovni sporazum koji su Egipat, Jordan i PLO potpisali sa Izraelom. Manje od trećine se slaže sa vanjskom politikom svojih država.
Što se tiče nuklearnog naoružanja, 55 posto podržava region bez nuklearnog oružja, a 55 posto misli da Izrael posjedovanje svog nuklearnog naoružanja pravda posjedovanjem nuklearnog oružja drugih zemalja u regiji.
Većina Arapa podržava revolucije u Tunisu i Egiptu i vjeruje da su one počele zbog korupcije, diktature i nedostatka pravde i jednakosti. Većina također vjeruje da pripada jednoj arapskoj naciji.
Nijanse i upozorenja
Većina ispitanih nema pristup demokratiji samo kao zapadnom pojmu, te je jasno definiraju kao sistem koji uključuje politički pluralizam, slobodu izražavanja, vladavinu prava itd.
Kada govorimo o konkretnim slučajevima, poprilično mala većina od 57 posto podržava vladavinu političke partije s kojom se ne slaže.
Velika većina ljudi u Egiptu i Tunisu je optimistična da će u njihovim zemljama biti daleko bolje u naredne tri godine, nego za vrijeme vladavine Mubaraka i Ben Alija.
Dok ljudi generalno podržavaju demokratiju, manjina ne shvata u potpunosti ili ne prihvata njene glavne karakteristike.
Relativno visok postotak od 36 posto ne bi podržao da oni s kojima se ne slažu oko političke platforme preuzmu vlast, postotak koji ne govori u korist demokratije.
Ovo pokazuje da iako kod većine ljudi postoji volja da se krene prema pluralizmu, kod određene manjine vlada otpor prema pluralizmu i različitostima.
Velika većina ljudi u Egiptu i Tunisu je optimistična da će u njihovim zemljama biti daleko bolje u naredne tri godine, nego za vrijeme vladavine Mubaraka i Ben Alija.
Ostaje da se vidi u kojem stepenu su mišljenja izražena u istraživanju odraz euforije izazvane revolucijama, te koliko daleko su ljudi spremni da idu u uspostavljanju demokratskih sistema.
Istraživanja su generalno alati koji se koriste za utvrđivanje namjera potrošača, prvenstveno u zapadnim društvima i poslovanju. Oni su razvijeni u napredne alate za praćenje političkog raspoloženja javnosti, potrebnog za određenu političku pouzdanost, društvenu otvorenost i stabilnost.
U kojem stepenu su arapski ispitanici slobodno izrazili svoje mišljenje, bez ikakvog straha od posljedica, ostaje da se vidi. Ipak, prvi put u nekoliko decenija, čini se da su ljudi više spremni i sposobni da dijele svoj politički sentiment, zahvaljujući revolucijama.
Ovakav pristup se mnogo razlikuje od zapadnih istraživanja u arapskom svijetu koji projektiraju zapadne, ne arapske, prioritete
Značajan uzorak ispitanika svakako pomaže da se dobiju bolji rezultati. Ali oni nisu samo kvantitativni.
Metodologija koju je koristio ACPRS – 40-minutni direktni intervju sa svakim ispitanikom – omogućava tačnije rezultate nego one dobijene uobičajenim brzim intervjuima putem telefona.
Ovakav pristup se mnogo razlikuje od zapadnih istraživanja u arapskom svijetu koji projektiraju zapadne, ne arapske, prioritete te su centrirani oko slogana i klišea.
U skladu s promjenama
Ovo nije istraživanje u kojem se ljudi pitaju da li se osjećaju kao muslimani ili Arapi, ili da li podržavaju ženski veo ili demokratiju.
Istraživanje, prvo koje je urađeno nakon arapskih ustanaka, pokazuje ljude u skladu sa promjenama koje su pokosile arapski region.
Ali kako rezultati istraživanje prate izborne rezultate različitih arapskih nacija, gdje su islamisti napravili ozbiljan napredak – kao u Egiptu, gdje su konzervativne i ultrakonzervativne islamističke partije osvojile 70 posto glasova?
Ove dvije stvari se nužno ne isključuju međusobno. Zaista, rezultati istraživanja daju bolja i dublja objašnjenja načina glasanja te mišljenja onih čiji se glas predugo nije čuo.
Piše: Marwan Bishara; je politički analitičar Al Jazeere.Bio je profesor međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu u Parizu. Piše o svjetskoj politici i važi za vodećeg eksperta o temi Blistog Istoka i međunarodnih odnosa.
(Al Jazeera)