Ako je, slučano, i postojala sumnja da se bosanski ministar vanjskih poslova samo iz sujete nije sastao sa hrvatskim premijerom Zoranom Milanovićem u Sarajevu, Zlatko Lagumdžija je nakon posjete Beogradu razuvjerio i posljednje skeptike.
Raportirajući “Dnevnom avazu” iz Beogarda, Lagumdžija je, pored ostalog, naglasio da u Srbiju nije došao radi velikih riječi, nego radi malih pomaka, važnih za običnog čovjeka”. A onda, ničim izazvan, negdje iz dubine povrijeđene sujete ( iz podruma ljudskog bitka), dodao: “Time ćemo učiniti više nego da s hodžama i popovima obilazimo neka mjesta…”.
To je bila jasna aluzija na obilazak “nekih mjesta” (zločina) u Bosni hrvatskog predsjednika Ive Josipovića u društvu sa “hodžama i svećenicima “. Tendenciozna, revanšistička, gotovo zlonamjerna poruka bosanskog diplomate upućena iz Beograda u Zagreb, utoliko je očiglednija što Lagumdžija, sve i da hoće, nema priliku da obiđe “neka mjesta…” u Srbiji.
Dakle, ako to nije na “dnevnom redu” posjete Beogradu, onda je izjava ili promašena ili je neko “na tapetu”.
Ne može, Lagumdžija jednostvano ne može zaboraviti ni Josipoviću ni Milanoviću što mu nisu dali podršku u borbi proptiv “nacionalističkog” HDZ-a, što je lider bosanskih socijaldemokrata očekivao od partijskih drugova iz Hrvatske. Zato u Bosni – “mene nema” tamo gdje su oni, i zato im iz Beograda još jednom šalje poruku, koju će Josipopvić znati pročitati, makar u Bosni prošla i nezapaženo.
A to Lagumdžija i hoće – da ga čuje i razumije Josipović. Zna on vrlo dobro šta radi, ali to što zna nimalo mu ne smeta da zapada u protivrječnosti.
Pa će tako u jednoj rečenici reći: “Predsjednik Tadić je čovjek koji, zajedno s Predsjedništvom BiH i hrvatskim predsjednikom Ivom Josipovićem, već duže vrijeme donosi pozitivnu atmosferu”. A u drugoj će to odmah poreći: ” Došao sam radi malih pomaka, važnih za običnog čovjeka i u Srbiji i u BiH. Time ćemo više učiniti nego da s hodžama i popovima obilazimo neka mjesta”.
K’o rogovi u vreći odnose se dvije misli jednog čovjeka: prva misao “o pozitivnoj atmosferi koju donosi i predsjednik Josipović”, prema “ocjeni” da Josipović nije učinio bogzna šta ” obilazeći sa hodžama i svećenicima ” mjesta zločina u BiH.
Ono prvo je, valjda, Lagumdžijina diplomatija, a ovo drugo je Zlatko, samim sobom.
Ako si već diplomatski pohvalio Tadića zbog “širenja pozitivne atmosfere”, koja do nas u Bosni nikako da dopre, onda, barem iz diplomatsklih razloga, nisi trebao “potcijeniti “Josipovića. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da od Borisa Tadića još nismo čuli “tako velike riječi” kakve smo čuli od Ive Josipovića u bosanskom Parlamentu.
Šteta, kakva šteta. Inteligentniji i obrazovaniji od većine naši političara, brze misli i duhovit, za razliku od političkih operativaca bez duha i mašte, Zlatko Lagumdžija je u Srbiji, koja se promovira kao “lider regiona”, mogao pokazati da Bosna ima “evropskog lidera”.
Ali, šta ćeš, po običaju, šejtan mu ne da mira. Ni u Beogradu, ni u Sarajevu.
Hamid DERONJIĆ
(bportalba)
