Egzekutoru s Branjeva duša i savjest čiste:Boškić i ostali monstrumi roštiljali u pauzama strijeljanja
U dosadašnjim sudskim procesima istina o egzekucijama u Branjevu samo djelimično ispričana
Moja duša i moja savjest su čiste. Često to u prostorijama Kaznenopopravnog zavoda u Orašju, u razgovoru s ostalim zatvorenicima izgovara monstrum Marko Boškić, poznat po ratnom nadimku Mačak, pripadnik zloglasnog Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske RS, osuđen pred Sudom BiH 19. jula 2010. na deset godina zatvora za učešće u strijeljanju više od 1.000 srebreničkih Bošnjaka sredinom jula 1995. u Branjevu.
Zavidan ugled
Od našeg izvora saznajemo da Boškić u Orašju uživa sve moguće privilegije. Postavljen je za predsjednika zatvorskog kolektiva, radi kao pomoćni kuhar, izdržava kaznu u najluksuznijem zatvoru u BiH, ima hotelski smještaj s televizijom, svakodnevno vježba u teretani…
Srpski zatvorenici u Orašju Boškića, koji je inače Hrvat iz Obodnice na Majevici, odmah su doživjeli kao vođu, a ima zavidan ugled i među svojim sunarodnicima.
Ono što je možda i najbitnije, a o čemu se Boškić povjerio nekim zatvorenicima srpske nacionalnosti u Orašju, jeste da je u dosadašnjim sudskim procesima istina o egzekucijama u Branjevu samo djelimično ispričana.
Većini pripadnika Desetog diverzantskog odreda Vojske RS dobrodošlo je svjedočenje Dražena Erdemovića u Hagu. Erdemovićevo svjedočenje dobro su izanalizirali i, uglavnom, prepričavali u svojim iskazima na suđenjima. Ništa više od toga nisu otkrivali ili, ako jesu, bili su to neki potpuno beznačajni detalji.
Boškić, a i ostali, tokom svojih sudskih iskaza prešutjeli su (moguće je da ih niko to nije ni pitao) neke značajne odgovore kao što su: je li baš samo sedam pripadnika Desetog diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske RS učestvovalo u egzekucijama na Branjevu; kako je tako mali broj vojnika uspio obaviti jedan tako zahtjevan fizički posao strijeljanja više od 1.000 ljudi; ko su ostali nepoznati saučesnici u egzekucijama; jesu li u pauzi ubijanja (kao što su neki bivši pripadnici Desetog diverzantskog odreda u Bijeljini pričali) čak i roštiljali pored ubijenih tijela; dok su stotine svezanih Bošnjaka čekale na egzekucije, jesu li ljude nakon neučinkovitog strijeljanja “sijačem smrti” masovno ubijali bombama.
Desetak ljudi
U izvještaju Komisije Vlade RS o Srebrenici iz 2004. godine rečeno je da je 25.000 osoba učestvovalo po raznim osnovama i na različite načine u genocidu nad Bošnjacima Zaštićene zone UN-a Srebrenica u julu 1995.
Sudeći prema “povjerljivim i značajnim iskazima” saradnika tužilaštava i sudova, Erdemovića i Boškića, u jednoj od najmasovnijih egzekucija na farmi u Branjevu učestvovalo je svega desetak ljudi.
Tako ispada da je za strijeljanje onih preostalih 7.000 Bošnjaka, Ratko Mladić odredio minimalno 10.000 srpskih vojnika. Logički, nešto tu ne štima.
Strah od novina
Kao predsjednik zatvorskog kolektiva, Boškić svakog jutra prvi pročita kompletne dnevne novine, a kada se u nekim od njih pojavi tekst o njemu i zločincima iz Desetog diverzantskog odreda, obavezno ih zgužva i baci u smeće, kako ne bi došle u ruke ostalim zatvorenicima.
(dnevniavazba)