Kažu da uvijek treba početi ispred svojih vrata, a mi se već 20 godina uspješno pravimo da su naša vrata u Sarajevu, pa ću se prvo osvrnuti na ono što radi, ili bolje reći ne radi Federalne televizija. Od nekad perspektivnog medija kojeg je odlikovala podrška građanima, njihovim pitanjima i problemima, ova poluga Javnog servisa prometnula se u vrišteću reklamu za aktuelnu vlast i SDP. Tako u Dnevniku imamo redovne rubrike : Premijer Nikšić spašava zatrpane putnike u Konjicu, Premijer Nikšić priča viceve o srpskim rukometašima zbunjenom Sorrensenu, Dopremijer Lijanović paradira u vatragasnoj uniformi i „alarmira“ da će biti poplava. Posebno je vesela, ne baš redovno, ali uvijek rado gledana rubrika – ministar Lagumdžija priča engleski i drži predavanja o „statističkoj mogućnosti da viša sila stvori glupost“. Ako ostane koja minuta, slijede pričice o uništenoj privredi za koju, naglase novinari, nije kriva aktuelna, nego neka od prethodnih vlasti, a nađe se i prilike da se spomene kako će pod ovom sadašnjom procvjetati kamen, a kamoli poneka devastirana fabrika. Kako nam ide sve bolje, a kriminala i korupcije više skoro da i nema, menadžment ovog sivodomskog medijskog strašila odlučio je do daljnjeg ukinuti emisiju „60 Minuta“ jer stvarno bi u suprotnom imali samo dvije solucije – hvaliti naše crvene spasitelje ili održati 60 minuta šutnje u sjećanje na kriminal prethodnih vlada. Doduše, sjete se na FT V-u tu i tamo pokrenuti neku medijsku harangu, poput ove sa Draganom Lukačem koji se kroz eter federalnog emitera okliznuo, pa od „poštenog i časnog službenika“ postao „korupmirani policajac“ koji je kriv za sve – od loših kritika za film „U zemlji krvi i meda“ do nestanka struje u Mostaru.
Na republičkosrpskoj televiziji su Dnevnik smjestili u pola osam da slučajno koja zabludjela ovčica ne bi prebacila na FTV i ostala šokirana pravom slikom svog Velikog vođe. Na RTRS-u se ljudi stvarno trude jer, iako mnogi misle drugačije, smisliti glupost i prodati je narodu kao nepobitnu istinu najčešće je vraški težak posao. Tako nas sa Dodikovih predajnika doslovno uvjeraju da je „Republika Srpska učestvovala na sajmu turizma gdje se pojavilo još 300 drugih zemalja“. Urednik Dnevnika RTRS-a očigledno je u broj zemalja uračunao i delegacije sa Marska i Neptuna jer je jedino na takav način moguće brojku od 193 međunarodno priznate zemlje ( među kojima nema RS-a) nagurati na 300. Ali nije to ništa. Direktor ove televizije, Dragan Davidović, inače popularan kao „duboko grlo manjeg entiteta“ koji se proslavio maestralnom izvedbom hita „Sprem’te se, sprem’te četnici“ izvedenog 1993. u svojstvu Karadžićevog ministra v(j)ere, zajedno sa svojim urednicima redovno narod uvjerava da je „po meteorološkim statistikama Srpska sunčaniji dio BiH“ i da je „Angelinin antisrpski film izviždan u Berlinu“, a kao specijalni gost gotovo svakodnevno uskače neka SNSD-SDS-ovska perjanica živopisnih imena tipa Vukota Govedarica ili Dušanka Majkić koji lijepo objasne narodu da posla ima samo ga ne traže dovoljno dobro. Kulminacija svega je emisija „Nekad bilo“ u kojoj historičari nastanjeni u zločinačkoj nastambi RTRS-a mudro zaključuju kako „Bošnjaci preuveličavaju“ i kako je „Hanka Paldum mučila srpske logoraše“. Ako zatreba potvrdit će to i Aleksandra Pandurević, nova zvijezda manjeg entiteta, koja ovih dani brani li brani Srpsku, od svih i svakog, pa i mrtvog Alije Izetbegovića.
Zaključak – nije potreban. Dvije entitetske i državna televizija ( koja je i svačija i ničija ) su preskupe. Šest maraka za hvaljenje velikih vođa, dodvoravanje političkim mecenama i sponzorima je odvratno cipelaranje časne novinarske profesije za koje će RTRS i FTV odgovarati, ako ništa, pred sudom historije.
Faruk Ajdinović (cazin.net))