Dokazi multietničnosti “čeda” durmitorskog psihijatra i kalinovičkog generalisimusa: Dejton na ustima, genocid u srcu
Pa gdje su ti silni povratnici, don padrone Milorade, o kojima govorite kako sretni i bezbrižni žive u najljepšem od svih svjetova kao da su na Floridi ili u Švicarskoj
Ima li ikoga u Bosni i Hercegovini ko se toliko zaklinje u Dejtonski mirovni sporazum kao što to čini nacional-socijalistički SNSD i njegov gazda Milorad Dodik? Naravno da nema!
A kad samo malo pročeprkamo po tom urlatorskom pozivanju na Dejton i mahanju njime kao pobjedničkim bajrakom, dolazimo do nekoliko zanimljivih činjenica koje sve zajedno govore ono što sam stavio u naslov svoje kolumne: “Dejton na ustima, genocid u srcu!”
RTRS i BN
Dokaz 1. Po tom mirovnom sporazumu Bosna i Hercegovina nastavlja svoj državotvorni kontinuitet kroz dva multietnička entiteta, Federaciju BiH i Republiku Srpsku. E, da vidimo kako se ta multietničnost realizirala u genocidnom čedu durmitorskog psihijatra i kalinovičkog generalisimusa.
Možete danima sjediti ispred ekrana jednoumnih televizija RTRS-a ili BN-a i nećete zateći nijednog sagovornika, a da ne spominjem kakvog dužnosnika Bošnjaka ili Hrvata, nego samo i isključivo pripadnike “nebeskog naroda”. Naravno, tu ne računam na one jadne i tragikomične političke transvestite tipa dr. Vlajkija i Džerarda Selmana.
Pa gdje su ti silni povratnici, don padrone Milorade, o kojima govorite kako sretni i bezbrižni žive u najljepšem od svih svjetova kao da su na Floridi ili u Švicarskoj, a ne u vašem nesretnom provizoriju?
Dokaz 2. Nekadašnje Narodno pozorište Bosanske krajine, a sada “državotvorno” Narodno pozorište Republike Srpske je bilo godinama čuveno po legendarnom glumcu i boemu Ademu Ćejvanu, a sada na platnoj listi šumskog mezimčeta nema nijedno ime ni bošnjačko, ni hrvatsko, ni “iz Sejdić-Finci ostatka građanstva”. Tako je i s repertoarom pozorišta; jednonacionalno, jednoumno, jednojajčano.
Istine radi, isto se dešava i u ratu novokomponiranom Hrvatskom narodnom kazalištu Mostar (dakle, federalni multientitet). Tamo samo Hrvati glume bez obzira jesu li dobri ili loši glumci, a režirat mogu i Crnci iz Etiopije, ali ne mogu Srbi, a pogotovo Bošnjaci. Ista situacija je sa svim ostalim institucijama kulture i obrazovanja u RS, muzejima, bibliotekama, fakultetima… Sve cvjeta od multietničnosti i multikulturalnosti. Ljepota Božija!
Četničke pjesme
Dokaz 3. Na smotrama folklora i sličnog narodnog stvaralaštva u RS postoje samo “svetosavska” udruženja pa zato se ne treba čuditi da usred genocidno opustošene Sreberenice bošnjačka djeca moraju pjevati “Svetom Savi i srpstvu svakolikom” kao što su njihovi očevi morali pod uperenim cijevima pjevati četničke pjesme prije nego što su bili poslani u smrt.
I šta ćemo sad, veliki američki prijatelju i svi tvoji zapadni sumišljenici koji ste vrhunaravni garant “dejtonskog ustava”? Zar se pred vašim očima ne dešava mirnodopski genocid, a vi se pravite ludim i tobože ne primjećujete ga? Šta još treba da se desi da bi vi konačno opravdali potpis Klintona (Clinto), Mejdžora (Major), Kola (Kohl) i Širaka (Chirac), a mi tako naivno i budalasto vjerovali u njih kao garante naše budućnosti i opstanka?!
(dnevniavazba)