Novinarka Al Jazeere Jane Arraf u Bagdadu je razgovarala sa nekima od njih, kao što je Sara, koja je prije nekoliko sedmica napustila muža, a sada se plaši da će je on ubiti.
Godinama ju je tukao, a prošlog mjeseca se naljutio na njihovog šestogodišnjeg sina i počeo ga udarati policijskom palicom.
“Pitao me je zašto ga gledam. Zatim mi je gurnuo prst u oko i pokušao ga izvaditi. Istrčala sam iz sobe, ali je došao za mnom, razvalio vrata i izudarao me palicom. Kada sam se srušila, kada je vidio da ležim na podu, počeo mi je skakati po glavi i stomaku i govoriti: ‘Umri, umri!'”
U bolnici su joj rekli da joj je rebro slomljeno i fotografirali su povrede. Sara kaže kako je njen muž rekao da će je ubiti ako ga prijavi policiji.
Ona i njeno četvero djece sada žive s njenom majkom.
Prihvatilišta za žene
Sara nije uspjela završiti školu, ali kod kuće podučava sina Humama. Kaže da je dječak bio toliko pogođen nasiljem da joj je rekao da će, kad poraste, ubiti svog oca zbog onoga što joj je učinio.
U društvu u kojem se žena kažnjava zbog napuštanja muža, bez obzira na razloge, Sara je među rijetkima koje je vlastita porodica spremno prihvatila.
Mala organizacija za prava žena, godinama traži od vlade da otvori prihvatilišta za žene, ali osim u Kurdistanu na sjeveru Iraka, još nema nijednog.
“Nakon 2003. godine, mnogi striktni vjerski elementi postali su dio društva. Kad bi postojala prihvatilišta za zlostavljane žene, smatrali bi ih neukusnim i nemoralnim”, rekli su iz ove organizacije, koja ne može dobiti dozvolu za prihvatilište, ali ima malu sigurnu kuću na tajnoj lokaciji.
U njoj su smještene žene koje bi porodice ubile ako bi se vratile kući.
Tragične sudbine
Besma se udala sa 14 godina. Prošle godine je kidnapovana, a nakon što je oslobođena, pleme njenog oca je reklo da je osramotila porodicu time što su je odveli nepoznati muškarci.
“Jedna od mojih tetki je rekla ocu da me ubije, jer sam osramotila porodicu. Rekla je: ‘Moraš je ubiti.’ Zbog toga sam pobjegla od njih”, ispričala je Besma.
Taiba je otišla od kuće kad ju je brat pokušao silovati. Radila je kao služavka, i to bez plate, dok je žena za koju je radila nije pokušala prodati jednom vjerskom zvaničniku.
“Mislila sam da će mi pomoći, ali je počeo pričati o privremenom braku. Rekla sam mu da sam nevina, na što je odgovorio: ‘To možemo riješiti'”, rekla je ona.
Samer je nedavno dobila prijetnje smrću, jer je lezbijka. Nekada je bila univerzitetska profesorica.
Taiba je napustila školu u četvrtom razredu, a Samer joj sada pomaže da to nadoknadi.
Žene su u centru relativno sigurne, ali to je samo mali postotak od hiljada žrtava nasilja koje ne mogu napustiti porodice i nemaju gdje da odu čak i kad bi to učinile.
(balkansaljazeeranet)