Naime, po ko zna koji put na programu RTRS slučaj „Silos”, koji se pokrenuo pred Sudom BiH, prikazuje se jednostrano, bez argumenata i činjenica izriču se optužbe i teške kvalifikacije, a suprotno osnovnom novinarskom načelu da se čuje i druga strana, to nikada niste ni pokušali učiniti. Za vas je to gotova stvar, vi ste ljude već osudili i tretirate ih kao zločince, a da suđenje još nije ni počelo. Vi ne dozvoljavate da bilo ko pokuša reći nešto suprotno od onoga kako ste vi slučaj iskonstruisali.
U Vašem prilogu i reisu-l-ulemu, dr. Mustafu Cerića optužujete da je stao u odbranu lica optuženih za navodne zločine, namjerno iskrivljujete ono što je rekao u svojoj hudbi. Nije nam namjera da branimo reisu-i-ulemu jer ga nemamo braniti od čega, on je samo rekao da traži da se utvrdi istina, što mi od početka tražimo, jer istina o događanjima na području Općine Hadžići u periodu 1992-1995. godine najbolja je odbrana svim optuženim.
Da bi javnost bila objektivno informisana o ovom slučaju treba da zna da je:
1. Na području Pazarića i Tarčina početkom 1992. godine privedeno je oko 500 građana srpske nacionalnosti, ne što su bili Srbi, već što je kod njih pronađeno oko 1.000 komada vojničkog oružja (od PAP do MB 60 i 82mm). Privođenje je izvršila policija SJB Hadžići koji su protiv svih lica kod kojih je pronađeno naoružanje podnijeli krivične prijave. Utvrđeno je da je naoružanje podijelila bivša JNA, a prilikom pretresa pronađena je i organizaciona struktura – šema brigade sa imenima i prezimenima, koja je trebala da vojno djeluje na tim prostorima, a sačinjavala bi je lica koja su privedena. 2. Činjenica je da su ta lica zatvorena u objekat „Silos” jer zbog ratnih dešavanja nije bilo moguće sprovesti ih u Sarajevo ili neki drugi zatvor, a ni krivični postupci nisu mogli da se efikasno provedu upravo zbog okolnosti koje je prouzrokovao rat. Većina tih lica je tokom 1992. i 1993. godine puštana iz zatvora i razmijenjena a u zatvoru je ostalo oko 150 lica koja su tu bila do kraja rata jer krivični postupci nisu završeni. 3. U zatvoru nije ubijen niko iako se i prirodne smrti pokušavaju podvesti pod to. 4. Uvjeti u zatvoru su bili takvi kakvi su mogli biti u ratnim okolnostima i objektu koji nije bio namijenjen u te svrhe. Zatvorenici su jeli hranu sa istog kazana sa kojeg su se hranili i pripadnici 9. BBR ARBiH. 5. Predstavnici MCK su redovno obilazili zatvor, imali su apsolutni uvid u sve što se odnosilo na zatvorenike, o čemu postoje i njihovi izvještaji.
Na kraju da Vas podsjetimo da je u periodu 1992. -1995. godine na području Općine Hadžići koja je bila pod kontrolom VRS i MUP-a RS privedeno oko 500 Bošnjaka, njih 235 je ubijeno, za 99 se još ne zna ni gdje su im kosti, a za te zločine još niko nije odgovarao Nažalost oni su privedeni i ubijeni samo što su bili Bošnjaci, oni nisu imali oružja, njima se nije imalo zašto suditi i zato su likvidirani.
Ako mislite da medijskim pritiscima na Sud i Tužilaštvo, potencirajući navodne zločine u „Silosu” bez da čujete i drugu stranu, možete prikriti istinu o dešavanjima u Hadžićima, griješite, istina jeste spora ali dostižna, laži ma kolike bile neće je zasjeniti niti spriječiti da izađe na vidjelo.
Mi samo tražimo da se utvrdi istina i neka svako odgovara za zločine koje je počinio. Ne možemo se pomiriti sa činjenicom da zbog silnih pritisaka i Sud BiH ima dvostruke aršine, pa za slične slučajeve „Kula” i „Kalinovik” omogućava optuženim da se brane sa slobode a optuženim u slučaju „Silos” određuje pritvor i otežava odbranu, stoji na kraju reagiranja Fondacije „Patriostki front”.
(rijasetba)