Prihvaćen veto Bošnjaka na Zakone o sudovima i spomenicima
Povredu ovog vitalnog interesa Klub delegata bošnjačkog naroda vidi, između ostalog, u tome što se osporenim zakonom preuzimaju nadležnosti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH od izvršne vlasti, odnosno Ministarstva pravde RS-a, a što može imati ozbiljan uticaj na funkcioniranje i nezavisnost pravosuđa.
Odlučujući o prihvatljivosti zahtjeva u odnosu na osporeni zakon, Vijeće je utvrdilo da je u konkretnom slučaju provedena procedura saglasno Amandmanu LXXXII na Ustav Republike Srpske, kojim je dopunjen član 70. Ustava, kao i da su ispunjene ostale procesne pretpostavke za prihvatljivost zahtjeva.
Kada je u pitanju Zakon o spomenicima Vijeće je meritorno odlučivalo o zahtjevima klubova delegata bošnjačkog i hrvatskog naroda u Vijeću naroda RS-a u odnosu na taj zakon.
Navedeni klubovi povredu vide u tome što osporenim zakonom nije predviđeno obilježavanje stradanja i podizanje spomenika i spomen-obilježja civilnim žrtvama rata iz perioda od 30. aprila 1991. godine do 14. februara 1996. godine.
Klubovi smatraju da se zakon odnosi samo na pripadnike srpskog naroda te da se pripadnici druga dva konstitutivna naroda i pripadnici ostalih u njemu ne mogu prepoznati, zbog čega je neophodno regulirati mogućnost izgradnje, zaštite i održavanja spomenika i spomen-obilježja na način koji ne dovodi u neravnopravan položaj nijedan konstitutivni narod.
Odlučujući o zahtjevima navedenih klubova, Vijeće Ustavnog suda je većinom glasova utvrdilo da osporenim zakonom nije povrijeđen vitalni interes bošnjačkog i hrvatskog naroda.
Naime, Vijeće je, kako navode, ocijenilo da činjenica što zakon ne sadrži određena zakonska rješenja, odnosno reguliranje podizanja spomenika civilnim žrtvama rata, ne dovodi do povrede vitalnog nacionalnog interesa nijednog od konstitutivnih naroda.
Vijeće smatra da ono može ocjenjivati, dakle, samo postojeće odredbe predmetnog zakona, a moguća zakonska rješenja koja zakon ne sadrži ne mogu se razmatrati s aspekta zaštite vitalnog nacionalnog interesa.
Osim toga, Vijeće smatra da legislativno reguliranje zaštite, održavanja i izgradnje spomenika i vojničkih grobalja oslobodilačkih ratova ne dovodi u pitanje mogućnost da se izgradnja i zaštita spomenika i spomen-obilježja civilnim žrtvama rata uredi posebnim zakonom.
„Činjenica, dakle, da ova oblast nije regulisana predmetnim zakonom ne predstavlja povredu vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog i hrvatskog naroda“, stav je sudija Ustavog suda RS-a.
Vijeće smatra i da predmetni zakon ne dovodi u pitanje nacionalni identitet konstitutivnih naroda, jer ne daje nacionalni predznak nijednom pojmu koji je predmet njegovog reguliranja.
Način na koji su predmetni odnosi njime uređeni, prema ocjeni Vijeća, ne ugrožava ispoljavanje i njegovanje nacionalnog identiteta bilo kojeg konstitutivnog naroda, niti omogućava dominantan položaj jednog naroda u odnosu na druge.
Treba, međutim, podsjetiti da su ovaj zakon pratile i određene kontroverze u samom Ustavnom sudu RS-a.
Naime, 4.januara Vijeće za zaštitu vitalnog interesa Ustavnog suda RS-a donijelo je odluku da Zakon o spomenicima i spomen-obilježjima oslobodilačkih ratova u RS-u ne može stupiti na snagu, jer su ga osporila dva od tri kluba delegata u Vijeću naroda RS-a i treba biti vraćen predlagaču na novi postupak.
Međutim, nakon toga preinačili su tu odluku i danas je donesena nova.
(FENA)
