Malcolm X: Blistavi primjer mudrosti

Za muslimane koji žive u Britaniji relativno je lahko da učestvuju u ovom džihadu. Ovdje posljedice još uvijek nisu tako opasne, iako se ovaj koncept snažno mijenja kako zapadna demokratija poprima karakteristike despotskog režima kojeg sažalijevaju. Bez obzira što  nema straha od torture ili smrti (ili oboje), muslimani na Zapadu ostali su uplašeni da se usprotive brojnim nepravdama koje su počinjene našem ummetu. Međutim, ono što je još tužnije je to da oni koji odluče da zauzmu stav čine to na nesigurnim osnovama tako da to samo pogoršava naš položaj. Odbijajući da osude zlo, s najboljim namjerama ova braća i sestre kompromituju prava muslimana na Zapadu. Oni vjeruju da koriste mudrost u svom pristupu, i često osuđuju direktni pristup drugih muslimana kao „ekstremistički“, „sukobljavajući“ ili „zavedeni“.

Oni vjeruju da je mudrost nagoditi se oko istine i pregovarati sa onima koji nas tlače. Mišljena su da biti slab znači biti mudar.  Kao posljedica toga, vidjeli smo kako muslimanski lideri jedan za drugim koriste „mudrost“ u razgovorima i sastancima u naše ime s vladinim tijelima i institucijama ove zemlje. Britanski muslimani decenijama primjenjuju ovu mudrost dok se naša prava kontinuirano gaze od tih istih institucija.

Zašto je riječ „mudrost“ danas postala sinonim za pokornost i predaju? Zašto je mudrije pokazati slabost i kompromis nego pokazati snagu i spretan utjecaj. Niko na svijetu ne sumnja da je jedan od najvećih i najutjecajnijih muslimanskih lidera dvadesetog stoljeća bio Al-Hajj Malik el-Shabbaz ili (kako je popularno bio poznat) Malcolm X, proslavljeni američki crnoputi aktivist za zaštitu građanskih prava. Nadalje, niko nema sumnje da je brat Malcolm posjedovao nevjerovatnu mudrost. Ali brat Malcolm nije bio od onih lidera koji je mudrost prihvatio kao kompromis i popuštanje. Ne, kada se radi o ljudskim pravima i ljudskim greškama Malcolmova mudrost je bila drugačijeg tipa. Nikada se nije kosio sa svojim riječima niti je kompromitirao svoja vjerovanja. Gdje je pravda bila na kocki, odbijao je čak i da razmotri mogućnost komprimisa. Ovim stavom se postiglo mnogo više za crnačku populaciju u Americi šezdesetih godina nego što se danas postiže slabim pristupom savremenih muslimanskih lidera bilo gdje na Zapadu.

U vremenu kada muslimani sebe prepoznaju kao manjinu, i dok se o brojnim teorijama integracije i asimilacije diskutira i debatira u mesdžidima i konferencijskim centrima, vrijeme je da proučimo život Malcolm X-a i usvojimo njegove stavove i vjerovanja kao šablon za naše lične stavove i ponašanje. Prije svega zbog našeg patetičnog i jadnog mentalnog sklopa i prema tome malodušnog ponašanja, muslimani na Zapadu postaju janjad spremna za klanje. Uvijek se pravdamo i slabi smo, postali smo nemoćni da se branimo i neefektivni  u našoj borbi da budemo tretirani kao jednaki. Naša ljudska prava i građanske slobode nastavljaju se ignorisati i napadati. Ovog mjeseca je 43. godišnjica ubistva Malcolm X-a, pa je krajnje vrijeme da proučimo njegov život i njegovu smrt, i da razumijemo šta je to on uradio što je donijelo poštovanje crncima u Americi.

Mnoge paralele se mogu povući između života muslimana na Zapadu danas i života crnaca u Americi u prošlosti. Obje skupine su činile manjine koje su potlačene i lišene mnogih građanskih sloboda koje su bez muke dostupne većini. Obje zajednice su demonizirane i klevetane od većine kao neobrazovani, antidemokratski i nerazumno nasilni ekstremisti. I baš kao što su mnogi članovi crnačke zajednice izgubili svoja tradicionalna imena, religiju i jezik u procesu „integracije“, tako danas vidimo mnoge Muhammede kao se zovu „Mo“ i ohrabrene da napuste religiju svog naroda, kulturne i jezičke vrijednosti  u ime integracije. Kao što su crnci u Americi gledali na boju svoje kože kao na ograničavajuću za napredak i uspjeh, tako mnogo muslimana danas gleda na svoju vjeru kao na prepreku za napredak.

Cilj: Biti priznat kao ljudsko biće

„Moramo uvijek imati na umu da se mi ne borimo za integraciju, niti se borimo za separaciju. Mi se borimo za priznavanje…za pravo da živimo kao slobodna ljudska bića u ovom društvu.“

Prva stvar koju treba uočiti je da se Malcolm X nikada nije borio za segregaciju niti za integraciju. On je vjerovao da korištenje ovih riječi ustvari zamagljuje stvarnu sliku. Slično danas, muslimani moraju prevazići kompleksni sociološki žargon i shvatiti ishodište problema. Moramo ustati i tražiti naše osnovno pravo da budemo priznati i poštovani kao jednaka ljudska bića, sa svim što to povlači za sobom. Ne učiniti tako znači pokušavati naći rješenje problema pod tuđim uslovima.

Metodologija: Direktna akcija

„Rano u životu sam naučio, da ako nešto želite, trebate napraviti malo buke.“

Malcolm nije bio tip osobe koja tiho sjedi i ponizno  prihvata svoju sudbinu. On nije bio onaj koji sjedi i čeka da mu onaj koji ga tlači da njegova prava. Znao je da su sloboda i ljudska prava vrijednosti za koje se treba boriti. Ovo je značilo mijenjanje statusa quo, uzrokovanje komešanja i nemira. Zbog svoje borbe često je bio obilježen kao „najljući crnac u Americi“. Ali upravo je „ljutnja“ bila ta koja je donijela reformu. Kao što je Malcolm rekao, „“Obično kada su ljudi tužni, oni ne rade ništa. Oni samo plaču zbog njihovog stanja. Ali kada se naljute, oni naprave promjenu.“

Kao današnji muslimanski aktivisti, Malcolm je takođe bio nazvan „ekstremistom“. Njegov odgovor je bio karakteristika njegovog grubo iskrenog stava: „Da, ja sam ekstremista. Crnačka rasa ovdje u Sjevernoj Americi je u ekstremno lošem stanju. Vi mi pokažite crnca koji nije ekstremista, a ja ću vam pokazati jednog koji treba psihijatrijsku pomoć!“ ne skrivajući se od njihove etikete, i pokazujući opravdanost za njegov ekstremizam kao prirodnu reakciju na tlačenje crnačke zajednice, Malcolm je okrenuo situaciju protiv svojih neprijatelja i lišio ih je njihovog oružja. Odbio je da bude po strani i izoliran takvim etiketama. Uporedi ovo sa današnjim muslimanskim liderima, koji daju sve od sebe da izbjegnu da budu identifikovani kao „ekstremisti“. Riječ „ekstremista“ je postala pištolj na našim glavama, i mi ćemo učiniti sve da izbjegnemo da obarač bude povučen. Nažalost, muslimani u Britaniji danas redovno jedni druge nazivaju „ekstremistima“, s ciljem da sebi daju dašak umjerenosti.

Nema kompromisa

„Ako slijedim generala, i on me vodi u bitku, i ako neprijatelj želi da mu oda priznanje ili da nagradu, on mi postaje sumnjiv. Pogotovo ako dobije nagradu za mir prije nego što je rat završen.“

Malcolm nas je takođe naučio da budemo lukavi kod sklapanja bilo kakvog sporazuma sa onima koji nas tlače. Gdje su pravda i sloboda u igri, ideje kompromisa i mirenja Malcolmu ne bi ni pale na pamet. Važnost koju je pridavao ovim vrijednostima može da se vidi po njegovoj volji da učini sve da ih dobije. Ništa nije bilo previše radikalno ni previše ekstremno kako bi se osigurala nečija sloboda. „Kada neko da pravu vrijednost slobodi, nema ništa pod suncem što neće učiniti da dobije tu slobodu. Kada god čujete čovjeka da govori da želi slobodu, ali već u sljedećem dahu će reći šta neće učiniti da je dobije, ili u šta ne vjeruje da se može uraditi da je dobije, on ne vjeruje u slobodu.“

Politika

„Ja kažem, vi ste obmanuti, vas posjeduju, vi ste oteti…“

Malcolm je žarko bio posvećen educiranju crnačke zajednice o politici i političkom sistemu. Vjerovao je da je krucijalno za crnačku zajednicu da razumije šta politika treba da proizvede i kakvu ulogu ona igra u njihovim životima. Obrazložio je da osim i sve dok crnačka zajednica postane politički zrela, crnci će uvijek biti pogrešno vođeni ili zavedeni da nekoga podrže politički ko u duši nema interese zajednice. Bio je veoma kritičan prema crnačkim liderima koji su nastavljali da slijede partije koje su u više navrata ponižavale crnačku zajednicu. Za većinu muslimanskih lidera danas bi bilo dobro da dubinski prouče njegov komentar da „svaki put kada prebacite svoje breme na političku partiju koja kontrolira dvije trećine vlade i ta partija ne može održati obećanja koja vam je dala u vrijeme izbora, i vi ste dovoljno glupi da hodate okolo nastavljajući se identificirati sa tom partijom, vi ne samo da ste glupan već ste i izdajnik svoje rase“.

Uprkos tome, Malcolm nije obeshrabrivao glasanje, sve dok je strategijsko, sa smislenim ciljem koji se može dostići. „Glasački listić je kao metak. Ne ubacjate svoje glasačke listiće sve dok ne vidite metu, a ako ta meta nije u dometu, držite svoj glasački listić u džepu.“ Na nedavnim izborima u Britaniji, prava muslimana u Britaniji su postali centralna briga širokog spektra političkih partija. Isti ljudi koji su se urotili da nas liše naših prava i povećaju našu potlačenost odjednom su viđeni kako se bore jedni protiv drugih kako bi nam vratili ta prava i kako bismo bili priznati kao punopravni „britanski građani“. Na posljednjim opštim izborima Vlada je opet obećala da će zakonom zabraniti diskriminaciju muslimana, a muslimanski lideri su počeli da skupljaju mase kako bi im zahvalili za ovo, u formi naše podrške. Ali kao što je Malcolm rekao: „Kako možete zahvaliti čovjeku što vam daje ono što je već vaše? Kako mu onda možete zahvaliti što vam daje samo dio onoga što je vaše?“

Iako može govoriti jezikom ravnopravnosti bez obzira na religiju, britanska vlada je licemjerno kreirala dvoslojni sistem pravde: jedna za britanske građane bijelce, a druga za ostale, naročito muslimane, i strane i britanske nacionalnosti. Nema nemuslimana koji je držan u zatvoru bez smještaja u najsigurnijim zatvorima. Nema nemuslimana koji je lišen osnovnih sloboda pod režimom dežurne kontrole. Nema nemuslimana koji se suočava sa izručenjem bez dokaza u zemlje sa brutalnom arhivom tortura i kršenja ljudskih prava. Muslimani su ti koji su postali primarne žrtve policijskog uznemiravanja, antiterorističkih napada i velike institucionalne islamofobije. A sve ovo se desilo tokom vladavine liberalnih političara.

Mučeništvo

„Sada je vrijeme za mučenike, i ako ću ja biti jedan, to će biti radi bratstva. To je jedina stvar koja može spasiti ovu zemlju.“

Zbog njegovih drskih i hrabrih izjava, Malcolm je sebi stvorio mnoge neprijatelje, iz vlade i među crnačkom zajednicom. Historija nam je pokazala da su ljudi od pravde napadani tokom njihovih života, i jedino smrt donosi njihovu poruku do srca masa. Malcolm je ovo znao i bio je spreman za to. Njegova čitava borba ga je pripremila za to. Znao je vrijednost slobode i cijenu slobode. „Ako nisi spreman umrijeti za nju, izbaci riječ ‘sloboda’ iz svog rječnika.“

Malcolmovo ubistvo je samo po sebi velika lekcija za muslimansku zajednicu na Zapadu. Previše muslimana sjedi besposleno dok nam se čine mnoge nepravde. Vrlo često ovi fotelja-mudžahidi tvrde kako čekaju priliku da se idu boriti u džihadu protiv onih koji ih tlače na borbenim poljima širom svijeta kako bi postali šehidi u ime Allaha. Ogromna većina njih nikada ne ode nigdje i umru običnom smrću, njihov čitav život je protraćen u čekanju. Ubistvo Malcolm X-a je znak da najbolji džihad može biti vođen baš ovdje na Zapadu, našim umovima i akcijama, ako je time Allah zadovoljan, On će nas blagosloviti, kao što je i Malcolma, mučeništvom. Ali ovo traži hrabrost i žrtvu, što su principi i kvalitete čiju smo vrijednost zaboravili ( čak štaviše, potrebu za njima).

Kroz njegov život koji je slijedio nakon zatvaranja, Malcolm je javno otkrio lažne lidere američke crnačke zajednice i u procesu je pokazao istinska obilježja i kvalifikacije predvodništva – iskrenost, inteligancija, poštovanje logike, beskompromisna moralnost, bratstvo, samožrtvovanje i totalna posvećenost Allahu i islamu.

Autor: Fahad Ansari
Izvor: IslamicAwakening.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba