Gledao sam kako mi ubijaju oca, majku u devetommjesecu trudnoće, brata i šest sestara
U septembru 2008. godine Dnevni avaz je objavio svjedočenje mladića romske nacionalnosti (zaštićenog identiteta) iz Skočića kod Zvornika, koji je kao osmogodišnjak preživio strijeljanje 23 svojih sunarodnjaka. U Odeljenju za ratne zločine Višeg suda u Beogradu sutra počinje suđenje optuženima za ovaj monstruozni zločin
Z. (puni identitet poznat redakciji) imao je tek nešto malo više od osam godina kada se na Malešićkom putu, nedaleko od Kozluka, uspio ranjen izvući iz jame prepune mrtvih tijela.
Srpski su vojnici tu poubijali i u jamu bacili 23 Roma iz Skočića. Z. je tada ostao bez oca, majke, brata i šest sestara.
– Gledao sam kako mi ubijaju majku, koja je bila u devetom mjesecu trudnoće. U naručju je držala i mog brata Sabriju, koji je imao tek dvije godine – govori Z., čija je životna priča skoro nevjerovatna.
Do 12. jula 1992. Romi su u Skočiću živjeli mirno. Srpski su vojnici već bili protjerali sve Bošnjake, a Rome niko nije dirao.
– Onda su te večeri došli srpski vojnici i, psujući nam cigansku majku, u dvorište Hamdije Ribića okupili sve koje su zatekli. Tražili su novac i nakit, tukli nas kundacima i rukama. Jednu su djevojku odveli u kuću i silovali je. Odvojili su muškarce od žena i djece. Stigla su i dva kamiona, u koje su nas potovarili – priča Z.
Farovi su obasjavali jamu
Kamionima su ih vozili tridesetak minuta. Onda su stali i izveli tri djevojke koje su silovali, a kojima niko nije smio pomoći.
– Zaustavili su kamione na jednom lokalnom putu iznad Kozluka. Počeli su jedno po jedno skidati s kamiona i voditi do već iskopane jame. Farovi kamiona su obasjavali jamu. Čim bi nekog doveli do ruba jame, pucali bi u njega i bacali ga dolje – prisjeća se Z.
Gledao je kada su s kamiona izveli i njegovu trudnu majku Ševku. Kada je čuo pucnje, kaže, znao je da su i ona i brat Sabrija, kao i nerođeno dijete u majčinoj utrobi, mrtvi.
– Moju su sestru Zlatiju skinuli s kamiona. Žena, koja je bila sa vojnicima, a zvali su je Dragana, gurnula ju je s kamiona, a pet-šest ju je vojnika dočekalo. Onda su je silovali, odmah tu, pred svima. Imala je samo 13 godina – kaže Z.
Došao je red i na njega. Bačen je s kamiona. Osmogodišnje dijete stajalo je na rubu jame i čekalo smrt.
– Čuo sam pucnje i osjetio da mi je lijeva ruka klonula. Tada sam osjetio i udarac, vjerovatno nožem, u potiljak. Pao sam u jamu. Ne znam koliko je vremena prošlo kada sam shvatio da sam živ. Došao sam svijesti i onako, u bunilu, počeo se micati. Preko mrtvih tijela popeo sam se na rub jame i, ni sam ne znam kako, pobjegao u šumu – kaže Z.
Oči u oči sa Četnikom i Draganom
Pred zoru je ušao u jednu napuštenu kuću i sakrio se u kartonsku kutiju. Kada se razdanilo, ponovo je krenuo.
– Samo sam koračao ne znajući gdje da idem. Bio sam ranjen, krvario. Onda sam ispred sebe ugledao dva vojnika u uniformama drugačijim od onih koje su imale ubice. Bili su dobri prema meni i prenijeli su me u pokretnu ambulantu u Kozluku – govori svoju sudbinu Z.
Tu se ponovo sreo oči u oči sa ubicama. Dragana i šef jedinice koja je strijeljala njegove roditelje, brata i sestre, a kojeg su zvali Četnik, ušli su u ambulantu. Tražili su da ga odvedu do Zvornika.
– No, ova druga dva srpska vojnika, koji su me spasili, nisu im to dozvolili. Njih su me dvojica odvezla u zvorničku bolnicu. Tamo sam bio sve do oktobra 1994. godine, a onda su me, uz pomoć jedne holandske nevladine organizacije, prebacili u Crnu Goru, u Herceg Novi. Tamo sam saznao i da su svi moji mrtvi – kaže Z..
E. HUREMOVIĆ
Vezani tekst: Zbog silovanja i ubistava u Zvorniku: U Beogradu počinje suđenje Simi Četniku i ostalima
(bportalba)
