Ali Ghannouchiju se ne sviđaju svakodnevni politički poslovi, kazao je on za Metro. Izabrao je da ostane vođa stranke dok je njegov kolega iz stranke, Hamadi Jebali, premijer Tunisa. Ali Ghannouchi predstavlja stvarnu moć u zemlji, ili kako to Tunižani kažu “čovjek koji vuče konce“.
Daleko od vatrenog propovjednika Ghannouchi je zapravo staloženi bivši profesor filozofije. Dok se osoblje kretalo kroz trošnu zgradu, a masa siromašnih Tunižana okupljala u prizemlju nadajući se da će dobiti pomoć od En-Nahdha stranke on sastao se novinarom Metroa u centrali stanke u Tunisu.
Islamizam je bio zabranjen za vrijeme vladavine Ben Alija. Jeste li očekivali da će Tunižani glasati za Vašu stranku na izborima?
Uvijek sam očekivao da će naša stranka pobijediti na izborima nakon što bude srušena diktatura. Osvojili smo većinu na izborima 1989., ali režim je falsificirao rezultate i odlučili su da uklone naš pokret. Ništa me nije moglo uvjeritii da su ljudi Tunisa od tada promijenili svoje mišljenje.
Kako će se sada promijeniti Tunis kada je koalicija koju vaša stranka predvodi na vlasti?
Naša vlada je rezultat revolucije. Desit će se puno promjena, a mi ćemo odgovoriti na potrebe Tunižana. Upravo sada, Tunižani žele miri više nego bilo šta drugo, a mi ćemo ga osigurati.
Kako predviđate razvoj Bliskog istoka kao rezultat arapskog proljeća?
Naravno da sam ponosan što je Tunis začetnik Arapskog proljeća. U jednoj godini vidjeli smo pet revolucija i većina njih je uspješno sprovedena. Ovaj talas revolucija će se proširiti i imat će utjecaj na sve arapske i muslimanske zemlje, pa čak i utjecaj na ostatak svijeta. A revolucije u muslimanskom svijetu predvodit će islamski pokreti, naročito mainstream umjerene islamske stranke. Ove stranke su protiv ekstremizma i terorizma.
Stranka Muslimanskog bratstva pobjednik je egipatskih izbora, da li su oni ista vrsta islamista poput vas?
Oni su dio mainstream islamski pokret, a mainstream znači umjeren. Ali u svakoj zemlji islamski pokret ima svoje specifične elemente.
Kako vidite razvoj situacije u Egiptu?
Muslimansko bratstvo je tek osvojilo završni dio parlamentarnih izbora i vjerujem da će Egipćani biti u stanju uspostaviti istinsku demokratiju. Egipatska politika je znatno komplikovanija od one koje imamo u Tunisu, jer imaju jaku armiju i velikih broj manjina, ali ne sumnjam da će konačno uspijeti da zamijene diktatorski režim s demokratskim. I ubijeđen sam da će SCAF dobrovoljno sići s vlasti umjesto da rizikuje krvoproliće.
Dakle, zemlje poput Francuske i Britanije će kod kuće osjetiti Arapsko proljeće?
Apsolutno. Arapsko proljeće je dalo ljudima novo razumijevanje islama. Prije je bilo povezano s terorizmom. Sada je povezano s revolucijom, demokratijom, ljudskim pravima i pravdom.
Jesu li ljudi u prošlosti jednostavo pogrešno razumljeli “islamizam”?
Mislim da je svijet otkrio da islamizam ide ruku pod ruku s modernizmom i ljudskim pravima. Islam i terorizam su nespojivi. Na izborima i u Tunisu, Maroku i Egiptu umjereni islamisti su osvojili većinu glasova. Ipak, neki ljudi se drže svojih starih pogleda na islamizam. Te poglede podstiču mediji. Većina novina i TV stanica i dalje širi ideju da je islam prijetnja demokratiji, ljudskim pravima i savremenosti. Ali, vremenom ćemo, također uvjeriti te ljude da islam čuva interese naroda.
Koji je vaš odgovor onima koji vide islamizam kao prijetnju?
U islamu svi ljudi su jednaki pred Allahom i pred zakonom. Niko se ne može pretvarati da je bolji od drugog. Tokom historije islamske civilizacije muslimani su življeli zajedno s kršćanima i pripadnicima drugih religija. Nikada nismo imali vjerskih ratova poput katolika i protestanata. Holokaust se dogodio na Zapadu, a ne u islamskoj državi. Sukobi koji su se dešavali u historiji islama bili su povezani s politikama, koja će stranka ili osoba vladati. Ali vaša vjerska uvjerenja su do vas. Vjerske manjine u islamskom svijetu danas imaju sva građanska prava.
Šta je sa vjerskiim manjinama u Tunisu?
Imamo samo male zajednice kršćana i Jevreja. Prije dva mjeseca, vođa jevrejske zajednice došao je da mi čestita na izbornoj pobjedi. Nakon toga je za medije izjavio da se ne boji En-Nahdha jer smo umjereni.
Kako planirate da se borite protiv ekstremizma među muslimanima?
Ekstremizam i terorizam su stvarna prijetnja islamu i muslimanima. Većina ljudi koje su ubili muslimanski ekstremisti su zapravo muslimani! Dovoljno je uzeti u obzir Irak, Egipat, Indoneziju i Alžir. To da smo percipirani kao religija ekstremizma je također opasno po islam.
Ali kako možete spriječiti da, naročito, mladi ljudi, se ne pridružuju ekstremnim mrežama?
Terorizam je plod diktatura. Na primjer, sjeme terorizma kod Egipćana plod je Mubarakovih zatvora. Nakon što se uspostavi demokratija nećemo vidjeti ove neobične pojave u islamu.
Kako ćete uvjeriti one koji sumnjaju da je islam miroljubiv?
Kroz djela, tako što ćemo biti uzor. Ukoliko uspijemo u sprovođenju našeg modela ljudi će uvidjeti da je islam kompatibilan s demokratijom, razvojem i pravima žena.
Zapad je podržavao sekularne diktatore u muslimanskom svijetu kako bi se osigurao da islamisti ne dobiju izbore…
To je licemjerje. Ben Ali i Mubarak su predvodili mafijske režime. Lideri Zapada su djelovali suprotno od načela koja su imali, na taj način oni su pogazili ljudska prava i demokratiju. Nadam se da će proteklo Arapsko proljeće dovesti do otvaranja između islama i Zapada koje će se temeljiti na međusobnom poštovanju. Nakon što smo pobijedili na izborima, lideri Zapada su nas zvali da čestitaju. Sada imaju razumijevanje za ono što pokušavamo sprovesti.
Ben Ali je podržavao prava žena, a promatrači strahuju da će vaša vlada možda opozvati neke od tih prava, poput prava žene na razvod? Hoćete li?
Moja stranka neće promijeniti prava žena koje imaju po zakonu Tunisa. Allah, Bog, je stvorio muškarca i ženu, i mi smo jednaki. U islamu ne možemo praviti razliku na osnovu pola. Od 49 žena zastupnika u novoizrabranoj skupštini Tunisa 42 žene su upravo iz moje stranke. Većina žena Tunisa prihvata naše poglede na islam. One se bore za svoja prava unutar islama, a ne izvan. Jedna naša zastupnica čak ni ne nosi maramu.
Jedan posmatrač ljudskih prava mi je rekao: “Čak i kad bi En-Nahdha željela da prisili žene da nose marame ne bi to morala, jer svejedno sve više žena ih i nosi…”
Marama ili ne, to je izbor žene, isto kao što odlučuju što žele jesti i piti. Država nema razloga da interveniše.
IslamBosna.ba