Borba protiv munkera

„Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih (munker) odvraćate, i u Allaha vjerujete!“  (Ali Imran,110)

Šta je to munker?

Pojam munker u sebi podrazumijeva sve ono što je zabranjeno činiti, tj. haram. Munker znači i dozvoljavanje zabranjenog i ostavljanje naređenog. Međutim, nije dozvoljeno nazivati munkerom ono oko čega se muslimani ili islamska ulema razilazi, npr: pokrivanje lica žene. Oni koji smatraju da je žena dužna pokriti svoje lice, otkrivanje lica nazivaju jednim od najvećih munkera. Dok, opet, oni koji ne smatraju da je žena dužna sakriti svoje lice, neće otkrivanje lica žene uopće nazvati munkerom! Zaključak je da ono oko čega se razilaze učenjaci, kršenje istog se ne može nazivati munkerom. Navest ću samo riječi Ibn Kudame u knjizi „El-Mugni“: „Pokazivanje lica žene nije munker!“ Znamo da je „El-Mugni“  jedan od temelja hanbelijskog mezheba. Međutim, dok gubimo vrijeme oko ovih i sličnih pitanja, istinski problemi i pojave koje su zaista munker, jednostavno nam promiču a da o njima ne govorimo. Takav je slučaj sa falsifikovanjem rezultata izbora i glasanja. Mi prosto ignorišemo ovu pojavu i ne želimo o tome govoriti a ima li šta važnije od ovoga kada je u pitanju uspostava pravedne vlasti i biranje najzaslužnijih i najsposobnijih vođa? Pitanje falsifikovanja glasova i izbora općenito je munker, haram, i svi se slažemo oko toga i moramo ljude upozoriti na to kako bi stali u kraj i u potpunosti spriječili ovu ružnu (munker) pojavu.

Zabranjivanje munkera je dužnost svakog pojedinca, kako muškarca tako i žene. Islam od čovjeka zahtijeva da bude koristan i drugima a ne samo sebi: „A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili – oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti.“ (El-Bekare,82)

Vjeruju i od toga imaju koristi za sebe, ali istovremeno čine i dobra djela od kojih i drugi imaju koristi! Čovjeku nije dovoljno samo da vjeruje, tj. da samo za sebe korist pribavlja kako bi se spasio, u tome neće uspjeti jer uslov uspjeha je i to da bude drugima od koristi: „Čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje!“ (sura El-Asr)

Šta ovo znači? Ovo znači da je čovjek onakav kakvim ga želi islam onda kada čini dobro i druge savjetuje i traži da rade dobro. I ne samo to; ova sura svojim značenjem podrazumijeva i spremnost na prihvatanje savjeta od drugih ljudi. Kakvih savjeta? Savjeta koji će nas uputiti ka istini i strpljenju. S druge strane, ovom surom se potvrđuje obaveza pozivanja u vjeru koja važi, kako smo rekli, za sve, a pozivanje u vjeru u sebi obuhvata ukidanje i brisanje svega što je munker.

Allah Uzvišeni kaže: „Reci: “Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi.“ (Jusuf,108) Naredba je upućena Muhammedu, s.a.v.s., ali šta znači: „…ja, i svaki onaj koji me slijedi?“ To znači da je svako onaj ko slijedi Muhammeda, s.a.v.s., obavezan da poziva ka Allahu Uzvišenom i ljude poučava onome što se traži od njih. Zato, na prvom mjestu, svako od nas je dužan da nauči šta je to što se traži od njega, zatim da sam radi prema onome što je naučio i, na kraju, da i druge pozove da budu kao on.

Da druge pozove i pouči onome što je i sam naučio: „A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu i koji dobra djela čini.“ (Fussilet,33)

Dužan je svako od nas druge pozvati ka istini i poučavati druge znanju koje je i sam stekao. Ova obaveza predstavlja nužnost bez koje se ne može u procesu odgoja i formiranja čovjeka muslimana, porodice i društva u kojem musliman živi. Niko od nas nije izolovan od okoline u kojoj se nalazi i nema pravo ignorisati probleme koji se nalaze oko njega. Ako primijetiš požar hoćeš li okrenuti glavu i kazati da se to tebe ne tiče jer je možda daleko od tvoje kuće ili ćeš učiniti sve što možeš kako bi spriječio štetu. Ako ne učiniš ništa, požar će stići i do tvoje kuće i spaliti je. Ima li opasnijeg požara od širenja munkera u našem društvu koji prijeti da spali i uništi sve ono što je lijepo i pozitivno! Kur’an Časni od nas traži ne samo da se borimo protiv munkera nego i da sarađujemo između sebe u toj borbi kako bi bili što efikasniji: „Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.“ (El-Maide,2) „Vjernici su poput cigli u građevini ….“ kaže Muhammed, a.s.v.s, jer jedan drugog čuvaju, ojačavaju, potpunjuju … a zatim je prste svojih ruku isprepleo i slikovito pokazao kako treba da izgleda ta građevina; čvrsta, kompaktna, jedinstvena, uvezana, neprobojna ….

Ihtisab

Međusobno savjetovanje i upućivanje na dobro je bitan faktor u formiranju društva i islam kada govori o muslimanskoj zajednici uvodi jedan veoma važan princip a to je princip ihtisaba – tj. princip brisanja i zabranjivanja munkera na licu mjesta; na ulici, na pijaci, u džamiji … na bilo kojem mjestu. Zato su u islamskom društvu postojali posebni ljudi koji su se nazivali muhtesibi – državni službenici kojima je jedina zadaća bila borba protiv munkera i kamo sreće da ovo imamo i danas. Klasični islamski autori (poput Ibn Tejmije) su opisali u svojim djelima ulogu i zadatak muhtesiba u društvu i evo samo jedan primjer koji govori o tome šta treba da radi jedan muhtesib: kada je u pitanju pekarski zanat, muhtesib je kontrolisao svakog pekara u čaršiji na koji način priprema i spravlja hljeb; da li je pekar možda bolestan, da li nosi masku na  licu kako nešto iz njegovih usta ili nosa ne bi upalo u tijesto, jesu li mu ruke čiste i da li ih redovno pere i td. Ako bi muhtesib otkrio neku nepravilnost, imao je pravo kazniti pekara ili zabraniti mu da se bavi ovim poslom i ljudima prodaje hljeb. Postojali su muhtesibi zaduženi za kontrolisanje pijaca, drugi zaduženi za džamije, treći za žene, za muškarce, za omladinu, za okoliš … i td.

Zabranjivanja munkera

Da bi se nekoj pojavi prišlo kao munkeru i da bi se kao takva zabranila i izbrisala iz društva, moraju se ispoštovati određeni preduslovi. Da bi se neka pojava okarakterisala kao munker mora biti imenovana munkerom kod svih. Šta to znači? Nije dovoljno u borbi protiv munkera oslonuti se na samo jedno mišljenje ili na samo jedan od priznatih mezheba bez konsultovanja ostalih pravnih mišljenja i mezheba. Pojava mora biti munker na osnovu principa idžmaa – saglasnosti svih. Na žalost, mnogi od nas pribjegavaju savjetovanju i zabranjivanju baš kada su u pitanju one stvari oko kojih ne postoji idžma – saglasnost da li je to zaista munker ili ne. Na primjer: muzika, fotografisanje, oblaćenje žene i tome slično. Pravilo glasi: La inkare fil muhtelifi – nema zabranjivanja u onome u čemu postoje međumezhebske razlike, jer ćeš možda prići nekome i reči mu da griješi ili čini ono što ne valja a on će ti odgovoriti: ja samo slijedim svoj mezheb!

Drugo pravilo je ru’je – viđenje okom: „ko od vas vidi neko zlo – nije rečeno: ko od vas čuje – neka ga rukom zabrani…“  Viđenje okom znači posjedovanje čvrstog i neoborivog dokaza da se munker zaista desio! Nije dovoljno kazati: ja sam čuo ili taj i taj mi je rekao!

Zatim, nije ti kao pojedincu dozvoljeno da ti istražuješ ili pratiš ako primijetiš nešto u društvu što bi moglo biti sumnjivo. Tvoja je dužnost obavijestiti nadležne organe poput policije ili inspektora koji će preuzeti daljnu brigu oko slučaja. Isto tako,ne smiješ se pretvarati kao da ništa nisi vidio i kao da se tebe to ne tiče: „A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju.“ (Et-Tevbe,71) Pogledajte kako Allah Uzvišeni u ovom ajetu na prvo mjesto ispred namaza i zekata stavlja naređivanje dobra i zabranjivanje munkera! Sve to kako bi nam Allah Uzvišeni ukazao na važnost ovog principa na kojem počiva sigurnost i uspjeh jednog društva. Kao da nam se želi kazati: borite se protiv munkera svim snagama, jer ako to ne učinite nećete biti u stanju obavljati namaz kako treba i davati zekat i dijeliti ga potrebnim!

Parcijalno zabranjivanje munkera

Jedna od najveći opasnosti koja prijeti principu naređivanja dobra i zabranjivanja munkera je parcijalni pristup ovom problemu. Mnogi od onih koji žele da se bore protiv zla u društvu čine veliku grešku ograničavajući se na jednu illi dvije pojave dok u isto vrijeme ignorišu daleko veće probleme. Tako, neki su se ograničili samo na borbu protiv pušenja cigareta i to tako što od onih koji trguju cigaretama bukvalno otimaju i uništavaju njihovu robu želeći ih na taj način spriječiti od činjenja munkera i njegova širenja u društvu. Drugi, opet, sve svoje snage su skoncentrisali na borbu protiv pojavljivanja žene u javnom životu, otkrivanja lica žene i sličnim stvarima pravdajući svoje akcije namjerom da iskorijene nemoral u društvu.

Nerijetko dolazi do nepotrebnog pretjerivanja i davanja određenim pojavama ogromne pažnje, a, u osnovi, radi se o marginalijama ili manje važnim stvarima. Trošeći svoje snage i vrijeme na manje bitne pojave, dozvoljavamo da daleko veće i opasnije pojave u našem društvu poput nepravde, neznanja, uzurpiranja prava drugih, korupcije, gaženja i ukidanja elementarnih prava na dostojanstven život …. i dalje žive među nama. S druge strane, nikakvu ili sasvim malu pažnju u borbi protiv munkerata posvećujemo unutrašnjim, skrivenim bolestima koje razaraju kako pojedinca tako i društvo. Islam sa ogromnom pažnjom gleda na djela srca, unutrašnje stanje čovjeka i probleme koji ga muče iznutra. A upravo su unutrašnji problemi najveća opasnost jer predstavljaju osnovu iz koje proizilazi vanjsko manifestovanje munkera u društvu.

Allahov poslanik, s.a.v.s, je negativna djela koja čini srce nazvao muhlikat – ono što odvodi u propast i pobrojao ih: škrtost, strast i zaljubljenost u Dunjaluk! Na osnovu ovoga, imam Gazali je četvrtinu svoje knjige  „Ihjau ulumiddin“ (Preporod islamskih nauka) nazvao Muhlikat i Mundžijat (uzroci propasti i spasa). Loš ahlak je uzrok propasti a podrazumijeva: ljubav prema Dunjaluku, ljubav prema imetku, srdžba, zavist, licemjerstvo, egoizam, oholost …. sve ove pojave su munkerati i svi ljudi se slažu oko toga. Ali, uprkos tome, mi svu svoju energiju i vrijeme trošimo u borbi protiv alkoholizma, zinaluka, krađe i sl. Musliman je čovjek koji živi u ravnoteži i pravilno rasuđuje o prioritetima i na taj način ne forsira jednu stvar na uštrb neke druge. Ravnoteža u borbi protiv munkera znači izbjegavanje prenaglašavanja određenih negativnih pojava u društvu i potpunog ignorisanja drugih. Ravnoteža u ovom kontekstu znači pravednost i vesatijje – srednji put, i to je put koji se od nas traži! Najbolje stvari su one koje su između krajnosti; između pretjeranog forsiranja i totalnog ignorisanja. „I tako smo od vas stvorili ummete vesetan – pravednu zajednicu!“  (El-Bekare,143) Vesat znači sredinu i izbjegavanje pretjerivanja, drugim riječima pravdu. 

Jedan od preduslova koji se mora ispuniti u borbi protiv munkera je garancija da naša reakcija na zlo koje vidimo neće izazvati veće zlo i štetu od već učinjenog.  U tom smislu, Allahov poslanik, s.a.v.s., je odustao od rušenja Kabe i njenog ponovnog zidanja na Ibrahimovim, a.s., temeljima, želeći na taj način izbjeći negativne reakcije ljudi i njihovo neodobravanje. Stoga, nije dirao Kabu nego je ostavio onakvu kakvu je zatekao. Dokaz za to je Hidžr Ismail koji je odvojen od Kabe ali je njen sastavni dio i oko njega se mora obaviti tavaf.

Hasan el-Bena, rahimehullah, je jednom tokom mjeseca Ramazana otišao u neki grad i tamo zatekao ljude podijeljene između sebe i u zavadi. Kada je stigao El-Bena, tražili su od njega da ih izmiri pa kada ih je upitao za razlog njihove podijeljenosti i zavade rekli su mu kako oni klanjaju 20 rekata teravije a ne 8. Jedna grupa mještana između njih je počela klanjati 8 rekata i izlaziti iz džamije nakon klanjanih 8 ne čekajući da imam završi svih 20. Ovi koji su klanjali 8 govorili su da je to sunnet Allahova poslanika, s.a.v.s, dok su se ovi drugi branili tradicijom i govorili kako su odvajkada klanjali 20 ….. Rasprava je dostigla takve razmjere da su se ljudi između sebe posvađali i čak jedni s drugima nisu razgovarali. Kada su tražili od Hasana el-Bena da im riješi njihov problem, upitao ih je: Teravih namaz, je li to sunnet? Da, sunnet je, odgovorili su mu. Znači sunnet je a ne fard, reče Hasan, i ako je ne klanjamo  naš Gospodar nas neće zbog toga kazniti? A bratstvo između muslimana je fard, pa kako odbacujete fard želeći praktikovati sunnet?

Borba protiv munkera – obaveza svih

„I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi.“ (El-Enfal,25)

Ovo je veoma važno. Naime, Allahova kazna ljudima obuhvata kako one koji su počinili zlo tako i one koji ga nisu htjeli spriječiti! Zaista, mnoge negativne pojave u društvu čovjek ne može sam riješiti nego mu je potrebna pomoć i podrška ostalih što znači da su svi odgovorni. Isto tako, u borbi protiv munkera ne smijemo posustajati, gubiti nadu i predavati se. Dužni smo koristiti sva raspoloživa sredstva i metode u nastojanju da popravimo naše stanje i iskorijenimo negativne i štetne pojave u društvu.

Arapske revolucije

Takođe, moramo biti svjesni da postoji munker koji pojedinac jednostavno ne može promijeniti nego je potrebna malo ozbiljnija organizacija, planiranje, strategija, ulaganje sredstava i potencijala …. Postoji munker koji ne može niko od pojedinaca uklonuti iz društva osim vojske! Nepravedna vlast, tiranija, izrabljivanje naroda … to su munkeri koje samo vojna snaga može promijeniti i ukinuti.

Dr. Yusuf el-Qaradawi u ciklusu „Šerijat i život“ katarske televizije El-Džezira, emitovano 23. 10. 2011. g.

Prevod i adaptacija: Omer Sikira,prof.

(islamimancom)