63 godine od atentata na šehida Hasana el Bennu

Ko je bio Hasan el Benna i zašto bi njegovo ime i djelo bilo bitno spomenuti i prisjećati se njegovog života i datuma smrti?

Ako sagledamo činjenice o tome gdje je i kad je rođen, njegovu mladost, način života, okruženje u kom je živio i djelovao, kakvo je razišljanje imao, kakvi su bili njegovi stavovi i kako je završio svoj dinamični život, primjetićemo da je veoma korisno, ako ne i obavezno, da ga upoznamo, a naročito omladina, mladići i djevojke – muslimani. Rezultate svoga rada nije doživo-okidač na pištolju el Farukovog agenta, prekinuo je njegov san.

Međutim, mi danas, muslimani, ali i oni koji to nisu, bez sumnje, gledamo kako plodovi njegovog rada ruše tamne režime u Sjevernoj Africi, ali i čitavom islamskom svijetu. Kako je sve počelo?  Hasan el Bena je rođen 17.11. 1906. god.u gradu Mahmudijji u Egiptu(Misir). Odrastao je u plemićkoj porodici u kojoj se je znanje veoma njegovalo i znanju se pridavala velika pažnja i važnost.

Njegov otac, Abdurrahman je složio Musned (fikhsko djelo) Ahmeda ibn Hambela po fikhskim poglavljima, a to djelo je sadržavalo 24 knjige. Ambijent njegovog odrastanja krasilo je znanje, ulema i knjige na policama porodične biblioteke. Još u ranom djetinjstvu isticao se sa svojom intelegencijom, a hafiz Kur’ana je postao prije svoje punoljetnosti. Redovno je praktikovao obavljanje noćnog namaza, a uz to je redovno praktikovao nafilu-post ponedjeljkom i četvrtkom.

On nije bio bezbrižni mladić, kojeg nije zanimalo ništa drugo osim igre i zabave, kao što je to sa većinom omladine danas. Ne, Hasan nije bio takav, njega je brinulo stanje njegovog naroda i svih muslimana svijeta. Veoma zabrinut i razočaran sa svime što se dešavalo u Egiptu u to vrijeme, utjehu je tražio u dugom stajanju na noćnom namazu, u samoći i razmišljanju. Još kao učenik osnovao je udruženje pod nazivom: ‘Borba protiv zlih i nevaljalih djela’, a redovno je slao anonimna pisma poznatim ličnostima u društvu, savjetujući i opominjući. Kao jedan od petorice najboljih učenika u Egiptu završio je srednje obrazovanje, a nakon toga je Fakultet Prirodnih znanosti završio kao najbolji student. Sve je se to dešavalo u vrijeme nepravedne okupacije Egipta (Misira) od strane Zapada, tačnije Velike Britanije, to je bilo vrijeme neposredno nakon tragičnog ukidanja institucije Halifata iIi halife kao Vrhovnog autoriteta svih muslimana svijeta, a to je učinio Mustafa Kemal – Ataturk, 1924. god.

Bilo je to vrijeme anarhije, nemorala i nereda u islamskom svijetu, odnosno historijski momenat u kom su zapadne sile pokušavale utrnuti svjetlo islama odvajajući muslimane od islamskog načina razmišljanja i življenja. Osvrćući se na to vrijeme, jednom je Hasan el Benna rekao:’Samo Allah zna koliko smo noći proveli razmišljjući o stanju i položaju Ummeta dokle je dospio u različitim aspektima života. Razmatrali smo te slabosti i bolesti i pokušavali pronaći lijek. Ta situacija nas je pogađala i dovodila do plača’. Svoje islamsko djelovanje je započeo u gradu Ismailijji osnivajući pokret pod jednostavnim imenom ‘Muslimansko bratstvo’.

Njegov cilj je bio da odgoji generaciju omladine koja bi bila sposobna da se upusti u rješavanje nagomilanih problema muslimana, prvo u Egiptu, a nakon toga i u čitavom svijetu-što se stvarno i dogodilo. Primjeri ljubavi među ‘Braćom’ su fascinantni i originalni, neponovljivi. Tako je jednom prilikom Britanski namjesnik u Ismailijjji prijetio protjerivanjem jednog od njegovih učenika-Muhammeda Fergalija, zbog njegovog islamskog djelovanja, pa mu je on, kratko, sa ponosom pravog vjernika odgovorio: Samo jedna osoba me može protjerati iz Ismailijje, a to je Hasan el Benna’. To je bio odgoj koji se nije mogao poljuljati strahom i ucjenama. Nakon što je islamsko djelovanje u Ismailijji postavio na čvrste temelje, el Benna se seli u Kairo-glavni grad Egipta(Misira).

U Kairu osniva novu podružnicu Pokreta i za kratko vrijeme postiže zavidne rezultate na polju islamskog misionarstva-dawe. Ljudi su masovno pristupali pokretu, omladina-mladići i djevojke, intelektualci, ofiicri, vladini službenici i svi slojevi Egipatskog društva. To naravno nije ostalo neprimjećeno, Vlada je počela svoje aktivnosti na praćenju rada Pokreta, kao i njegovog idejnog vođe i osnivača. Sukobi u Palestini su pokazali pravu sliku Pokreta jer je el Benna osnovao nekoliko brigada mudžahida koji su se hrabro borili na tom frontu i sačuvali obraz Ummetu.

Sa druge strane i kralj el Faruk je pokazao svoje licemjerstvo i izdaju, tako što je egipatskoj vojsci, na nagovor Britanaca, poslao neispravno oružje. Zato je, uvidjevši da se simpatije naroda Egipta sve više povećavaju prema Pokretu, odlučio da se obračuna sa njima, a ujedno i da prikrije svoju izdaju i poljuljani ugled u državi. Kralj započinje hapšenja Braće, zatvaranje u pustinjske logore i maltretiranje. Hasan je iz političkih razloga ostao na slobodi i nije prestao sa djelovanjem.

Uvidjevši da će Pokret Ihvana pored svih osporavanja ipak ostvariti uspjeh, odlučio se na ono na što su se odlučivali svi tirani u historiji čovječanstva u momentu kada su pokušavali utrnuti svjetlo istine i riječi pravde, a to je smaknuće Hasana le Benne. Ubijen je tako što je na njega izvršen atentat, kukavički, na najvećem trgu u Kairu, 12. februara. 1949. godine, u Subotu naveče oko 20 h. Prebačen je u bolnicu i još uvijek je bio živ, ali je kralj zabranio medicinskom osoblju da mu pruži pomoć. Predao je Hasan svoju dušu svome Gospodaru, nakon što je ispunio emanet, noseći bajrak ‘radnika za islam’ sve do posljednjeg daha. Zbog stanja u gradu, njegovu džennazu su obavile četiri žene i njegov oronuli otac, noseći ga između redova tenkova. Bio je to stravičan prizor.

Hasan el Benna je preselio, ali je ideja ostala živa i ona je nastala da živi u srcima Braće. I zaista, nedugo nakon toga, ta ista ideja je diskvalificirala kralja i on je zauvijek nestao sa političke scene. Nakon toga je vlast preuzeo Abdunnaser(poznatiji kao Naser). On je nastavio praksu svojih prethodnika, sijući strah, tiraniju i zlostavljanje Braće. Stanje je bilo nepodnošljivo, lično se hvalio da je u jednom danu uhapsio 17 000(sedamnaest hiljada) pripadnika pokreta ‘Muslimansko bratstvo’. Za vrijeme njegovog režima ubijen je i intelektualac, književnik i mufessir-tumač Kur’ana-Sejjid Kutb.

Interesantan je događaj sa Sejjidom Kutbom, koji se kao službenik vladinog Ministarstva za obrazovanje, obreo u Americi. Usljed izneneadne bolesti našao se u bolnici. Primjetivši da ljudi nešto slave, upitao ih je o tome kakav je praznik. Pa su mu odgovorili, da nije nikakav praznik, već da slave ubistvo Hasana el Benne u Egiptu, velikog neprijatelja Amerike i Zapada. Tada je shvatio da je živio u velikom nepoznavanju ličnost i djela, koje je već dobilo interkontinentalne razmjere, njegovog sunarodnjaka Hasana el Benne. Već tada je odlučio da promjeni svoj odnos spram Pokreta, tako da je vrativši se u Egipat, ubrzo postao njihov član, a nedugo zatim i prvi čovjek.

Kako je govorio Hasan el Benna  

Obraćajući se pripadnicima pokreta ‘Muslimansko bratstvo’ kaže:   Želim vam otvoreno reći da za našu misiju još ne znaju mnogi ljudi i da će onoga dana kada saznaju za nju i shvate njene namjere i ciljeve, oni ispoljiti žestoki otpor i veliko neprijateljstvo, pa će nas zadesiti mnoge poteškoće i ispriječit će nam se mnoge prepreke, ali tek tada ćemo početi hoditi putem nosioca misija. Sada smo još nepoznati i još se pripremamo za islamski rad i za borbu i džihad koji on(islamski rad) traži. To što naš narod ne poznaje suštinu islama, bit će prepreka na našem putu, nailazit ćemo na neke pobožne ljude i zvanične alime koji će se iščuđavati našem razumijevanju islama i nijekati našu borbu za njega, zavidjet će nam glavešine, vođe, uglednici i moćnici, sve vlade će nam se podjednako suprostaviti i sve će one pokušavati spriječiti našu aktivnost i postavljati nam zapreke na našem putu. Silnici će se služiti svim mogućim sredstvima da nam se suprotstave i ugase svjetlo naše misije i zato će se koristiti beskrupuloznim vladama i niskim postupcima, i rukama pruženim prema njima, radi pomoći i onim koje su pružene prema nama radi nanošenja zla i nešprijateljstva.

Svi će oko naše misije podizati prašinu sumnji i mračne optužbe pokušavat će joj pripisivati sve moguće mahane i prikazivati je u očima svijeta u najružnijoj slici, oslanjajući se na svoju snagu i moć i uzdajući se u svoje bogastvo i utjecaj:’’ Oni žele da ustima svojim utrnu Allahovo svjetlo, a Allah želi da vidljivim učini svjetlo svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima’’(Kur’an, et-tevbe, 32 ajet).  Time ćemo, bez sumnje, zaći u polje iskustva i iskušenje: bit ćemo privođeni i zatvarani, premještani i protjerivani; naši interesi će biti ugrožavani, naši poslovi obustavljeni, naše kuće pretresane i možda će nam se odužiti ta iskušenje; ‘’Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu:’’ Mi vjerujemo!’’ I da u iskušenje neće biti dovedeni?’’(El-Ankebut, 2).

 Međutim, Allah nam je obećao, nakon svega toga, pomoć koju daje mudžahidima i nagradu koju daje pregaonicima-dobročiniteljima:’’O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne, u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imetcima svojim i životima svojim na Allahovu putu se borite-to vam je da znate, bolje. On će vam grijehe vaše oprostiti i u džennetske bašče vas, kroz koje će rijeke teći, uvesti, i u divne dvorove u edenskim vrtovima;-to će biti uspjeh veliki…pa smo mi one koji su vjerovali-protiv neprijatelja njihovog pomogli, i oni su pobijedili’’(Es-Saf, 10-14).  Pa hoćemo li ustrajati na tome da budemo Allahovi pomagači?

Faktori uspjeha muslimana-kako ih vidi Hasan el Benna  

Dužnost nam je braćo u odnosu na sve te prepreke, prisjetite se da mi pozivammo Allahovoj misiji- a ona je najuzvišenija misija, da proglašavamo islamsku ideju- a ona je njjača ideja, da ljudima nudimo propise Kur’ana-a oni su najpravedniji propisi:’’Allah nas je uputio, a zar ima ljepše upute oid Allahove?’’(El-Bekare, 138), da cijeli svijet ima potrebu za tom misijom i da sve što je na njemu od ličnih interesa, da mi težimo samo Allahovome licu i koristi ljudima, da radimo samo iz želje za njegovim zadovoljstvom i da mi očekujemo Allahovu pomoć i podršku-a koga Allah pomogne, njega niko neće moći pobijediti:’’zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjernici zaštitnika nemaju’’(Muhammed, 11). Dakle, snaga naše misije, potreba za njom, plemenitost našeg cilja i Allahova pomoć, jesu faktori uspjeha kojeg ništa ne može spriječiti i na čijem putu nikakva preprekla ne može ostati:’’Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna’’(Jusuf, 21).   Ovako je govorio Hasan el Benna u njegovoj knjizi Poslanica o osnovnom smjernicama.

Neupitno je da je svojim djelovanjem ostavio neizbrisiv trag na islamsko djelovanje u čitavom svijetu. Tragove toga rada primjećujemo u pojedincima i skupinama koji su iznikli iz ovog pokreta. Bez sumnje, da je najnovije ‘arapsko proljeće’ samo rezultat onoga što je prije 63 godine pokrenuo Hasan el Benna i oni njemu najbliži. On nije stajao po strani naglabajući, kritikujući i iščekujući Mehdija ili Sudnji dan da riješe probleme muslimana. On se okrenuo predanom radu za ideju islama. Na nama je da uzmemo pouku i da upredimo naše stanje sa njegovim, naš rad sa njegovim, naš odnos prema vjeri sa njegovim odnosom prema vjeri, a on je bio na stazi Kur’ana i sunneta.. Molim Allaha dž.š. da se smiluje i oprosti grijehe i da uvede u džennet Hasana el Benu, kao i svima onima koji su preselili na ahiret i vratili se Gospodaru, uzdižući bajrak ove plemenite vjere. AMIN

 Autor: Edin Šupuković

(akosba)