Zejneba i Sulejman obilježili 60. godina uspješnog braka
Da za uspješan brak, sretnu porodicu i dug život nisu neophodni novci, miraz ili pak dugo poznanstvo, pokazuje primjer Zejnebe (79) i Sulejmana (78) Novkinića iz bosanskokrupskog naselja Krčana . Njih dvoje smo zatekli sa tri generacije svoje porodice u toplini porodične kuće. Razlog za okupljanje bio je šesdeset godina njihovog braka a prisusvo novinara za njih je bilo iznenadjenje jer su im sve to bez njihovog znanja priredila djeca.
Zejneba i Sulejman Novkinić u bračnu zajednicu stupili su daleke 1952.godine.Tada su zajedno radili u Kombinatu drvne industrije Una i priča je polako krenula iz tvorničkih hala,priča koja traje evo više od 60 godina. Svoj brak s pravom smatraju lijepim, stabilnim, sa tužmim trenucima i trnjem kojeg ima svaka porodica ali ipak spremno kažu da je puno više bilo onog lijepog što obilježava njihovih 60 godina . Od četvero djece, izgubili su sina Sakiba koji je umro od teške bolesti u Austriji , a danas ih redovno obilaze djeca Suvada ,Suvad i Sakiba. U dvorištu svake godine barem jednom dođe i svih sedmero unučadi i troje praunučadi.
Zejneba je godinu dana starija od Sulejmana barem po rodnom listu a na šalu Sulejmana da ga je Zejneba prevarila i da ga je zavela maloljetnog Zejneba spremno odgovara da Sulejmana nisu upisali u matične knjige dok nije pošao u školu pa da je zbog toga mladji. Dalje Zejneba o svom braku sa Sulejmanom govori da ga je proživjela lijepo te da je sve počelo u KDI“Una“ gdje su zajedno radili sve dok se nisu uzeli a odmah potom je Sulejman rekao da će joj biti bolje da ona prekine raditi jer je to za nju težak posao a kad je prekinula raditi vidjela je da kod kuće ima mnogo više posla ,pa opet sa smješkom govori da ju je Sulejman „preveslao“.Stekli su dvoje djece a potom je Sulejman otišao na dvogodišnje služenje vojske pa je Zejneba ostala sa svekrom i svekrvom i dvoje male djece .kaže da je tad bilo najteže ali kad je to prošlo i Sulejman se vratio sve je bilo lakše .
Poslije Zejnebe razgovarali smo i sa Sulejmanom koji kaže da je Zejnebu zagledao na poslu ali da je presudno bilo kada joj je došao pod prozor na ašik i vidio da ona uči u musafu . „Pošto sam od malih nogu bio okrenut vjeri ,odmah sam rekao ova je samo moja i Božija .Sačekao sam da izuči i onda pokucao na prozor i tako je krenulo.Kada smo odlučili da se uzmemo ja sam rekao da će doći moji svatovi po nju i tako je i bilo. Odveo sam je kući i evo i danas smo na ovom mjestu gdje sam je doveo“.Sulejman kaže da je bilo mnogo lijepih trenutaka ali i tuge i to najviše kada im je umro sin Sakib koji je živio i radio u Austriji.Najveća mu je radost kada se u njegovoj kući i dvorištu okupe sva djeca,unučad i praunučad .Kaže da se tad osjeća najbogatijim jer svi žive pošteno , od svog rada i u „suglasju „ sa komšijama On je sada jedan od najstarijih Novkinića u Bosanskoj Krupi i kaže da ga posebno raduje što ga u njegovom rodu cjene svi mladji.
Priča o životu ovih vitalnih staraca koji svakodnevno u miru svog doma dočekuju djecu,unučad i praunučad traje i dalje. Nastoje da im dani koji su još uvijek pred njima proteknu u kako kažu „rahatluku i zadovoljstvu“ što su na put izveli vrijednu i poštenu djecu koja imaju svoje prodice . Djeca im to danas vraćaju na najljepši način nastojeći im staračke dane učiniti što podnošljivijim i obezbjediti da ne oskudjevaju ni u čemu. Mi ovu priliku koristimo da im čestitamo a svoj novi dolazak smo najavili na proslavu njihovih 65 godina braka.
(kipba)
