U Tunisu, prvoj državi koja je održala izbore nakon pada diktatorskog režima, partija An-Nahda, je na oktobarskim izborima dobila je većinu, 23 glasa za skupštinu koja je će pisati novi ustav. Mjesec dana poslije, Partija pravde i razvoja i njeni saveznici osvojili su većinu na općim izborima u Maroku. Sada, na vjerovatno najvažnijim izborima na Bliskom Istoku, egipatske islamističke partije će vjerovatno dominirati prvim, slobodno izabranim državnim parlamentom.U prvoj od tri runde glasanja, dvije islamističke grupe su osvojile jasnu većinu: koalicija na čelu sa Strankom slobode i pravde osvojila je 37%, dok je Stranka Al-Nur osvojila 24,4 %. Egipatski blok, koalicija uglavnom liberalnih partija, bila je treća sa 13,4 procenata osvojenih glasova. Stranka slobode i pravde je političko oružje Muslimanskog bratstva, uglavnom umjerene islamističke grupe; Al-Nur predstavlja uglavnom tvrdo-linijske selefije. Sa trenutnim stanjem na njihovoj strani, očekuje se da islamisti ostvare još bolji rezultat u drugoj i trećoj rundi, 14. decembra, ove i 3. januara, naredne godine.
Zašto su liberali, lideri arapskog proljeća, ostvarili tako loš rezultat na izborima? U Kairu, za vrijeme brojanja glasova, čuo sam mnoštvo objašnjenja demoraliziranih liberala. Objašnjenja su gotovo identična sa onima koje sam čuo u Tunisu, prethodne sedmice. Šablon je slijedeći: liberali su imali samo osam mjeseci da se pripreme za izbore, dok je Muslimansko bratstvo imalo osamdesetogodišnje iskustvo u političkoj organizaciji. Islamisti, zahvaljujući jakoj finansijskoj pomoći iz Katara i Saudijske Arabije, izbacili su liberale. Generali, koji trenutno vladaju Egiptom, koji su kivni na liberale zbog zbacivanja njihovog starog šefa Hosnija Mubaraka, dali su svoj glas islamistima. Bratstvo i selefije iskoristili su religijsku propagandu – glasajte za nas, ili ste loši muslimani – kako bi zaveli siromašno i neobrazovano biračko tijelo.
Ovi izgovori su svi vjerodostojni, onoliko koliko se mogu iskorisiti. Međutim, ne mogu se puno iskoristiti. Sve u svemu, selefije nisu imali političke organizacije sve do prije deset mjeseci, a ipak su uspjeli ostvariti dobar rezultat. Liberali su bili jako oskudni: telekom bilioner Naguib Sawiris je vodeći član egipatskog bloka. Čak i ako prihvatite ideju da generali – naviknuti na sekularnu tradiciju – preferiraju islamiste nad demokratama, međunarodni posmatrači nisu pronašli dokaz o namještanju izbora.
I tvrditi da su glasači bili zavedeni od strane islamista znači govoriti da su većina glasača lakovjerne budale. Ovo nešto govori o stavovima liberalnih političara prema njihovim biračima, i to može zapravo dati odgovor na njihov loš rezultat.
Tako se pokazalo da, zapravo, islamisti bolje razumiju demokratiju od liberala. Stranka An-Nahda i Stranka slobode i pravde nisu samo bile bolje organizovane, nego su također imale puno pametniju i jaču kampanju. Predviđajući optužbe s kojima će se suočiti, kao što je ona da će htjeti uspostaviti iransku teokraciju u sjevernoj Africi, islamisti su formirali koalicije sa nekim sekularnim i ljevičarskim partijama i veoma rano objavili da neće tražiti predsjedništvo ni u jednoj državi. Kao pametni političari bilo gdje u svijetu, igrali su na svoju snagu, oslanjajući se na dobru volju skupljanu godinama kroz obezbjeđivanje socijalnih usluga – besplatne bolnice i klinike, te kuhinje – u siromašnim krajevima. Korisitili su i svoju pobožnost kako bi uvjerili glasače da će obezbijediti pravičnu vladu, bez ikakvog sažaljenja prema onima koji su se godinama hranili korupcijom. Čak i selefisti, koji otvoreno propagiraju svoju iredentističku agendu i teže ka povratku u najranije dane islama, profitirali su od percepcije da su svjesno iskreni.
Budući da su se pokazali vještim kroz pobjedu na izborima, znači li to da će se islamisti pokazati i dobrim demokratima? Postoji razlog za nadu. Lideri An-Nahde i Stranke slobode i pravde su uglavnom zvučali više pomirljivo, nego trijumfalno. Nastojali su proširiti alijansu dovodeći pod svoje okrilje još neke pripadnike liberala. Kritičati kažu da je ovo lukavstvo, međutim tunižanski i egipatski glasači su osigurali svoju demokratiju od trikova An-Nahde i Stranke slobode i pravde ostavivši ih bez apsolutne većine.
Pokazavši se lošim u kampanji, da li će poraženi liberali sada igrati po pravilima? Ovo zahtjeva da igraju konstruktivnu ulogu u klupama opozicije parlamenta, a ne da potcjenjuju izbore vraćajući se uličnim protestima. Također, moraju se pripremiti za izbore koji se očekuju 2012 i 2013. Još uvijek imaju vremena da nauče kako da budu bolji demokrati – kao islamisti.
Prijevod sa engleskog: Tarik Dautović
Preporod