Sandžačko proljeće
Postotak nezaposlenih je izuzetno veliki, u nekim općinama prelazi 50 posto. Infrastruktura koja je preduvjet za bilo kakve investicije je u katastrofalnom stanju ili uopće ne postoji. Jedni magistralni put u Europi koji nije asfaltiran nalazi u Sandžaku (Prijepolje-Sjenica). Proces privatizacije u Sandžaku je proveden traljavo i neprofesionalno, tako da nemamo nijedan primjer uspješne privatizacije. To za posljedice ima tisuće unesrećenih obitelji koje nemaju osnovna sredstva za egzistenciju. Logičan epilog su najradikalniji štrajkovi i prosvjedi u kojima se ljudi samopovređuje.
.
Jedan segment te politike osjećaju isključivo pripadnici bošnjačkog naroda. To se prvenstveno ogleda u zapošljavanju u državnim institucijama gdje se ne poštuje procentualna zastupljenost, pa tako imamo situaciju da i ako Bošnjaci čine 85 posto stanovništva Novog Pazara, tek oko 30 posto ih ima u policiji. Od 52 uposlenika BIA u Novom Pazaru, nijedan nije Bošnjak. U Osnovnom sudu u Prijepolju nijedan Bošnjak ne obavlja funkciju suca ili tužitelja. Je li to demokracija? Da li poslije ovoga možemo govoriti o vladavini prava? O jednakosti? Ista je situacija i kada su u pitanju imena osnovnih i srednjih škola, imena trgova i ulica gdje skoro da ne postoji bošnjačko ime.
.
Bošnjaci su narod koji je dao veliki doprinos demokratskim promjenama, za uzvrat nisu dobili ništa. Jedini period vlasti kada su Bošnjaci mogli osjetiti da ih vlast tretira kao ravnopravne građane je razdoblje vlade Zorana Đinđića koji je Sandžaku dozvolio da ima Sveučilište. Sve ostale periode možemo podijeliti na one s većim ili manjim prisustvom diskriminacije, a nekada i otvorenog neprijateljstva.
Unatoč takvim iskustvima svi projekti koje su Bošnjaci na čelu sa glavnim muftijom Muamerom Zukorlićem posljednjih 20 godina pokrenuli, bili su isključivo integristički, tako da teza o navodnom secesionizmu koju režimski spin doktori, politički komesari i medijski manipulatori pokušavaju plasirati, naprosto ne stoji. Pokušaj da se Bošnjacima, a posebno glavnom muftiji amputira nekakav secesionizam nije ništa drugo do odraz panike režima zbog skorih izbora i teškog poraza koji im predstoji.
.
Odnos prema srpskim narodu Bošnjaci su pokazali tako što su na inicijativu glavnog muftije uputili veliku pomoć građanima Kraljeva kada im je bila najpotrebnija. Bošnjaci Sandžaka samo hoće da budu ravnopravni i slobodni i da ista pravila vrijede za sve. To su legitimni zahtjevi. Pošto aktualna vlast nije imala sluha, volje, ali i političke zrelosti da rješava ova otvorena pitanja koje je sama prouzročila, legitimni predstavnici sandžačkih Bošnjaka pokrenuli su akciju internacionalizacije sandžačkog pitanja.
.
Problem Sandžaka je i što trenutno imamo otvorenu spregu politike-kriminala i tajkuna. U takvoj konstelaciji utjecaja nema mjesta za običnog čovjeka koji je gurnut na marginu, zato Sandžak i Bošnjaci više nemaju što čekati. Sandžačko proljeće dolazi, as njim i promjene u Sandžaku, nadam se i Srbiji.
Samir Tandir
(SAN)
