SAFF 309: Nakon izborne pobjede islamiste prava iskušenja tek očekuju
Najslabija tačka muslimanskog političkog i svakog drugog aktivizma, slabost koja je toliko puta uništila muslimanske snove, karta na koju su neprijatelji islama i muslimana uvijek dobro odigrali je muslimansko nejedinstvo. Političko jedinstvo ili nejedinstvo bit će glavni razlog uspjeha ili propasti predizbornih obećanja islamističkih partija jer je politika jedan od najopasnijih uzroka razdora i razjedinjenosti muslimana. Hoće li egipatski i tunižanski islamisti pobijediti ovo iskušenje
Piše: Ezher Beganović
U ponedjeljak, 23.januara ove godine u Kairu su promovirani novoizabrani članovi Narodne skupštine Egipta. Video izvještaji u kojima su prikazani parlamentarci Narodne skupštine kako u koloni ulaze u Skupštinu na svečanu sjednicu pokazali su svu radost Egipćana. Izabrani islamisti nisu krili suze zbog velike pobjede na izborima. Velika pobjeda islamističkih političkih stranaka u Egiptu privukla je pažnju cijelog svijeta. Kada bi sumirali i tražili neki zajednički naslov za brojne reakcije u svijetu na pobjedu islamista u Egiptu to bi mogli uraditi ako bi se poslužili naslovom jednog američkog novinara koji je konstatirao. „ Politički islam je došao, šta sada“?
Historijska istina
Pobjeda egipatskih islamističkih partija je kruna na prethodne izborne pobjede islamista u Tunisu i Maroku. Sličan razvoj situacije se uskoro očekuje u Libiji i Jemenu. Nakon navedenih islamističkih izbornih pobjeda ponovo se obistinila historijska činjenica da su Arapi, kad god su imali pravo slobode da biraju, uvijek birali islam i one koji su obećavali da će vladati na osnovu islamskog zakona, odnosno Šerijata. Vidjeli smo ovih dana kako u Libiji stotine hiljada Arapa na ulici traži da se u toj zemlji uvede Šerijat. Isto se događalo prije izbora u Tunisu i Egiptu. U modernoj historiji još samo jednom se dogodilo da Arapi imaju pravo izbora. I tada su birali i izabrali one koji su htjeli vladati na osnovu Šerijata. Naravno, riječ je o Alžiru. U junu 1990. godine Alžir je imao svoje prve višestranačke izbore od sticanja nezavisnosti. Tadašnja Bendžedidova vlada je dopustila Frontu islamskog spasa da učestvuje na izborima kao politička stranka. Mimo svih očekivanja, Front islamskog spasa je ubjedljivo pobijedio na izborima kontrolirajući 55% (853 od 1.551) općinskih vijeća i dvije trećine (trideset dva) od četrdeset osam regionalnih. Svima znamo šta se dogodilo u prije dvadeset godina, tačnije u januaru 1992.godine kada je alžirska vojska po nalogu i uz podršku zapadnih zemalja izvšila brutalni vojni udar, poništila izbornu volju građana Alžira a članove Fronta islamskog spasa pohasila i protjerala iz zemlje. Od tada je arapskim zemljama na sjeveru Afrike ponovo zavladao potpuni mrak, diktatori su počeli da primjenjuju silu na svojim narodima. Prije nego što će biti pohapšeni, još dok su uživali u izbornoj pobjedi, političari Fronta islamskog spasa sa Abasom Medijem na čelu, najavljivali su da će njihova neminovno imati svoj nastavak i u drugim susjednim arapskim zemljama. „ Alžir je načinio iskorak da najavi dolazak nove ere. Ova situacija će uskoro postati zajednički sadržalac u cijeloj arapskoj domovini. Neprekidne demonstracije, neposlušnost i protesti stotina hiljada svaki dan postat će stvarni problem za arapske vlade, bez obzira na njihove ideologije. Važnost Alžira kao pionirskog i vodećeg slučaja u ovoj univerzalnoj arapskoj ekonomskoj i političkoj transformaciji leži u iskustvu koje će ponuditi drugim narodima i zemljama.” Sve što su najavili dogodilo se, ali dvadeset godina kasnije. Na čelu tog islamskog revolucionarnog voza danas se nalazi Egipat a Alžir se, nažalost, nalazi na začelju.
Razlozi uspjeha ili propasti
Za razliku od alžirskog Fronta islamskog spasa, egipatski i tunižanski islamisti ne strahuju od vojnih udara. Gledajući sa tog aspekta situacija je poprilično dobra. Međutim, to ne znači da je pred njima period bez velikih iskušenja. Egipat, Tunis i druge muslimanske zemlje u regiji suočene su sa nizom teških političkih i ekonomskih problema. Toliko je problema da se situacija može razviti u raznim neočekivanim pravcima. Teško je predvidjeti kako će Amerika, Evropa, Izrael, Rusija i druge zemlje reagirati prema budućoj islamističkoj vlasti u Egiptu, Tunisu i drugim arapskim zemljama, kada se i ako se to dogodi. To ćemo ostaviti za neku drugu priliku. Ovaj put ćemo propitati najslabiju tačku muslimanskog političkog i svakog drugog aktivizma, slabost koja je toliko puta uništila muslimanske snove. Na tu kartu su neprijatelji islama i muslimana uvijek dobro odigrali. Naravno, riječ je o muslimanskom nejedinstvu. Političko jedinstvo ili nejedinstvo bit će glavni razlog uspjeha ili propasti predizbornih obećanja islamističkih partija. Tunižanski islamisti su poprilično jedinstveni, međutim to ne znači da ni tu neće biti problem. A kada je u pitanju Egipat stvar je potpuno drukčija. Na izborima u Egiptu nastupile su brojne islamske partije. Partija Muslimanske braće – Stranka slobode i pravde i selefijska stranka – Stranka svjetlosti su najjače i najvažnije islamske stranke u Egiptu. Nažalost, poznato je da su se ihvanije ( Muslimanska braća) i selefije oduvijek razilazili upravo po osnovu političkih stavova. Bit će zanimljivo kako će i hoće li ove dvije islamističke struje uspjeti uskladiti svoje političke stavove i postići kakvo takvo jedinstveno političko djelovanje. Poznato je da su egipatske ihvanije i selefije već poduzeli neke korake na približavanju političkih stavova i sklapanja određenog jedinstvenog političkog djelovanja. Nakon prvog kruga izbora ihvanije i selefije organizirali su prošireni simpozij pod nazivom „Islamska struja (pokret)-jedinstvo i bratstvo“. Simpozij je organiziran s ciljem iznalaženja puteva i mogućnosti za saradnju i jedinstvo među islamski orjentiranim partijama, širenja umjerenog islamskog puta, poziva na jedinstvo i zajedništvo svih pripadnika islamskih struja, radi suzbijanja razdora i razilaženja koja vode propasti i neuspjehu. Jedan od zaključaka sa tog simpozija je isticanje da je jedinstvo muslimana obaveza, a da je razdor među islamistima strogo zabranjen. Također, skrenuta je pažnja da je političko djelovanje jedan od najopasnijih uzroka razdora i razjedinjenosti. Vidimo da su islamski političari u Egiptu svjesni iskušenja koje je pred njima. Naravno, ne može jedan ili dva simpozija riješiti sva razilaženja i dileme. U danima koji su pred nama vidjet ćemo u kom pravcu će krenuti egipatski islamisti. Egipat je uz Saudijsku Arabiju najvažnija arapska zemlja. Od razvoja situacije u Egiptu zavisi u kom smjeru će krenuti ostatak arapskog svijeta. Egipatski muslimani više od stotinu godina čekaju slobodu i pravo izbora da žive u skladu sa islamskim zakonima. Allah dž.š. im je ispunio želje i dao priliku da se dokažu i do kraja ispune svoje snove. Od njih sada zavisi hoće li narednih sto godina uživati u islamskoj vlasti ili će morati sačekati još 100 godina na ispunjenje svojih snova.
Selefije su nova svježa snaga političkog islama
Odluka egipatskih selefija da osnuju političku stranku i uzmu učešće u borbi za političku vlast iznenadila je sve muslimane i nemuslimane u svijetu. Poznato je da su selefije, naročlito egipatske selefije, bili zakleti protivnici političkog djelovanja. Šejh Muhammed Hassan, najuticajniji egipatski učenjak selefijske provinijencije nedavno je objasnio zašto su se selefije opirali političkom djelovanju i zašto su sada donijeli drukčiju odluku. Na pitanje novinara
El-Džezira: Znači, više ne mislite da je kandidiranje za zakonodavni organ po vjeri zabranjena stvar. Muslimanska braća su se često žalili na vas selefije, isticali su da ste im vi velika prepreka u njihovoj političkoj borbi protiv vlade? Šejh Hasan odgovara: Sada je to potpuno drukčije, jer je drukčija i stvarnost koju sada imamo. Ja sam lično bio od onih koji bi, kad bi ih neko upitao o izborima, odmahivali rukom i govorili: “Nema od toga ništa, to je prazna priča!” Mislili smo da je to stvar odlučena, da je ta igra već odigrana. “Ne izlazi na izbore!”, govorio sam ljudima.
Istina, ja sam i ranije isticao da su o tome islamski učenjaci podijeljeni, i da se ne treba s nipodaštavanjem odnositi prema drukčijem mišljenju. Sada pak, nakon ovih događanja, u mnogim prigodama našim mladim ljudima govorim: “Moramo učestvovati na izborima, moramo imati pozitivan, ne negativan pristup tome…!” Štaviše, govorim im: “Nemoj biti ni indiferentan, već dadni svoj glas onome za koga pred Allahom misliš da je najprikladniji!”
Ulazak egipatskih selefija u politiku za politički islam ima veoma važan značaj. Uostalom, bez selefija ne bi se postigla apsolutna islamistička predizborna pobjeda u Egiptu. Vjerujemo da će selefije dati novu snagu i donijeti nove pobjede političkom islamu.