Put poboljšanja i reformi – pouke iz priče o Zul-Karnejnu

Zahvala pripada samo Allahu Uzvišenom i neka je vječni mir i spas na njegovog miljenika Muhammeda, njegove ashabe i na sve istinske, prave sljedbenike islama.

Bez obzira na sve, musliman uvijek mora da shvati i da sebi napominje koliko je u stvari u potrebi za Kura´nom i njegovim univerzalnim porukama i naravno da te njegove poruke sprovodi u praksi, odnosno da ih živi. Posebno u vremenu u kojem mi danas živimo. Moramo priznati da scenom vladaju oni zalutali, oni koji su u zabludi, a kada tome dodamo one koji stoje iza njih, odnosno one koji namjerno na Zemlji nered siju, one koji znaju iskoristiti novac, vlast i ugled i kao takvi promovisati i širiti laži a sakrivati i omalovažavati istinu, onda vidimo da nam baš i ne cvjetaju ruže. Imajući dakle kontrolu u svojim rukama, oni utječu direktno na čovjekovo razmišljanje, uljepšavaju zabludu onima koji ih slijede a zaklanjaju istinu i uništavaju njene sljedbenike.

Posmatrajmo nas muslimane, pa ćemo vidjeti da smo ponekad na raskrsnici. Ne znamo koji put da odaberemo. Mnogo je prijedloga, kreni ovuda ili onuda… Zastajemo i tražimo kome da pružimo ruke, kuda da krenemo, na koju adresu da se obratimo.

U ovakvim trenucima brate, ti kreni ka Kur´anu! Razmišljaj o njegovim ajetima, uzimaj poruke koje ti Kur´an daje, pa ćeš moći odabrati pravi put. Allah dž.š. će ti dati svjetlost pa ćeš moći razlikovati između dobra i zla, između istine i neistine, između pravog puta i stranputice. Kur´an je braćo zaštita, lijek, upućivač na pravi put, i jasan rastavaljač dobra i zla.

Kaže Uzvišeni u suri El Maide (15 – 16): “A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna, kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje steći zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje.”

Moje današnje istraživanje će biti vezano za jednu kur´ansku suru. Poslanik a.s. je mnogo puta podsticao na isčitavanje i izučavanje ove sure. Njegova poruka, da je čitaju najmanje jednom u toku sedmice, je upućena svim muslimanima, i starim i mladim, i vladarima i robovima, i bogatima i siromašnima. Radi se o suri El Kehf (Pećina).

U ovoj suri se nalazi jedna lijepa priča. To je priča o Zul-Karnejnu. Međutim vladari i oni ljudi kojima je data vlast imaju posebno korisne poruke iz ove priče, a samim tim i mladi ljudi koji će sutra postati novi vladari.

Seid El Hudri prenosi da je čuo Allahovog Poslanika a.s. da je rekao: “Od onoga ko petkom prouči suru Kehf sijaće svjetlo sve do kuće drevne, to jest Bejtullaha.”, (Ovaj hadis šejh Albani ocjenjuje kao ispravan i navodi ga u svom djelu „Sahihul Džami´” 6471)

U drugom hadisu kaže Poslanik a.s: “Ko u petak prouči suru Kehf, od te do slijedeće džume pratit će ga i obasjavati svjetlo.” (Hadis prenosi Hakim i Bejheki, a Ibn Hadžer ga ocjenjuje dobrim.)

Sura Kehf sadrži 4 priče, i u svakoj priči nailazimo na iskušenje. Ova iskušenja su jako zastupljena u našim životima. Iskušenje vjerom, odnosno pitanje opstanka na pravom putu je glavna tema priče o stanovnicima pećine. Drugo iskušenje, koje se prožima kroz priču o vlasniku dvije bašče, jeste iskušenje imetkom. Musa, a.s. i Hidr su glavni likovi treće priče, čiji sadržaj upućuje na opasnost, odnosno iskušenje znanjem. Za nas je posebno bitna četvrta priča u ovoj časnoj suri, a to je priča o Zul-Karnejnu i ona opisuje iskušenje vlasti.

Uzimajući poruke iz ove četiri priče, mi posjedujemo svjetlo koje nas vodi od džume do džume. Priča o pravednom vladaru, Allahovom iskrenom robu, Uzvišeni je spomenuo kao zadnju od ove četiri poučne priče.

Kaže Uzvišeni:

“I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: ‘Kazat ću vam o njemu neke vijesti. Mi smo mu dali vlast na Zemlji i dali smo mu za svašto sredstvo.’ I on pođe. Kada stigoše do mjesta gdje Sunce zalazi, nađe kao da zalazi u jedan izvor mutni i nađe u blizini njegovoj jedan narod. Rekosmo Mi: ‘Ili ćeš da ih kazniš ili ćeš sa njima blago da postupiš?’ ‘Onoga ko ostane mnogobožac’, reče, ‘kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio pripada nagrada najljepša, i njemu ćemo izricati naredbe olakšanja.’ I on pođe dalje. I kad dođe do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni. Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve što je imao on. I on opet pođe. Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. ‘O Zul-Karnejne’, rekoše oni, ‘Jedžudž i Medžudž čine nered po zemlji, pa hoćeš li da ti sakupimo naknadu da između nas i njih podigneš pregradu? ‘Bolje je ono što mi je moj Gospodar dao’, reče on. ‘Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih pregradu podići. Donesite mi velike komade gvožđa.’ I kad on izravna dvije strane brda, reče:’ Pušite!.’ A kad ga usija, reče: ‘Donesite mi rastopljeni mjed da ga zalijem.’ I tako oni nisu mogli ni da je pređu niti su mogli da je prokopaju. ‘Ovo je blagodat Gospodara moga!’, reče on. ‘A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će je sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.'” (El-Kehf, 83 – 98)

Ova sura je objavljena kao odgovor na jedno od tri pitanja koja su Jevreji preporučili da Kurejšije upitaju Poslanika a.s. :

“Kurejšije su poslale En-Nadra ibn el-Harisa i ‘Ukbe ibn Ebi-Mu’ajta židovskim svećenicima u Medinu, rekavši im: ‘Pitajte ih o Muhammedu i opišite im njegova svojstva, jer su oni ti kojima je data knjiga (Ehlul-kitab) i oni posjeduju ono što mi ne posjedujemo od znanja o vjerovjesnicima!’ Krenuli su njih dvojica i došli do Medine, a onda su pitali židovske svećenike o Allahovom Poslaniku, a.s., opisujući im njegovu misiju i nešto od njegova govora. Svećenici su im rekli: ‘Pitajte ga o troje, pa ako vas obavijesti o tome onda je on stvarni vjerovjesnik. U suprotnom je čovjek, lažac, pa odlučite o njemu kako hoćete. Pitajte ga o mladićima koji su u davna vremena živjeli, šta je s njima bilo, jer o njima kruži čudna priča. Pitajte ga o čovjeku koji mnogo putuje i koji je obišao i Istok i Zapad, šta je bilo s njim? I pitajte ga o duši, šta je to. Ako vas obavijesti o tome, onda je vjerovjesnik – slijedite ga!’ Vratili su se En-Nadr i ‘Ukbe Kurejšijama i obavijestili ih o onome što su im rekli židovski svećenici. Kurejšije su zatim došli i pitali Vjerovjesnika, a.s., o tome, pa im je on rekao: ‘Obavijestit ću vas sutra o onome o čemu ste me pitali’, a nije rekao ako Bog da. Otišli su od njega. Prošlo je petnaest noći a da mu se Džibril nije pojavio sa objavom pa su stanovnici Meke digli uzbunu, rekavši: ‘Muhammed nam je obećao sljedećeg dana dati informaciju, a danas je petnaesti dan u kojem smo osvanuli a on nas ne obavještava o onome o čemu smo ga pitali.’ Allahov Poslanik, a.s., rastužio se zbog zadržavanja objave, bilo mu je teško zbog onoga što govore stanovnici Meke, a onda mu je došao Džibril od Allaha Uzvišenog sa poglavljem koje govori o stanovnicima pećine. U njemu je prigovor za njegovu tugu spram njih, obavještenje o onome o čemu su ga pitali, o mladićima i o čovjeku koji je mnogo putovao.

Konačno dođosmo do primjera vladara muslimana, pravednika, poznavaoca svoga Gospodara, koji mu je potčinio sve na Zemlji, dao mu sredstvo za sve što je u ljudskoj moći, od znanja preko društvenih sposobnosti, do kontrole štednje i usmjeravanja imetka na pravu stranu. Sve ovo mu je Allah podario “i dali smo mu za sve sredstvo”. Međutim ovaj pravovjerni vojskovođa se nije zadovoljio samo tim. On je uložio mnogo truda i intelektualnog napora kako bi učinio povod i usmjerio stvari ka pravoj strani. Upravo u ovome je poruka za sve pojedince, društva, a pogotovo za vladare.

Pojedinac kojega je Allah počastio islamom kao najvećom blagodati, šta je uradio sa njom? Kakva mu je veza sa Kur´anom, kakav je njegov odnos sa namazom, sa zikrom, sa praksom Poslanika a.s.? Da li je uložio dodatne napore kako bi povećao ovu blagodat? Šta je uradio da pruži doprinos širenju islama? Da li je učinio povod, odnosno sebeb, bojeći se da mu Allah ne oduzme ovu blagodat.

O ti koga je Allah počastio hairli ženom! Šta si uradio da bi sačuvao tu blagodat, npr. lijepom riječju, poklonom ili nečim trećim?

O ti koga je Allah opskrbio sinovima! Šta si uradio da u njima probudiš ljubav prema Allahu i njegovom Poslaniku a.s.? Da li si izdvojio vremena da ih naučis Kur´anu? Da li si našao vakta da se družiš sa njima, daješ im savjete, učiš ih svemu što je korisno.

O vi kojima je data vlast nad Egiptom! Da li ste uradili sve što je u vašoj moći da iskoristite sve prirodne resurse ove zemlje kojima nas je Allah počastio? Da li ste iskoristili prirodni gas, naftu, rijeku Nil, plodna tla? Šta ste uradili da se koristi od ovih blagodati nađu u vlasništvu naroda!?

Da li ste pronevjerili ova sredstva, pa ste došli do te mjere, da ste izvozili ove Allahove darove neprijateljima islama. Ne samo to, već im dajete po mnogo nižoj cijeni nego što oni vrijede! Da li ste iskoristili vaše mogućnosti da sva ta bogatstva usmjerite ka dobrobiti islama i muslimana? Da li razmišljate da ćete svojim potomcima ostaviti samo siromaštvo, bolest, nemoć itd? Vladari, uzmite primjer Zul-Karnejna, budite bogobojazni, i vodite računa kako ćete rasipati ono što vam je Allah poklonio! Iskoristite prirodna bogatstva, pomozite mlade ljude, školujte ih, obezbjedite bolju budućnost Egipta.

O vi kojima je Allah dao vlast nad muslimanima: Allah će vas pitati kako ste se odnosili prema svojim podređenima:

“Kada stigoše do mjesta gdje Sunce zalazi, nađe kao da zalazi u jedan izvor mutni i nađe u blizini njegovoj jedan narod. Rekosmo Mi: ‘Ili ćeš da ih kazniš ili ćeš sa njima blago da postupiš?'” (El-Kehf, 86).

Zul-Karnejn se našao na najzapadnijem mjestu, gdje nađe jedan narod. Uzvišeni mu dade da odabere način, kako postupiti sa tim narodom. Ovo bijaše ispit za Allahovog iskrenog roba. Koja je pouka iz ovoga? Iz ovog primjera vidimo koliko smo u stvari u potrebi za jednim pravednim vladarem. Kakva će biti njegova presuda, kako će postupati sa narodom, šta će mu biti vodilja kroz njegove odluke? Zul-Karnejn, Allahov iskreni rob položio je svoj ispit.

Koliko su nam samo potrebni ovakvi vladari. Vladari koji ne remete mir na zemlji, već ga dodatno uspostavljaju. Koliko nam je samo potreban zakon koji Zul Karnejn sprovede u svojoj praksi:

“Kada stigoše do mjesta gdje Sunce zalazi, nađe kao da zalazi u jedan izvor mutni i nađe u blizini njegovoj jedan narod. Rekosmo Mi: ‘Ili ćeš da ih kazniš ili ćeš sa njima blago da postupiš?’ ‘Onoga ko ostane mnogobožac’, reče, ‘kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti'” (El-Kehf, 86 – 87)

Zakon kojeg vladari nikada nisu uzeli, a da Allah nije dao pobjedu i prosperitet. Zakon koji ima ulogu da popravi stanje i uskladi život čitavog čovječanstva.

Nepravedni, pokvareni, korumpirani, ubice, preljubnici, pronevjerioci, otimači državne teritorije, uvoznici nezdrave hrane štetne za konzumiranje, uvoznici karcinogenih pesticida, nezdravih i starih lijekova, neprijatelji sopstvenih nacija, oni koji iskorištavaju svoje pozicije kako bi se nezakonito obogatili, svima njima slijedi kazna zbog postupaka koje su činili.

Onaj vladar koji ne sudi po Allahovom zakonu, niti ga poštuje, njima su bliski oni koji svaku granicu zla prelaze. Nepravedan vladar oko sebe ima ljude koji preporučuju zlo i ništa više, oni prave nered na zemlji. Ljudi koji okružuju ovakvog vladara su protivnici onih dobrih Allahovih robova. Zlostavljaju ih, bore se protiv njih i osuđuju ih u sudskim slučajevima koji se potpuno kose sa zakonom države, nakon čega ih zatvaraju. Od njih se otimaju njihova radna mjesta a potpuno su izbačeni iz svih državnih struktura. Na takav način Ummet biva razvaljen i bezvrijedan.

Međutim preporod Ummeta će se desiti kada se prestane činiti nered unutar njega samog. Kada se vladari vrate Kura´nskim principima i budu se ponašali kao Zul-Karnejn. Za vrijeme njegove vladavine nije se moglo desiti da u njegovoj blizini budu ljudi koji podržavaju zlo:

“I kad dođe do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni. Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve što je imao on.” (El-Kehf, 90 – 91)

Pravedan vladar je uvjek na usluzi Ummetu. On širi Allahovu riječ i na zapad i na istok i upoznaje ljude sa islamom kroz svoju pravednu vlast. On je duboko ubjeđen da je sa svakim njegovim postupkom Uzvišeni upoznat i da će zbog svakog djela polagati račun. Samo želi Allahovo zadovoljstvo, a kao rezultat toga vidiš ga da se zalaže samo za pravdu i istinu.

“I kad dođe do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni. Tako to bi. A Mi obuhvatamo znanjem sve što je imao on. I on opet pođe. Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. ‘O Zul-Karnejne’, rekoše oni, ‘Jedžudž i Medžudž čine nered po zemlji, pa hoćeš li da ti sakupimo naknadu da između nas i njih podigneš pregradu? ‘Bolje je ono što mi je moj Gospodar dao’, reče on. ‘Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih pregradu podići. Donesite mi velike komade gvožđa.’ I kad on izravna dvije strane brda, reče:’ Pušite!.’ A kad ga usija, reče: ‘Donesite mi rastopljeni mjed da ga zalijem.’ I tako oni nisu mogli ni da je pređu niti su mogli da je prokopaju.” (El-Kehf, 90 – 97)

Zul-Karnejn nastavi svoj put i dođe do naroda čiji govor nije razumio. Kaže Kurtubi u svome tefsiru da je to bio narod koji nije mogao razumjeti ničiji govor niti je njih mogao ko da razumije. Ali zbog velike nepravde kroz koju su prolazili, uspjeli su da iznesu Zul-Karnejnu svoj problem sa Jedžudžom i Medžudžom, i ne samo to, nego su uspjeli čak i da predlože ovom velikom vojskovođi, kako da zaustave nepravednike. Oni mu predložiše da napravi branu kako bi se zaštitili od naroda nasilničkog:

“‘O Zul-Karnejne’, rekoše oni, ‘Jedžudž i Medžudž čine nered po zemlji, pa hoćeš li da ti sakupimo naknadu da između nas i njih podigneš pregradu?‘” (El-Kehf, 94)

Šta je uradio Zul-Karnejn? Da li je ovaj pravedni vladar tražio neku nadoknadu ili neku korist za sebe? Kakvu nam je poruku ostavio?

Zul-Karnejn svojim postupkom ostavlja primjer koji je Allah sačuvao i prenio do svih ljudi, od tog momenta pa do Dana sudnjeg. Njegov primjer je ostao da svjedoči i da nas nauči ispravnom razumjevanju i rasuđivanju stvari.

Ovaj pravedni vladar nam daje poruku, o vi kojima smeta nepravda, vi koji želite da uspostavite red na zemlji, vi koji znate da je već odavno islamski Ummet izgubio pravedne vladare, daje nam poruku da nema popravljanja stanja osim našim rukama. Nema druge nego da se probudite iz sna i da počnete djelovati iz sve snage. Nemojte misliti da će doći neko drugi da vam riješi vaše probleme. Samo vi možete da oslobodite svoju zemlju od nepravde. Allah neće promjeniti vaše stanje dok se vi ne promjenite. Tek onda će doći rezultati i tek onda će Allah biti zadovoljan Ummetom Muhammedovim a.s.

Ovaj potlačeni narod je i sam mogao da napravi branu. Međutim oni su čekali nekog drugog da mu pomogne: “‘…pa hoćeš li da ti sakupimo naknadu da između nas i njih podigneš pregradu?'” (El-Kehf, 94)

Jako me obradovala vjest koju sam pročitao. Jedan od sportista je dobio svoje pravo na sudu, nako što mu je bila nanesena nepravda. Kada su ga pitali koji je razlog zbog kojeg je uložio žalbu. On je rekao: “Podnio sam žalbu jer sam bio potpuno ubjeđen da mi je nanesena nepravda, i zato što mi je uzeto moje pravo. Zbog toga sam odlučio da pravnim putem pokušam da vratim svoje pravo. Sada sam jako sretan što sam uspio u tome”, još je dodao: “Kada bi svaki Egipćanin i Egipćanka odlučili da traže svoja prava na sličan način, naša zemlja bi bila najbolja na svijetu.”

Ovaj pozitivizam i volja za promjenama je krasila i junaka naše priče:

“‘Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih pregradu podići. Donesite mi velike komade gvožđa.’ I kad on izravna dvije strane brda, reče:’ Pušite!.’ A kad ga usija, reče: ‘Donesite mi rastopljeni mjed da ga zalijem.'” (El-Kehf, 95 – 96)

Brana je napravljena njihovim rukama. Zul-Karnejn nije donosio gvožđe iz udaljenih krajeva, niti im je pomogao u ljudstvu. Pa šta se zapravo desilo? Zbog čega je ovaj napaćeni narod uspio da uradi ono što nije mogao do tada? Odgovor na ovo pitanje leži u pravednoj i ispravnoj vlasti. Treba nam vlast koja se neće dvoumiti između dobra i zla. Vlast koja će povesti muslimane tamo gdje im je mjesto, koja će imati plan i strategiju. Definitivno, ovakva vlast se neće pojaviti sve dok narod ne bude imao pravedne izbore na kojima će se narodni glas računati i prihvatiti.

Kroz historiju islama smo vidjeli mnoge svijetle primjere, pravednih vladara koji su vodili državu u skladu sa Kur´anom i sunetom Poslanika a.s. Vladari koji su rješavali sve probleme i nisu štedjeli niti sebe niti svoju porodicu, imetak itd. Jedne prilike je upitao Omer ibn Hatab, r.a. jednog od svojih namjesnika: “Šta ćeš učiniti ako neko iz tvoga naroda ukrade ili otme od nekoga”? On reče: “Ono što nam naređuje naš vjerozakon, odsjekao bih mu ruku”, na to će Omer: “Ako se desi da neko od tvojih podređenih dođe meni i požali se da je gladan ili nezaposlen, ja ću odsjeći tvoju ruku!”, a zatim je nastavio: “Zaista nam je Allah ostavio u emanet njegova stvorenja kako bi ih zaštitili od gladi, pokrili njihova stidna mjesta i obezbjedili im zanate (odnosno dali im mogućnost da žive od svojih ruku), pa ako im to obezbjedimo, zahvaljivat će nam na tome. Zaista su ove ruke stvorene da rade, pa ako ih ne zaposlimo nečim korisnim one će otići u grijeh. Zato, zaposli svoje ruke nečim korisnim prije nego što one tebe zaposle grijehom!”

Kako lijep savjet. Koliko samo vrijede ove riječi Omera, da Allah bude zadovoljan njime. Opisao je Omer brigu koja bi trebala da bude prisutna kod svih vladara a to je: obezbjediti ljudima njihova prava vezana za hranu i piće (zaštititi ih od gladi), zatim obezbjediti im čast i sigurnost u njihovim imetcima i životima (pokriti njihova stidna mjesta), i na kraju obezbjediti im posao i halal zaradu (obezbjediti im zanate).

Vratimo se ponovo Zul-Karnejnu i narodu koji tražiše od njega pomoć. Rezultat uključenja i davanja žrtve i od vladara i naroda bijaše uspjeh i rješenje problema. Jedžudž i Medžudž bijahu savladani. Nepravda je pobjeđena naporima svih:

“I tako oni nisu mogli ni da je pređu niti su mogli da je prokopaju.” (El-Kehf, 97)

Narod koji je bio izgubio nadu u sebe, koji je strahovao za svoje živote, imetke, sinove, žene. Narod koji nije mogao da se bavi zemljoradnjom, niti na bilo koji način osigurati hranu za sebe i svoju porodicu. Međutim nakon ovih događaja, sve se promjenilo. Postadoše sretni i sigurni. Slobodno su hodali ulicama, živjeli sa svojim porodicama, zarađivali i obezbjeđivali sigurnu sadašnjost i obećavajuću budućnost. Priznali su pravdu i istinu i stajali su ispred pravednog vladara, slušajući njegove riječi:

“‘Ovo je blagodat Gospodara moga!’, reče on. ‘A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će je sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.'” (El-Kehf, 98)

Ovako govori pravedni i ispravni vladar svjestan Allaha dž.š. Pobjedu i uspjeh ne pripisuje sebi, već Gospodaru, koji ga je stvorio. Ne oholi se i ne hvališe. On je svjestan da će se Gospodaru svome vratiti i polagati račune.

Gdje su ovakvi vladari? Kako se desi da od naših dobrih predhodnika, izraste jedna ovakva generacija vlastodržaca? Zar mi, muslimani da svoju čast, i ponos povjerimo onima koji je ukaljaše i pronevjeriše?

Gospodaru, učini Kur´an časni proljećem u našim srcima i lijekom za naša prsa. Allahu naš, učini nas od onih koji dozvoljavaju halal i zabranjuju haram! Onome ko želi muslimanima dobro, pa počasti ga dobrim o Uzvišeni, a ko im želi zlo, pa kazni ga onako kako je i zaslužio! Gospodaru, učini da razlikujemo dobro i zlo, počasti nas iskrenim vladarima i učini nas vodiljama i tvojim iskrenim robovima! Amiin, amiin, o Ti koji si najmilostiviji!

 

Izvor: ikhwanonline.com
Prevod i obrada: A.LJ.
Preuzeto sa: akos.ba