Priča mi, tak' egzaltirano, moj vrli prijatelj: "Što ti je multikultura i suživot, pa to je Sarajevo, živjela Conviva!!!" "O čemu se radi", pitam ga! Kaže da je fino lijepo parkirao svoj auto na modernom parkingu unutar Svećeničkog doma za umirovljene svećenike Vrhbosanske Nadbiskupije, izašao iz svog auta i prošetao se nekih stotinjak metara do svog Fakulteta islamskih nauka; "Pa to samo u Sarajevu ima, ta mogućnost, to po/vezivanje!" "Dobro, sve bi to bilo okay i imalo smisla", kažem mu, "da nema jedne bitne stvari koja poništava tvoju priču i tvoj utisak?!" "A šta je to?", pita on. "Pa morao si platiti taj parking, eto, koliko košta tvoja Conviva?!" Interes je majka ovdašnjih odnosa! Dvije marke po satu, izvolite platiti, ljubim ruke, sluga sam pokoran - kao da čujem kako "cvrkuće" snimljeni tanahni glasić umirovljenog svećenika iz automata za plaćanje parking?! A toliko nam inače i košta multikultura po satu, čini mi se?!