Zejneb je o tome periodu objavila knjigu koja je bila izuzetno dobro prihvaćena kod čitalačke publike u arapskom svijetu i visoko je ocjenjena od književnih kritičara. Knjiga od Zejneb Gazali se ubraja u najbolji besstselere. Za prijevod knjige koji je uradio dr. Arnaut recenziju je napisao uvaženi prof. dr. Ferid Muhić, dok će izdavač biti web magazin Bošnjaci.Net. Ovim putem objavljujemo predgovor i time ekskluzivno najavljujemo izlazak ove knjige koju će mnogi ljubitelji pisane riječi poželjeti da imaju u svojim kućnim knjižnicama.
Autor memoarskog djela „Moji zatvorski dani u Egiptu“, Zejneb el-Gazali rođena je 02. juna 1917. g. u Kairu. Prvo opće i vjersko obrazovanje stekla je pred svojim ocem koji je bio učenjak u el-Azharu. Nakon očeve smrti, kada joj je bilo svega deset godina, dalje obrazovanje nastavlja u školi. Iz njezine biografije je poznato da je na ličnost Zejneb el-Gazali presudnu ulogu u daljem odgoju i obrazovanju imala žena Huda Ša’ravi, s kojom se kasnije razišla u mišljenju i krenula novim putem u redovima Muslimanske braće. Treba podsjetiti da je taj period koji je preživljavalo egipatsko društvo, i u vrijeme Zejneb el Gazali, bio specifičan. Tada je naime bila nastupila masovna westernizacija egipatskoga društva i potiranje sa pozornice islamskog morala. Egipat je, nakon slabljenja osmanske vlasti, pao pod okupaciju Engleske (1914-1922). Egipat je u periodu od 1922-1936 postao nezavisnom kraljevinom pod vlašću kralja Fuada I. Velika Britanija je medjutim i dalje zadržala velike ovlasti u Egiptu, između ostalog i pravo na stacioniranje svojih jedinica u Egiptu. Egipat je velikom revolucijom 1953. g. uspio se izboriti za samostalnost. Na vlast je došao general Muhamed Nedžib. Njega je nakon dvije godine vojnim pučem smjenuo general Džemal abdu Naser, koji će ostati predsjednikom Egipta sve do svoje smrti 1970. g. Iako su dobrim dijelom i članovi Muslimanske braće pomogli u revoluciji, to im je lično Džemal abdu Naser zaboravio. Štoviše, Muslimanska braća mogu zabilježiti u svojoj povijesti da im je jedan od najtežih perioda bio upravo ovaj pod vladavinom Džemala abdu Nasera. U to će se i čitaoci memoara moći uvjeriti iz ličnih iskustava i kazivanja Zejneb el-Gazali.
Duboko opredijeljeni na putu zivljenja islama, u nastojanju da se spasi islam, do izražaja dolazi rad i aktivnosti pokreta Muslimanske braće. Tim radom rukovodi imam Hasan Benna r.a. i Zejneb el-Gazali. Oni će se naći na listi žrtava pripadnika pokreta Muslimanska braća, s kojima se režim u Egiptu surovo i žestoko obračunao. O tome periodu Zejneb nam iscrpno piše u ovome djelu.
Prof.dr. Rešad Muhamed el-Bejumi je spomenuo podatak da je u početku 60-tih godina predsjednik Džemal abdu Naser pozvao u posjetu Ruskog predsjednika Hruščova. Hruscov je posjet uslovio da Džemal abdu Naser prije njegova posjeta pusti iz zatvora sve osuđenike od komunističke partije. I da se tim zatvorenicima omogući pristup medijima i utjecajna mjesta u egipatskom društvu. Džemal abdu Naser je odbio prijedlog Hruscova. Ovaj postupak se može povezati sa rasprostranjenim mišljenem u islamskim krugovima da je i politicka odluka sa posljedicom likvidacije i obračuna sa idejnim vođom Muslimanske braće Sayyid Kutbom došao iz komunistickoga egipatskoga vrha sa Naserom na celu.
Zejneb el-Gazali se nakon izlaska iz zatvora ponovo posvetila radu na širenju islamske da’we. Sav svoj životni vijek provela je u radu na širenju islamske da’we. Imao sam čast i priliku prisustvovati i slušati njezino predavanje na Jordanskom univerzitetu 1987 g. U ljetnom periodu pri kraju školske godine na oglasnim plakatima Univerziteta je bilo najavljeno da će Zejneb el-Gazali, poznata islamska daija, održati predavanje. Imali smo priliku slušati komentare studenata i nekih profesora. Pravo djelovanja i utjecaju žena nazalost je ograniceno. Prevladava naime muski stav: sta ima nama žena držati predavanja! I šta žena uopće ima reći! To je nažalost u arapskim sredinama bilo evidentno. I došao je najavljeni dan predavanja. Sala u kojoj je ona držala predavanje je bila puna. U prvim redovima su bili univerzitetski profesori, zatim studenti, s bradama i bez brada. U zadnjim redovima studentice. Kada se pojavila za govornicom, nastala je grobna tišina u. Sama njezina pojava u svim crtama je odavala harizmatičnu lidersku ličnost. A tek kada je progovorila dubokim prodornim glasom, ja sam imao osjećaj da je pred nama general – vođa koji upućuje vojsci strateške smjernice i naredbe. Bio sam i uzbudjen i ponosan. Primijetio sam da su neki profesori i studenti oborili glave. Bili su manji od makova zrna! Pred nama je bila žena govornik, koja zna i umije reći. I postaviti se. Tu impozantnu sliku njena izgleda i drzanja neću nikada izbrisati iz moga sjećanja. A tek kada je navodila primjere iz zatvora, kroz koje se vidjela težina kazne i torture kroz koju je prošla ova žena, kada je navodila primjere svetosti i keramete koje je doživjela, mnogi su plakali na njezinom predavanju. I podržavali su je tekbirima. Tada sam saznao za ovu njezinu knjigu. Nakon vise godina poslije, u nizu zadataka koje sam dobio od osobe koju izuzetno cijenim, poštujem i uvažavam, bio je i zadatak da prevedem knjigu sa arapskog jezika od Zejneb el-Gazali, „Moji zatvorski dani u Egiptu.“ Odazvao sam se sa zakašnjenjem. Ali sada mogu reći da ovaj prijevod dolazi u pravo vrijeme. U vrijeme „arapskog proljeća“ i obaranja sa vlasti ostataka Naserovog režima, pod kojim više narod nije mogao durati. S nadom da će djelomično u ovome štivu čitaoci moći naći odgovore na pitanja zašto se u ovolikoj mjeri narod Egipta pobunio i tražio ukidanje diktatorskog režima. Obaranje tog rezima su plodovi i rezultati, između ostalog i rada Zejneb el-Gazali, Seyyid Qutba, Hasan Benne, i drugih. Oni su svoj zivot zalozili za opstojanje islama. Za uspjeh njihove da’we. Oni bi se danas radovali „arapskom proljeću“ kada više od 40 posto egipatske populacije daje podršku Muslimanskoj braći. Zejneb el-Gazali će ostati simbol i svijetli primjer rada, požrtvovanosti, hrabrosti, istrajnosti, sposobnosti, srčanosti, iskrenosti, solidarnosti, izdržljivosti i predanosti rada na Allahovom putu. U toj svetoj predanosti ideji i zivotu islama smisao je i ove knjige. Zejneb el-Gazali je preselila na Ahiret 03. avgusta 2005. g. u Kairu. Dženazu namaz joj je klanjao veliki broj vjernika. Neka je prati vječna Allahova milost i magfiret.
Prevoditelj: Dr. Fikret Arnaut
(bosnjacinet)