Cyber Classroom: Učionica budućnosti

0

Cyber Classroom: Učionica budućnostiŠto jako futuristički zvuči, tako i izgleda: sala 333 u zgradi štutgartske Visoke škole za tehniku pomoću dva projektora, jednim WII-interakcijskim uređajem, specijalnim 3D-platnom, te uz 20 odgovarajućih specijalnih naočala, postaje učionica budućnosti.

Studenti, brucoši ili apsolventi, u ovoj sali imaju mogućnost uploviti u trodimenzionalni matematički univerzum. „Pomoću posebnih objektiva, ova dva projektora proizvode stereo-sliku, što omogućuje doživljaj realnog i trodimenzionalnog prostora”, objašnjava Franz-Josef Schneider, profesor matematike na HFT-u. Profesor Schneider već šest godina radi na izgradnji cyber-učionice, i njegov san je konačno postao stvarnost. Kompleksno gradivo, kao linearna algebra, diferencijalna geometrija itd. se u novoj učionicu mogu predstaviti trodimenzionalno. Nova tehnika profesoru Schneideru i njegovim studentima predstavlja veoma dobru priliku: „Pogotovo za matematiku potrebno je imati jako izražen osjećaj za prostor”, kaže prof. Schneider. Na ovaj način se taj ocjećaj izuzetno razvija.

 

Malo podjeseća na Wikipediju

Firma Visenso iz Štutgarta je izumila bazu za ovaj medij učenja, te software najviše prodaje obrazovnim ustanovama. U Njemačkoj se trenutno nalazi 17 tzv. C3-labora u raznim institucijama. Iz predmeta biologije se mogu npr. uho, krvotok ili DNK simulirati, a za industriju je korisno „proizvesti” trodimenzionalne poplave ili isprobati modele novih airbag-ova. Aktivna participacija pri razvoju modula učenja je poželjna, kako navodi Schneider: „Rad s ovim sistemom je interdisciplinaran i malo podsjeća na Wikipediju, jer na kraju svako dobije svoj dio.” Nova učionica ne služi samo za plastični prikaz formula ili trening osjećaja zapažanja, već treba razviti kreativnost kod studenata i motivirati ih da prodube svoje sposobnosti programiranja. „Studenti starijih semestara su posebno pozvani da se uključe u programiranje”, kaže Schneider.

Virtuelna realnost kao nagrada

Igračka, koju najdradije predstavlja trodimenzionalno, je Kleinova flaša. Kod ovog geometrijskog oblika se unutrašnjost i vanjština ne mogu razlikovati, jer se flaša čini „uvrnuta” u sebe. Za ovakve površine je 3D-tehnika veoma korisna. I to na veoma kreativan i razigran način: tako što se flaša virtuelno okreće, povećava ili smanjuje.

Studentica Agnes Cyran je za svoj bachelorski rad učesvovala u programiranju i oduševljena je: „Šteta što ovakav sistem nisam imala još za vrijeme mature. Tada sam si sistem koordinata morala crtati flomasterima”, kaže Agnes. I profesor matematike žali što tokom svog studija nije imao mogućnosti koje se danas nude studentima: „Kao student sam imao veoma loš osjećaj za prostor, pa sam si pravio razne modele kod kuće.” Svojim studentima želi olakšati samu materiju studija. Ipak, upozorava na to da se prije virtuelnog doživljaja treba pozabaviti mentalnim učenjem: „Studenti se trebaju prvo dobro namučiti da nauče formule”, objašnjava Schneider. Tek onda će biti nagrađeni vrituelnom realnošću u cyber-učionici.

Studiraj.eu

Leave a Reply