Aparthejd borce za prava optužuje za ekstremizam

Mostarskoj publici posebno je bila interesantna Alispahićeva interpretacija slučajeva pozorišnog ismijavanja crnaca, te činjenice kako je Vinston Čerčil mobilizirao Britance početkom Drugog svjetskog rata u borbu protiv fašizma javnim čitanjem crnačke poezije a da nije znao ko je njen autor (Cloda Mc Key). „Vrhunac auto-destruktivnosti crnaca je bio kad su prihvatili da glume primitivne, priglupe crnce za potrebe bjelačke razonode i njihovih apetita o superiornosti. Na ovoj situaciji se mogu prepoznati neke naše filmske ili televizijske produkcije gdje neki naši Bošnjaci za potrebe velikosrpskih i velikohrvatskih osjećaja superiornosti uživaju snimati scene koje govore o klanjanju dženaza crknutom krmetu itd. Taj fenomen je jedan od aparthejdskih mehanizama. Ti mehanizi su svugdje u svijetu približno isti”, kazao je Alispahić.

Govoreći o crnačkoj pjevačici Besi Smit koja je doživjela saobraćajnu nesreću Alispahić se prisjetio kako joj tada nisu htjeli pružiti pomoć u bjelačkoj bolnici. Putujući do udaljene crnačke bolnice Besi je iskrvarila i umrla. „Sličan slučaj desio se i bošnjačkoj djeci iz Kaćuna u Neumu. Neumska djeca su ih zasula kamenicama i ona su morale putovati do Mostara kako bi im se pružila potrebna medicinska pomoć”, ocijenio je Alispahić.

U nastavku predavanja Alispahić je ustvrdio kako bi se tekst Martina Lutera Kinga u povodu dodjele Nobelove nagrade danas bez mnogo izmjena mogao čitati i u kontekstu aktuelne političke situacije u BiH. „Ono što jeste bila osnovna odlika segregacionista jeste optuživanje onih koji se bore za ljudska prava za ekstremizam, nasilje i remećenje reda. Stoga je veoma važna doktrina nenasilne borbe, nenasilne provokacije koju su baštinili sljedbenici Martina Lutera Kinga. Oni su takvim akcijama dokazivali da je aparthejd na djelu i da odudara od Ustava koji je već branio rasnu diskriminaciju.”, zaključio je Alispahić.

H. Eminović

(rijasetba)