Zagrebačka tjestenina hit u Europi jer je košer i halal

Preko Lure i Dukata pa sve do vlastitog brenda Aurelia, koji sada drži oko 50 posto tržišta svježe tjestenine u Hrvatskoj – tako bi, ukratko, izgledao put uspjeha zagrebačke tvrtke Naše klasje koja je pokrenuta 2001. godine. Direktor i vlasnik Zdravko Šimunić za ulazak u posao proizvodnje svježe tjestenine, odlučio se, kaže, nakon što se zasitio starog posla. Prije se bavio uvozom i distribucijom robe.

– Htio sam raditi nešto kreativno na što ću biti ponosan – kaže Šimunić. Znao je da se želi baviti proizvodnjom u prehrani, no za proizvodnju svježe tjestenine i sirovina za pekarstvo odlučio se vjerujući da upravo te male niše nose perspektivu. Danas ukupno 28 zaposlenika radi u dvije tvornice. Jedna, ona zagrebačka, bavi se proizvodnjom tijesta, dok pogon u Jakovlju proizvodi sirovine za pekarstvo.

– Danas se o svježoj tjestenini ne može više govoriti kao o niši, nego kao o kategoriji, jer se ti proizvodi nalaze u svim trgovinama, pa i u najmanjima – kaže Šimunić.

Agronom Šimunić prvotno je svoju malu tvrtku povezao 2003. godine s Lurom i njihovim brendom ‘’Brzo i fino’’, kasnije Dukatom. Kaže da je u toj suradnji svatko radio ono u čemu je najbolji.

Suradnja s velikima

– Mi smo bili za razvoj, proizvodnju i nabavu, oni za prodaju, distribuciju i promociju. Nama je to omogućilo da se maksimalno koncentriramo na kvalitetu proizvoda, a njima je to dalo mogućnost proširenja portfelja – govori Šimunić.

Navodi da je to odličan primjer suradnje velikog i malog poduzetnika te kako bi ovakvih primjera trebalo biti više jer je samostalan ulazak malog proizvođača u prodaju izuzetno zahtjevan i skup proces. Apelira na vlasti da pokrenu više mogućnosti ovakve suradnje koja bi donijela više koristi od današnjih poticaja. Kad je Dukat zbog krize bio prisiljen napustiti proizvodnju tjestenine i posvetiti se svojim primarnim, mliječnim proizvodima, Šimunić je početkom 2010. godine pokrenuo vlastiti brend Aurelia.

– Ove smo godine dosegli 27 posto izvoza, s tim da nam je i ukupan promet rastao. U devet mjeseci imali smo rast od 30 posto u odnosu na prošlu godinu – govori Šimunić. Novostvorena vrijednost sa 481.664 eura u 2009. godini narasla je na 512.446 eura u 2010. Produktivnost Našeg klasja narasla je sa 17.202 eura iz 2009. godine na 18.302 eura.

Izvoz mogu zahvaliti i dobivanju halal i košer certifikata. Izvoze u Njemačku, Italiju, Austriju te na područje bivše Jugoslavije.

– Bila je i Grčka dobro tržište do početka krize u toj zemlji. Izgubili smo kupca, a zadnju isplatu čekali smo šest mjeseci, što je za hrvatske kriterije sasvim normalno – smije se Šimunić. Uspjeli su na kraju ipak sve naplatiti.

Najviše izvoze sirovine za pekarstvo Aurelia, jer one nose tehnološku inovativnost sirovine za kukuruzni kruh, koja je omogućila da se od kukuruznog brašna, koje teško upija vodu, napravi koncentrat za elastično tijesto. Ovo otkriće, u suradnji s Prehrambeno-biotehnološkim fakultetom, omogućilo je da se lakše proizvode kukuruzni bageti, lisnato tijesto i kroasani. U pripremi je, kaže Šimunić, i nova suradnja s PBF-om, ali ne voli “govoriti hop prije nego što skoči”.

Na pitanje kako se baš u vrijeme krize odlučio na pokretanje vlastitog brenda Aurelia, Šimunić odgovara da se u životu i u poslu neke stvari mogu napraviti u određenom trenutku jer kad taj trenutak prođe, nema više vraćanja.

Liderska pozicija

– Bilo je zahtjevno jer smo trebali zaposliti i znatan broj ljudi, ali već smo prošle godine izašli na površinu i došli do liderske pozicije u segmentu svježe tjestenine. Sada imamo 50% tržišta u Hrvatskoj, možda i više mjereno po policama – kaže Šimunić.

Ove godine proizvodnji svježe punjene tjestenini dodali su i proizvodnju svježih rezanaca, svježih zelenih rezanaca i cijeli asortiman druge tjestenine koja nije punjena. Planiraju razinu izvoza podignuti na 50 posto.

Zelena proizvodnja u Zelenoj kući

Inovativnost u pogonima Našeg klasja jest i zelena proizvodnja. Zelenom kućom nazivaju i svoj pogon, ne zato što je zelene boje, nego zato što se koriste materijalima koji se mogu reciklirati, a otpad razvrstavaju po kategorijama. Sredstva za čišćenje kojima se služe ne djeluju štetno na okoliš, a usto prate kvalitetu otpadnih voda, koriste isključivo električnu energiju i plin te primjenjuju tehnologiju recirkulacije energije. U proizvodnji se dio vodene pare vraća u ponovnu proizvodnju, čime se štedi.

(vecernjihr)