Vjera je lahka
VJERA JE LAHKA1
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izjavio je: “Allahu najmilija vjera je čista i lahka vjera (islam).”2
39. PRIČAO NAM JE Abdusselam b. Mutahher i rekao da mu je pričao Omer b. Ali prenoseći od Ma’na b. Muhammeda Gifarija, ovaj od Seida b. Ebu-Seida Makburija, on od Ebu-Hurejre,
a ovaj od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:
„Vjera (islam) je lahka. U ovoj vjeri neće se niko prenapregnuti, a da ga ona neće savladati. Budite umjereni i radite ispravno (bez pretjerivanja i bez zanemarivanja)! Obveseljavajte i tražite pomoć od Allaha jutrom, popodne i nešto krajem noći!“3
1. Doslovno je rečeno da je vjera lahkoća. Komentatori, međutim, daju prednost značenju da vjera u sebi ima lahkoću, to jest da je lahka.
2. Logična veza između ovog i prethodnog poglavlja jeste ta što postoji olakšica koja se očituje u povlastici posta ramazana o kojoj je bilo riječi u prethodnom poglavlju.
Naslovom se skreće pažnja na islam kao vjeru brojnih olakšica. Tako bolesnik umjesto stojeći može klanjati sjedeći odnosno ležeći; u nedostatku vode za uzimanje abdesta ili kupanja, može se poslužiti tejemmumom; ko nije sposoban za uzimanje abdesta ili kupanje, može se poslužiti tejemmumom; ko nije sposoban za putovanje na hadž, može poslati ispred sebe zamjenika; putnik uz ramazan može mrsiti i napaštanje obaviti kada se vrati kući, mrsiti može i bolesnik, a napaštanje obaviti kada ozdravi, dok oronuli starac umjesto napaštanja daje otkup za svaki mršeni dan u iznosu sadakatul-fitra.
Možda se gornjim naslovom žele istaći povlastice u islamu nepoznate ranijim religijama u kojima se molitva mogla obavljati samo kolektivno u bogomoljama; vjersko čišćenje nije se moglo postići pomoću potiranja zemljom; dio odjeće uprljane ljudskim izmetom nije se mogao oprati vodom, nego se morao odrezati i baciti, a pokajanje je bilo punovažno samo izvršavanjem samoubistva. Od ovih i sličnih poteškoća Allah, dželle šanuhu, oslobodio je muslimane, kako je to u Kur’anu rečeno: „Allah vam nije stavio u vjeru nikakvu poteškoću…“
Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, izjava ukazuje da je od svih nebeskih objava Allahu, dželle šanuhu, najmiliji islam, vjera lahkoće i snošljivosti, i da su Allahu najdraži pobožni umjereni poslovi koje vjernik obavlja lahko, bez napora i teškoće.
3. El-gadve je putovanje početkom dana pa sve do zevala, ili između sabaha i zalaska sunca. Er-revha je vrijeme između zevala (podne) i noći, dok pojam ed-duldže, po jednima, označava putovanje krajem noći, po drugima označava cijelu noć, ali je spomenut samo dio noći jer je noćna aktivnost mnogo teža od dnevne. Spomenuta vremena su, međutim, najpogodnija vremena za putovanje, pa kao da se, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obraća putniku da putuje u ovim vremenima jer će tako lakše moći ustrajati u ibadetu, nego kada bi putovao i danju i noću bez prestanka. Ljepota ove metafore ogleda se u tome što je dunjaluk prolazna kuća na putu ka ahiretu, te da je u ovim vremenima tijelo najodmornije i spremnije za ibadet.
Navedenim hadisom skreće se pažnja na potrebu umjerenosti u svemu, pa i molitvi. Fanatično preopterećivanje ne donosi korist, nego može dovesti do iznemoglosti i iscrpljenosti, pa da čovjek u kasnije dane nije sposoban vršiti ni najosnovnije vjerske dužnosti.
Hattabi kaže da konkretni hadis naređuje umjerenost i neopterećivanje, jer je Uzvišeni Allah naredio ibadete u određenim vremenima kao milost i olakšicu.
Hadis upozorava i na potrebu obazrivosti prema samom sebi. Nije preporučljivo teretiti se do iznemoglosti. Treba se držati zlatne sredine u svakom poslu, pa i u vjerskim obredima.
Kao što se poneko krijepi u jutarnjoj i večernjoj šetnji, tako i dobar vjernik nalazi duhovno i fizičko okrepljenje u jutarnjem namazu, u popodnevnim i večernjim namazima. To su obligatni namazi i ukoliko se obavljaju iskreno u ime Allaha, dželle šanuhu, preporodit će dušu vjernika i učiniti ga zadovoljnom i sretnom jedinkom društvene zajednice.
islambosna.ba
