U razmaku od dvadesetak dana oženili jednog sina, kćerka završila medicinu, a drugi sin geografiju
Svoje devetero djece su školovali ili još školuju baveći se poljoprivredom
Svaki roditelj koji dočeka da mu se dijete oženi ili uda, da završi školu ili fakultet, odnosno da stekne diplomu sa bilo kojim naučnim zvanjem, i da uz sve to poštuje Stvoritelja pa roditelje, osjeća neizmjernu sreću i radost.Kako i ne bi, kad je to dosanjani san kojem se pritajeno nadao i s čežnjom ga čekao. Takav roditelj, sa dobro urađenom roditeljskom zadaćom, ponosan je na to i neizmjerno zahvalan Bogu. Osim toga, svjestan je, da je dječije postignuće u životu, dobrim dijelom i roditeljsko, pa i porodično.
Znano je da je za roditelja-mu’mina među najvažnijim njegovim zadacima izvesti dijete na selamet. U ovom vaktu pogotovo. Zato i pišem o primjernoj i uzoritoj porodici hadži Spahe i Selime Sijamhodžić iz Lubarde kod Bužima, jer je ovakvih pozitivnih primjera sve manje u našim sredinama. Uspjeli su, hvala Bogu, da svoje devetero djece islamski odgoje u okviru porodičnog i mektepskog ambijenta, nauče radu, ozbiljnosti i čestitosti. Osim toga, razvili su u svojoj djeci želju prema školovanju i naukama, iako sami nisu bili u prilici da završe neke škole.
Hadži Spahu Sijamhodžića i njegovu hanumu Selimu iz Lubarde kod Bužima poznajem više od tridesetak godina. Uvijek su bili vrijedni, marljivi, oslanjali se na Uzvišenog Allaha, vodili računa o vjeri i namazu, vjerskom poučavanju svog evlada i uzdali se u svoj rad. Iz toga su hranili, školovali i danas školuju svoju djecu. Nikad im nije bilo teško poraniti na njivu, baviti se zemljoradnjom, samo trudom i na pošten način sticati nafaku. Usporedo i djecu su učili poljoprivrednim poslovima. Ta škola zemljoradnje je djecu dodatno motivisala da budu dobri đaci i studenti, što je privlačnije i atraktivnije od teških fizičkih poslova.
Rezultat upornih roditelja, hadži Spahe i Selime, danas je hvala Bogu, vidljiv i inspirativan. Sedamnaestog septembra 2011. godine oženili su najstarijeg sina Asima sa izabranicom Nisvetom Dervić. Tog dana zajedno sa svojom djecom bili su ispunjeni raspoloženjem. Nakon obavljenog građanskog vjenčanja u Općini Bužim i šerijatskog, obavljenog u džamiji na Lubardi pred imamom Suad ef. Dekićem bili su ićramli domaćini brojnoj rodbini, prijateljima, zvanicama, gostima i komšijama. Željeli su da zajedno s njima, i u društvu svoje devetero djece, podijele radost, koja se nije vezala samo za ženidbu najstarijeg sina Asima već i za diplomiranje kćerke Fadile i sina Ahmeta. Svaka od tri radosti porodice Sijamhodžić bilo je veselje na svoj način. Šta odabrati i čemu dati primat? Jednostavno, pojedinačno i skupno imaju svoju težinu, svaka je bitna, životna i sudbinska. Oženiti (prvog) sina, dočekati da kćerka stekne zvanje doktorice medicine, da sin diplomira geografiju je za mašaAllah. Zadovoljstvo u dušama i veliki šukur-zahvala Uzvišenom Gospodaru na tako divnim darovima, moglo se lahko čitati tog dana na licima sretnih roditelja i njihove djece.
Hadži Spaho Sijamhodžić i njegova supruga Selima su rođeni 1956. i 1958. godine i žive na Lubardi kod Bužima. Stekli su devetero djece: Asimu, Esmu, Fadilu, Seniju, Fatimu, Semiru, Asima, Ahmeta i Osmana. Asima i Esma su udate. Fadila je nakon završene Gimnazije u Bužimu upisala studij na Medicinskom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirala 21. septembra tekuće godine. I Ahmet je nekoliko dana poslije Fadile diplomirao geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu. Kćerka Senija treća je godina Stomatološkog, dok je Osman druga godina Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu. Fatima je treći razred srednje tekstilne škole, također, u Sarajevu, a Semira drugi razred Medrese Džemaludin Čaušević u Cazinu. Sin Asim završio je srednju poljoprivrednu školu, zaposlen je u tvornici u Bužimu i usputno se bavi poljoprivredom. Oženio se izabranicom Nisvetom Dervić sa Konjodora. Njegova mlada je završila Islamsku pedagošku akademiju u Bihaću i uposlena je kao nastavnik islamske vjeronauke u OŠ na Ostrošcu kod Cazina.
Inače hadži Spaho Sijamhodžić je dugi niz godina član džematskog odbora u džema’atu Lubarda. U dva prethodna mandata bio je mutevelija, a jedno vrijeme član, pa i predsjednik građevinskog odbora za izgradnju džamije. Za vrijeme dok je bio mutevelija džema’ata započeta je, sagrađena i svečano otvorena lubardska džamija. Zajedno sa imamom Suad ef. Dekićem, ostalim članovima džematskog, građevinskog odbora i džematlijama zaslužan je za ostvarenje tog velikog poduhvata ovog aktivnog i priznatog bužimskog džema‘ata.
Na dan veselja želio sam naslutiti kako se osjeća hadžija Spaho u trostrukoj radosti? Kao i uvijek djelovao je staloženo, nenametljivo, pomalo izbjegavajući da pokazuje svoje emocije i sreću. Međutim, to se nije moglo sakriti. Njegova unutarnja radost, koliko zbog ženidbe sina, toliko zbog diploma dvoje djece bila je vidljiva.
(preporodcom)