Sve više Hrvata prelazi na islam

Bivši katolici s kojima smo razgovarali tvrde i da se nisu razočarali u Boga, nego u Crkvu i dio svećenstva, koje u novcu i moći vide svog jedinog Boga.

‘Jedno propovijedaju, a drugo rade. Nisu se saživjeli s vjerom. Misu odrade tek tako — reda radi. Tek sam prelaskom na islam vjerski ispunjen, a još će naših građana, nezadovoljnih Katoličkom crkvom, prijeći na islam — kaže nam Splićanin Bogdan Radonić, koji je i promijenio ime u Jusuf, jedan od mnogih u Hrvatskoj koji je prihvatio islam i ostavio katoličanstvo za sobom.

‘Sad sam bolji čovjek’

‘Bio sam gorljivi katolik. Često sam išao na mise, ali nisam bio zadovoljan. Na islam sam prešao ima nekoliko godina, a i jedna je moja bliska prijateljica, uvidjevši koliko mi je dobro napravila moja nova vjera, prešla na islam. Ona to još taji od svoje obitelji, ali moja obitelj je u meni, nakon prelaska na islam, vidjela boljeg čovjeka i prihvatili su to. Onaj tko prihvati islam, ne napušta ga, kao što neki napuštaju katoličanstvo’ — kaže Jusuf, dok splitski imam Kemal Skender govori da su proteklih godina imali više prelazaka katolika i drugih građana na islam, a godišnje im dođe i stotinjak ljudi koji traže savjet i informacije o islamu u njihovu centru u Splitu.

Zamjenik muftije Aziz Efendija, inače jedan od najuglednijih pripadnika muslimanske vjerske zajednice u Hrvatskoj, kaže:

‘Istina je da nam dolazi sve više ljudi koji žele primiti islam. Svakodnevno nam se obraćaju ljudi i znam osobno one koji su s katoličanstva prešli na islam. Mi smo dužni da tim ljudima koji nam dolaze budemo servis. Neki od njih slušaju predavanja, a dio ih odmah želi prijeći na islam. Ljudi su razočarani u mnogo stvari, a mir nalaze u islamu’ — kaže nam Efendija dodajući da je u Hrvatskoj između 60 i 100 tisuća muslimana.

Napominje i da broj muslimana kontinuirano raste. Pitali smo ga i jesu li katolici sve više razočarani u Crkvu, a na što on nije htio dati odgovor, navodeći kako nije na njemu da tumači razloge.

Petar Žunić, nekada ‘žestoki’ katolik, a danas pastor Evangeličko-metodističke crkve u Splitu, kaže:

‘Čim iziđu iz crkve, psuju i bahate se’

‘Pohađao sam Rimokatoličku crkvu svake nedjelje po dvije mise. Bio sam zadivljen pjevanjem i molitvama ‘vjernika’. No, ubrzo sam shvatio da su to dva različita pojma’ — kršćanin se zvati i kršćanin biti. Ne osuđujem te ljude, jer oni ne znaju drukčije, ali za mene je bilo neshvatljivo da se vjera nekog vjernika ograničava na vrijeme boravka u zgradi-crkvi, dok se već na ulici psuje i bahati.

U mojoj glavi i u mojem srcu stvorila se molitva: ‘Gospode, trenutačno ne mogu razlučiti jesam li ja prevaren i na pogrešnom putu ili ovi ljudi, ali ovako mi ne možemo zajedno.’ Vrlo brzo me je Bog doveo u zajednicu koja je živjela vjeru — kaže Žunić, navodeći dalje kako je danas ‘presretan Božji sluga’.

‘Gospod me pozvao i osposobio da uspješno završim fakultet teologije u SR Njemačkoj te mi povjerio najodgovorniju službu. Uz to me je obdario dragom, pred Njim izmoljenom suprugom, koja mi je vjerna pomoćnica u službi, jer mi se prvi brak raspao iako sam dobio ‘blagoslov Crkve’ — kaže Žunić.”

(Akos.ba/index.hr)