Srbija mora da odustane i od RS-a

RSE: Nakon objavljivanja odluke da se odlaže kandidatura Srbije za EU, predsjednik Tadić je rekao da je Srbija ispunila uslove, da može mirno da pogleda u oči EU i postavio pitanje da li evropski partneri to mogu. Da li smatrate primjerenim takvo reagovanje, s obzirom da se zna da barikade nisu sklonjene, da ono što je dogovoreno sa Prištinom nije implementirano?

Biserko: Ono što Beograd, a ni predsjednik Tadić ne razumiju jeste da Evropa želi da zatvori pitanje granica. A Kosovo je ostalo posljednja sporna granica koju zapravo Srbija osporava. Sav ovaj napor posljednjih mjeseci je bio usmjeren ka tome da se stavi tačka na pitanje osporavanja granica. Srbija to mora da shvati i da se u naredna tri mjeseca ponaša u skladu sa očekivanjima EU, s obzirom da je stav međunarodne zajednice relevantan, a on je izričito protiv bilo kakvih promjena granica i podjela Kosova. Znači, Srbija treba da se usmjeri na obezbjeđivanje zaštite Srba na sjeveru Kosova koji sada žive u nekom pravnom vakuumu s obzirom da nisu pod ingerencijom kosovske Vlade i države. Prosto su ostavljeni na milost i nemilost raznim grupama koje dole operišu. Srbija je na putu da dobije kandidaturu, ali ova prepreka je zapravo bila ključna i u ovom momentu odnosi se na pitanje granica.

RSE: Da li je predsjednik Srbije trebao da najavi promjene politike prema Kosovu koja se pokazala neuspješnom?

Biserko: To je očigledno nešto što očekuje, ne samo njega, nego cijelu političku elitu, sem onih koji se sada predstavljaju kao pokret Preokret, koji je sada, prvi put nakon dvadeset godina, tražio promjenu politike. Do sada nismo imali taj slučaj. Imali smo demonstracije zbog krađe izbora, imali smo 5. oktobar uglavnom za smjenjivanje Miloševića, ali ne i za promjenu politike. Nažalost, ono što se kasnije sprovodilo bilo je manje-više ista politika drugim sredstvima. Onaj napor koji je Zoran Đinđić preduzeo u smislu mijenjanja politike bio je nagrađen njegovim ubistvom, tako da se ponovo nalazimo pred istim zidom.

RSE: Da li vas obeshrabruje ovakvo reagovanje sa vrha države?

Biserko: Srbija nema izbora – ili da mijenja politiku ili da ostane izolovana. Ona prosto nema drugu alternativu, bez obzira što je opozicija vrlo zadovoljna što Srbija nije dobila tu kandidaturu.

RSE: Da li to zna vrh države?

Biserko: Mislim da će to shvatiti. Oni nisu očekivali da će EU, odnosno Njemačka, ostati čvrsto na svojoj poziciji. Njena pozicija je bila već jasna poslije posjete Angele Merkel. Njenu posjetu nisu shvatili ozbiljno, kao što to nisu shvatali svih ovih godina. Manje-više im se gledalo kroz prste zato što se smatralo da Srbija jeste važan faktor stabilizacije regiona, što i jeste. Ovaj posljednji korak koji treba da napravi se odnosi na pitanje stabilizacije granica. Tu više neće biti promjena. Arhitektura Balkana je manje više završena i od Srbije zavisi kako će se uključivati u tu arhitekturu. Mislim da našem vrhu predstoji puno razumijevanje evropske politike i usklađivanje svojih poteza i izvršavanje obaveza iz sporazuma koji su potpisani u naredna dva mjeseca.

RSE: Da li je Srbija zapravo kažnjena?

Biserko: Mislim da nije kažnjena. Ovo je još jedan podsticaj da završi posao do kraja. Ona je za sada samo formalno to potpisala ali nije implementirala. Mora ozbiljno da se shvati da više nema lagodnog ponašanja u odnosu na međunarodne obaveze.

RSE: Da li je poruka bez faktičkog, doduše neformalnog ali praktičnog priznavanja realnosti da je Kosovo van Srbije i da nije južna pokrajina, kako je nazivaju neki mediji i političari, ne može se u EU. Da li se to traži od Srbije?

Biserko: Naravno. To je zapravo ta poruka koja je došla sa ovog samita u Briselu i ona će ostati kao takva. Srbija će to morati primiti k znanju. Mislim da je veći dio naše političke elite toga već svjestan, s obzirom da je amputacija Kosova bila na putu svih ovih decenija i da je sjever Kosova instrument za podjelu Bosne, koja se smatra najvećom pobjedom Srbije u posljednjih dvadeset godina. Mislim da će čak i taj dio doći na red. Srbija mora da odustane i od RS-a. Bilo bi vrlo dobro da u ovom momentu naša politička elita, i sve ono što je okružuje, razni neformalni centri, zapravo podvuku crtu, promjene politiku i usmjere svoju energiju na dobijanje statusa i početak pregovora.

RSE: Da li je doživjela krah politika i EU i Kosovo? Da li je sad pred Srbijom izbor: ili – ili?

Biserko: Jeste. Ta je politika davno doživjela krah, ali ona je postala očita ovog ljeta kad su uspostavljene barikade jer se smatralo da će se iznuditi podjela. I čitava ova politika koja se posljednjih šest, sedam mjeseci sprovodi i koja je na djelu od proljeća ove godine, bila je zapravo bazirana na analizi i očekivanju da će međunarodna zajednica pristati na podjelu.

RSE: Šta Srbija treba da riješi do februara naredne godine?

Biserko: Prije svega, mora da sprovede ono što je potpisao Borko Stefanović u Briselu. Znači, te elementarne tačke, odnosno minimum koji treba da ispuni do februara, a kasnije da nastavi sa tim. To je zapravo integrisana kontrola granica, povlačenje barikada, neometano funkcionisanje KFOR-a i EULEX-a na cijeloj teritoriji Kosova i neke druge stvari, ali ove tri su najbitnije. Srbija do februara mora da pokaže da je spremna da prihvati tu novu realnost koja se sada očituje kroz zahtjeve koji su pred nama od strane EU.

RSE: Postavlja se pitanje koje će biti političke posljedice ovog neuspjeha? Da li slijedi jačanje desnice i protivnika EU? Da li je to njima vjetar u leđa, kako je rečeno u prvim reakcijama iz Beograda?

Biserko: Prve reakcije su naravno veoma emotivne i to uopšte ne iznenađuje jer je ova Vlada već tri godine i više stvarala utisak da je kandidatura samo pitanje vremena, odnosno tehničko pitanje koje će Srbiju uvesti u taj novi status. Međutim, desnica je i onako jaka u Srbiji i sigurno će to u ovom predizbornom periodu koristiti kao neuspjeh Vlade, tražeći ostavke, prijevremene izbore i ostalo, što nije moguće u ovom momentu izvršiti, obzirom da je to zapravo odluka cijele Srbije.

Ne radi se samo o ovoj Vladi, već i opoziciji i uopšte o našem društvu i presjecanju dileme da li smo u Evropi ili nismo. Vlada snosi najveću odgovornost jer je nosilac politike koja je trebala Srbiju da dovede do statusa kandidata. Međutim i opozicija je odgovorna, obzirom da sve vrijeme pokušava da razvodni politiku Vlade koja se odnosi na EU i njene obaveze koje proizilaze iz novih stvari. Isto tako je podupirala barikade na Kosovu. Naravno, Vlada se nije jasno distancirala od toga.

RSE: Ne da se nije distancirala, nego je podržavala barikade do nedavno.

Biserko: Jeste, ali je i jedan dio opozicije bio aktivno uključen u to. Radi se uopšte o jednoj prelomnoj tački za cijelo društvo. Da li ćemo mi krenuti ka Evropi ili ćemo ostati rupa na Balkanu?

RSE: Da li to može uraditi ista ekipa koja je doživjela neuspjeh?

Biserko: Mi nemamo druge ekipe zato što su druge ekipe slične. Vrlo je važno da postoji ovaj Preokret koji zapravo izražava potrebu za promjenom politike. On raste, ima podršku mnogih javnih ličnosti i građana. Mislim da je važno prepoznati da je to prvi put zahtjev iz srbijanskog društva za promjenom politike koji je došao iznutra, bez podrške izvana.

RSE: U jednom odgovornom društvu bi se očekivalo da vlast položi račune javnosti, zašto se ovo dogodilo. Kod nas je ministar Đelić podnio ostavku, a onda ga premijer moli da to ne čini i sve liči na neku farsu. 

Biserko: Ne trebamo očekivati veće reakcije kada je u pitanju odgovornost Vlade ili pojedinaca koji su bili involvirani u te poslove. Mi prosto nemamo ni tu političku kulturu da na bilo kom nivou neko napravi bilans i onda iznese pred javnost svoj neuspjeh ili neuspjeh određene politike. Teško je očekivati takvo ponašanje. Međutim ono što je ipak ohrabrujuće i ide u karakter našeg društva i stanja u kom se nalazimo jeste to da je predsjednik Tadić rekao da treba nastaviti sa politikom puta ka EU. Mislim da je vrlo važno da i on nije podlegao emotivnim reakcijama kakve su većinom bile karakteristične za većinu političara i analitičara koji su davali izjave tim povodom.

RSE: Koliko je jaka politička opcija koja bi Srbiju gurnula u zagrljaj Rusije?

Biserko: Mislim da je ona dosta jaka jer zbog te politike Srbija kasni deset godina u svojoj tranziciji i priključenju EU. Nažalost očigledno je da Srbija bez učešća Rusije i njene podrške u određenim neformalnim centrima ne bi bila u situaciji u kakvoj je. To je naivnost naše političke elite da misli da Rusija zapravo podupire Srbiju zbog njenih interesa. To je jedno naivno gledanje na svijet i prosto se čovjek ne može otrgnuti nekom osjećanju te provincijalnosti u posmatranju svijeta i onog što se dešava oko nas.

Srbija je zapravo izabrala jednu poziciju da sve vrijeme statira, kibicuje i čeka povoljan trenutak kada će ostvariti svoje pretenzije na susjedne dvije zemlje ili će dobiti neki povlašćeni status. Stvari u svijetu izgledaju mnogo drugačije, pogotovo u Evropi, i vrlo je važno biti dio bilo kakvog procesa. Aktivno učešće je veoma važno za profilisanje onog što će Evropa biti i šta ćemo mi biti u budućnosti. Paradigma se mijenja. Cijela Evropa razmišlja kako da riješi probleme i vrlo je važno učestvovati u tim procesima.

RSE: U istom danu su stigle dobre vijesti za Crnu Goru, veoma dobre vijesti za Hrvatsku i loše vijesti za Beograd. Šta Srbija treba da uradi da prestane da bude remetilački faktor u regionu?

Biserko: Reakcije u Beogradu su naravno bile još više emotivne jer su i Hrvatska i Crna Gora i Kosovo dobili pozitivne signale. U ovom momentu, a mislim da je to krajnje vrijeme, ne samo zbog EU, nego i zbog nas samih, treba da prihvatimo tu realnost u regionu. Da se napravi bilans te poražavajuće politike koju je pokrenuo Milošević. On nije bio jedini nosilac te politike, ali nažalost ta politika priželjkivanja da se svijet na neki način poremeti i da Srbija na kraju ipak uspije da ostvari svoje pretenzije. Ima suviše takvih centara, i neformalnih i formalnih, koji još uvijek žive sa tom politikom.

RSE: Pretpostavljam da ste čitali tekst Vesne Pešić u kojem se ona vrlo oštro obraća predsjedniku Srbije Tadiću, za koga ona smatra da je skoncentrisao svu vlast u svojim rukama. Sad se postavlja pitanje – postoji li u samom DS-u potencijal za promjenu politike koja očigledno nije dala rezultate?

Biserko: Unutar DS-a sigurno postoje razne struje. Jedna od njih je i proevropska. To se vidi i po ovim ljudima koji su vrlo zdušno radili na približavanju Srbije toj tački kada Srbija treba da dobije kandidaturu. Međutim, unutar same partije postoje i struje koje su bliže Koštunici i koje zapravo još uvijek imaju važan uticaj. Ti razni neformalni krugovi još uvek značajno utiču na odluke. Prema tome, ni sam predsjednik, ne znam koliko je on lično za ovu ili onu opciju, ali u svakom slučaju nalazi se u određenom okruženju koje zapravo vrši veliki pritisak na njegovo ponašanje.

Ono što bi zapravo on trebao da pokaže u ovom momentu, i gdje bi historija sigurno bila na njegovoj strani, jeste više hrabrosti i odlučnosti da napravi prekid sa tom politikom jer čini mi se da svi misle da su ti centri suviše jaki. Ja mislim da bi se mogla napraviti usporedba sa onim vremenom kada je srpska vojska u Hrvatskoj pala za jedno kratko vrijeme, a do tada se mislilo da je prosto nepobjediva. Tako bi se pokazalo da i ti centri i krugovi u Srbiji koji zagovaraju antievropsku politiku, da je to sve na vrlo slabim osnovama jer Srbija nema snagu da preživi sama bez neke značajne podrške, u ovom slučaju EU, kao što se već pokazalo u ovih deset godina.

 

(RSE)