Sirija ukida monopol BAAS-a

Mualem je rekao da ga je predsjednik komiteta zaduženog za reformu ustava obavijestio da izmijenjena verzija „uključuje višepartijsku (politiku) i da nema mjesta diskriminaciji među strankama, što znači da nema člana 8”.

Osmica je brojka oko koje se okuplja sirijska opozicija: da bi se uopšte prihvatio bilo kakav razgovor o reformskim obećanjima režima, potrebno je ukinuti član 8 ustava.

Član 8 ubačen je u ustav tačno deset godina pošto je BAAS 1973. preuzeo vlast. Određuje da je socijalistička BAAS partija „lider države i naroda”. Po ovom članu stvoren je i Nacionalni progresivni front (NPF), parlamentarna koalicija socijalističkih partija pod okriljem BAAS-a, koji već 38 godina monopoliše politički život zemlje.

Monopolu se sada primiče kraj. Pod pritiskom svakodnevnih protesta, ali i ranije datih obećanja, vlast predsjednika Asada priprema ustavotvornu skupštinu koja će dati nacrt novog ustava – bez člana 8.

Nije međutim sporni član jedini problem. Čitavi dijelovi ustava pisani su u najboljoj tradiciji socrealističke retorike. Takav jezik – o imperijalizmu Zapada i besklasnom društvu – bio je prihvatljiv, pa i popularan šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, ali postao je anahron za generacije mladih Sirijaca kojima je dojadila gotovo poluvjekovna partijska vladavina BAAS-a.

Tako će iz novog ustava nestati 12 članova koji govore o socijalističkoj državi, socijalističkoj privredi, socijalističkom obrazovanju i „ideološkoj armiji” koja počiva na mislima BAAS-a.

Predviđene promjene, koje predlaže grupa sirijskih pravnih stručnjaka, treba da ojačaju vlast premijera i smanje moć predsjednika.

U Siriji su još od sedamdesetih godina predsjednici vlada imali jaku izvršnu, ali nikakvu političku moć. Novog premijera trebalo bi da imenuje parlament a ne, kao do sada, predsjednik. Parlament bi jedini i mogao da ga razriješi dužnosti.

Još su neke stvari vezane za famozni član 8 po kome su regionalne komande BAAS partije imenovale predsjedničkog kandidata o kome se onda narod izjašnjava na referendumu. Ukoliko član 8 ode, time u vodu pada uloga regionalnih komandi i mijenja se čitav sistem izbora novog šefa države kada Asadu 2014. istekne mandat.

Jedna opcija je da predsjednika bira parlament – kao što je bio slučaj četrdesetih i pedesetih godina prošlog vijeka kada je za izbor bila neophodna trećina plus jedan glas. Posljednji put to se dogodilo decembra 1962. kada je – prije dolaska BAAS-a – bio izabran Nazem al Kudsi.

Predviđa se i da predsjednički mandat sa sadašnjih sedam bude skraćen na 4-5 godina i da ne može da traje više od dva terma. Mandat je nekada trajao četiri godine, ali je 1970. produžen na sedam.

U jednom trenutku, predsjednik je ima samo jedan term jer su poslanici zaključili da će se – ako traži drugi mandat – više baviti reizborom nego potrebama naroda.

Kako bi se to izbjeglo, aktuelni predsjednik treba da napusti funkciju i kao privatni građanin povede kampanju za reizbor kada prođu četiri godine. Ova klauzula, koju je u prvi ustav Sirije uveo predsjednik Hašim al Atasi 1928, promijenjena je 1947. kada je predsjednik Šukri al Kuvatli promijenio ustav i uveo dva uzastopna mandata.

Kada su u martu počeli neredi u Siriji, vlasti su najavile seriju mjera kako bi se stišalo opšte nezadovoljstvo: od povećanja plata do ukidanja člana 8.

Ono što je BAAS-u dotle bilo nezamislivo, čak jeretično, trebalo bi da postane nova stvarnost.

Pošto je predsjednik Asad već najavio višepartizam, u gornje ešelone sirijske vlasti sve više prodire zaključak da se BAAS-u broje posljednji dani – bez obzira na to da li će se režim održati ili pasti.

Veliki politički monopol se ruši. BAAS ne može da preživi, kao što ni član 8 i demokratija – ona koju tako stameno i hrabro traži sirijska ulica – nikako ne mogu zajedno.

Pitanje je samo da li će Sirijci poslije blizu 4.000 mrtvih povjerovati promjenama koje im Asad obećava godinama dodajući da će ih sprovesti ukoliko nasilje prestane.

(Politika online)