Saudijska Arabija – naš pravi prijatelj
(…) U cijeloj ovoj priči o terorizmu u nekim našim medijima s najvećom slasti i zadovoljstvom se voli reći kako je Kraljevina Saudijska Arabija zemlja iz koje se u najvećoj mjeri uvozi selefijska i vehabijska ideologija, a iz nje se regrutuju ljudi koji su počinitelji ili potencijalni počinitelji terorističkih akata i slično. Tako se skoro uvijek Saudijska Arabija stavlja u kontekst terorizma, čime se na jedan indirektan način želi u javnom mnijenju formirati stav da je ona, njen narod i njena vlada, u najmanju ruku, potencijalno teroristička zemlja.
To ne samo da je neistina, nego je i velika nepravda i zulum prema toj, za Bosnu i Hercegovinu prijateljskoj, a za bh. muslime i bratskoj zemlji. Tako nešto može izreći samo čovjek slijepog srca i zlobne duše. U intervjuu za „Dnevni avaz”, ponedjeljak, 31. oktobar/listopad 2011., str. 4 i 5, akademik Muhamed Filipovića kaže: „Ne možemo optužiti selefije i vehabije same po sebi. U tom slučaju možemo odmah optužiti i Saudijsku Arabiju, kraljevsku kuću, to jest one koji su američki i naši prijatelji. Moramo, dakle, izvršiti distinkciju unutar tih grupacija da vidimo koji su to ekstremni politički pokreti infiltrirani u te grupe i tome se oštro suprotstaviti…”
Dokaza protiv navedenih tvrdnji ima mnogo, a dovoljno je spomenuti da se i sama Saudijska Arabija bori protiv terorizma i u tom smislu:
1) Osnovala je 2006. g. Centar „Princ Muhammed bin Naif” za savjetovanje i zbrinjavanje onih koji su indoktrinirani ideologijom koja poziva na nasilje, kao i onih koji su i sami bili uključeni u neku terorističku aktivnost, te povratnika iz Gvantanama;
2) pokrenula „Nacionalnu kampanju za borbu protiv terorizma”;
3) održala Međunarodnu konferenciju za borbu protiv terorizma 2005. g.;
4) neumorno radi na uspostavljanju strateškog dijaloga među državama kojih se naročito tiče pitanje borbe protiv terorizma;
5) osnovala poseban sud za procesuiranje osumnjičenih za terorizam…
Iako zvaničnici Saudijske Arabije stalno ističu njenu jasnu opredijeljenost za borbu protiv terorizma, a to je u nekoliko navrata učinio i ambasador Kraljevine Saudijske Arabije u Bosni i Hercegovini, to izgleda nekim ljudima i medijima nije dovoljno.
Prava istina jeste to da bh. muslimani nemaju većeg prijatelja u islamskom svijetu od Saudijske Arabije. Prava istina jeste i to da je ona od svih muslimanskih zemalja najviše pomogla Bosni i Hercegovini općenito, a naročito bh. muslimanima. Obaveza intelektualaca, a pogotovo onih bošnjačkih, jeste da ovu istinu šire i promoviraju. Obaveza onih koji su studirali na nekom saudijskom univerzitetu, i sam sam jedan od njih, u tom pogledu je još veća. Ja mogu odgovorno potvrditi da tokom cijelog svog školovanja u Saudijskoj Arabiji (godinu i po na Institutu za učenje arapskog jezika i tri i po godine na Pedagoškom fakultetu) nikad nisam ništa učio o vehabijama, vehabizmu, šejhu Muhammedu b. Abdulvehhabu i slično.
• I za kraj, evo dva pitanja za razmišljanje, ne bi li onaj ko pameti ima shvatio, a onom drugom ništa i ne vrijedi: Ima li ikakvog smisla i logike toliko pomagati Bosni i Hercegovini i svim njenim građanima, a pogotovo muslimanima, kako je to činila i još uvijek čini, Saudijska Arabija, a potom u nju uvoziti ekstremizam, terorizam, rušilaštvo, i slično i tako sve ono što je u nju ugradila, donirala i investirala izložiti opasnosti?! Kakve ona ima koristi od toga da u očima ljudi u Bosni i Hercegovi izgleda kao neprijatelj nakon što su je znali kao pravog prijatelja?! Nikakve, naravno! Od toga korist ima neko drugi.
(preporodcom)
