Piše: Mehmed PARGAN
Republika Srpska je bolji dio Bosne i Hercegovine! Eho ovih riječi, koje posljednjih pet godina izgovara Milorad Dodik, danas se (nedjelja 11.12.2011.) čuo iz usta Doris Pack, specijalne izaslanice Evropske Unije. Ova izjava je u samo nekoliko sati podigla prašinu, koju su sve do Brisela i Stambola, uskovitlali politički subjekti iz Federacije Bosne i Hercegovine. Od Zlatka Lagumdžije do Sulejmana Tihića, počeli su se utrkivati da nakite svoja saopćenja u kojima će prozvati nesretnu Pack, jer je iznijela svoje mišljenje, i to dan prije sjednice Vijeća za stabilizaciju mira (PIC), što može, prema njihovim mišljenjima, ozbiljno utjecati na odluke ovoga tijela. Sada je moguće da PIC, zbog izjave Pack ukine superviziju za Brčko. Može se desiti da se ukine i OHR, uvjereni su federalni političari. Sve bi to nekako i oprostili, ali njima nije jasno, kako je moguće da je Pack, po kojoj Dodik redovito pljuje, vrijeđa je i ismijava, kako je moguće dakle, da je ona kazala da je Republika Srpska bolji dio, od onoga u kojem se utrkuju ko će se brže i dublje uvući nebrojenim evropskim izaslanicima. I biti njihov potrčko.
Mahalske vlade i genocidno čedo
Naravno, teško je govoriti o tome dok su emocije još uzavrele. Ali, valja priznati, da bi bilo koja, pa čak i najpovršnija analiza pokazala, u najmanju ruku da Federacija BiH nije bolji dio Bosne i Hercegovine. Možda je bolje postaviti ovako stvari: Republika Srpska je loš dio Bosne i Hercegovine, a Federacija BIH još lošiji. Da pokušamo napraviti neke usporedbe: Republika Srpska ima petnaestak ministara. Na drugoj strani svaki od deset kantona Federacije ima po toliko ministara, a još pride Vlada Federacije ima, također, petnaestak. U čemu je razlika. Pa u tome da u Federaciji imamo za više od 120-150 ministara, njihovih zamjenika, pomoćnika, savjetnika, kabineta, audija, passata, golfova, tajnica, talova, priležnica, sestrića, mobitela… I pored toga deset puta više administracija. Svaki kanton je država, taman onoliko koliko je to Republika Srpska. Petnaest godina iz Federacije su pokušavali ukinuti Republiku Srpsku, (koju, moramo se složiti, treba posmatrati kao genocidno čedo koje treba da doživi povijesnu revalorizaciju), a stvarali su moćne države unutar ovoga entiteta. Trebalo je ići obrnutim redom. Ukinuti mahalske vlade, pokazati da su domaćini, da im je stalo do ove zemlje, a onda bi se imalo kredibiliteta govoriti, da je Republika Srpska nelogična, nije ekonomski i teritorijalno održiva itd.
Naprotiv, političari u Federaciji, poglavito bošnjački, Bosnu i Hercegovinu vide dvojako slijepo: materijalistički od Marijin Dvora, do Vijećnice (jer tu cirkulira najviše novca), a ideološki bez Republike Srpske (to im donosi najviše glasova na izborima). Dodik vidi Republiku Srpsku takvu da treba da prkosi svima, ali precizno i ljubomorno je čuvajući, od posljednje trebinjske, ljubinske i gatačke vukojebine, pa do debljine crte koja označava datu mu teritoriju (baška to što čini sve da na toj teritoriji ne uspijevaju oni koje njegove oči ne vole vidjeti). Federacija je pri tome podijeljena na ‘naš’ i ‘njihov’ dio, ma iz koje pozicije da gledate, i osim nekoliko čaršija u kojima je to svejedno, u ovom entitetu se gleda da ‘njima’ bude što gore, makar ‘nama’ ne bilo bolje. Naš život, hrana, hljeb nasušni, sigurnost, našim vladarima nisu važni.
Šta je bolja Evropa od RS?
Dodik i njegovi sljedbenici svakoga dana ponavljaju da je Republika Srpska bolji dio Bosne i Hercegovine. Naravno, i papagaji bi to počeli ponavljati, a kamoli izaslanici Evropske Unije. Unije koja se raspada i koja se pozabavila sobom. Sljedeće što će Dodik iskoristiti da to dokaže bit će podatak da se u Republiku Srpsku vratilo više izbjeglica i raseljenih lica nego u Federaciju. Lakše se vraćaju Bošnjaci i Hrvati u Kozarac, Zvornik ili Srebrenicu, nego što se vraćaju Bošnjaci u Livno i Stolac, odnosno Hrvati u Bugojno. A tek Srbi u Živinice, Kladanj, Bihać… Nikoga neće interesirati kada to Dodik bude dokazivao da se Srbi nisu željeli vraćati i da je oficijelna srpska politika stimulirala ostanak. Stupanj investicija koji prati taj povratak u Republiku Srpsku desetinama je puta veći od nivoa u Federacije BiH. Opet, nikoga ne interesuje što su Federacija i ostatak svijeta (osim Republike Srpske) investirali u taj povratak. On se desio.
U čemu je onda Federacija BiH bolja? Ako izostavimo način nastanka ovih administrativnih cjelina, te zatečenoga stanja, da je u Federaciji koliko toliko ostalo multietničkih sredina, teško je naći nešto, što iz evropske perspektive ima bolje u Federaciji. Banjaluku se optužuje da sije sjeme mržnje, nacionalizama, nepodnošljivosti, za falsificiranje historije itd. Šta je to bolja Evropa danas od toga? Cijeli svijet se suočava sa buđenjem ovih niskih strasti. Vjerska tolerancija skoro da ne postoji. Nacionalizmi prijete da unište EU.
Međutim, bošnjački političari su vrišteći na Pack i Dodika, zaboravili posegnuti za suštinom. To što je Republika Srpska bolji dio, ako već jeste, ne daje za pravo nikome da se može staviti u funkciju razbijanja Bosne i Hercegovine. Njemačka je tridesetih godina prošloga stoljeća bila bolji dio Evrope, ali joj to nije dalo za pravo da počini holokaust, da pokuša pokoriti svijet itd. Biti bolji, nosi odgovornost i prava. Ali, kako je to u školi naučeno, djeci odlikašima, mnogo više se progleda kroz prste. Stepen tolerancije za greške je mnogo veći. Dodik tačno zna šta radi. Gradeći imidž bahatog, iskrenog, sirovog Balkanca, koji domaćinski vodi svoju avliju, Dodik je ubijedio Evropu, a svojim lobi timom, ubjeđuje uspješno i Ameriku, da je on ta zdrava snaga. I njemu se potezi praštaju. Zato što on ima poteze. Drugi su se izgubili u nekom od sokaka između Marijin Dvora i Vijećnice, i odatle neće izaći kao iz prašume Perućice, do kraja svoga života.
Svi mislili: Čađi se omaklo
A kako ubijediti svijet? Jednostavno. Prošle sedmice minsitar MUP-a boljeg dijela BiH, Stanislav Čađo, objavio je saopćenje u kojem locira grupe sumnjivih vehabija, što će reći, kada se prevede na engleski, odnosno srpski, čitav front naoružanih, radikalnih islamista, opasnih po opstanak BiH, ali i ovog dijela Evrope. Nekoliko saopćenja lovaca, pčelara i medžlisa objavili su mediji. I nikome ništa. Svi mislili: Čađi se omaklo. Međutim, naivni analitičari iz Sarajeva, odnosno Federacije BiH, nisu dokučili da je to dio procesa, utemeljenoga na strategiji koja se gradi u Banja Luci. Samo tri dana poslije, umjesto da se Čađo Bošnjacima ispriča za svoj istup, Nikola Špirić, još uvijek aktualni predsjednik Vlade BiH, odnosno Vijeća ministara, javno, za govornicom, kaže kako Bosni i Hercegovini prijeti proces radikalne islamizacije. Ima li išta bolje i ljepše za alibi međunarodnim ‘prijateljima’ Bosne i Hercegovine, koji su se dobrano umorili pomažući i tolerirajući našu inertnost i baliluk. Slušajući Lagumdžiju i Tihića, kako smo mi muslimani drugačiji od onih na Bliskom Istoku.
Zaoštravanja iz Banja Luke dolaze posljednjih dana do usijanja i bit će nastavljena, jer Republika Srpska želi zadržati dostignuti stupanj organiziranosti i učvrstiti se. Zato je ona čvršći i bolji dio. Ali cilj zbog kog se to radi je stravičan: Banja Luka želi preduhitriti procese integracije u EU. Hrvatska, Srbija, Crna Gora, svi su u procesima i dok se ti procesi ne okončaju, treba učiniti sve da se BiH raspadne.
Pas ne laje zbog sela
Hercegovački saveznici shvatili su svoj zadatak. Stolac skoro da gori. U petak je kamenovana džamija u vrijeme džuma-namaza. Šta ako se neko večeras napije pa slučajno istrese šaržer (a Titin narod je još uvijek naoružan) na komšiju druge vjere u Podrinju, Hercegovini, Posavini?… Ili to uradi s ciljem, upravljan obavještajnim službama? Da li smo spremni prihvatiti činjenicu da smo u tom trenutku na ivici rata? Vjerovatno mnogo gorega, od onoga kojega smo predeverali. Da li su toga svjesni sljedbenici Dodika ili Čovića, koji svakodnevno pozivaju na disoluciju Bosne i Hercegovine, doljevajući ulje na vatru? Nažalost nisu. Da li smo svjesni mi, koji ponovno živimo u iluziji da nećemo biti topovsko meso? Naravno, nismo i nikada nećemo biti.
Volio bih da se varam u ovim procjenama. I zato predlažem da taj bolji dio Bosne i Hercegovine poduzme korake da zaustavi opasnu radikalizaciju stanja u Bosni i Hercegovini. A bošnjačko-hrvatski političari, koji ne umiju ništa drugo do kritizirati Dodika i puniti svoje džepove, da počnu kopirati upravo Dodikovu administraciju. Jer, šta je loše u tome ako Republika Srpska ima želju da bude bolji dio BiH. Mislim da je to dobro. Loše je ako neko ne želi i ne dopušta da to ona bude. Jer sve dok je bolji dio, ona je dio Bosne i Hercegovine. Zato, neka se sarajevski bezi ne sikiraju, Pack neće ubjediti PIK ni u šta. Jer bjelosvjetski hohštapleri, koji troše naš novac, poput naših domaćih ministara-hohštaplera, nisu ovdje zbog nas. Narod je davno dao odgovor na ovo pitanje, kada je kazao: pas ne laje zbog sela, već zbog sebe. Da li je zbog toga Pack rekla da je Republika Srpska bolji dio. Jer je ne može obuzdati?!
(bportalba)