“Politički islam” nakon revolucija u arapskom svjetu
Više demokratije znači uvođenje više političkog islama u zemlje “arapskog proljeća”, ali islamističke izjave o šerijatskom zakonu ili religiji unutar politike su samo površne naznake o onome što bi mogao biti stvarni efekat.
Zapaženo izlaganje tunižanskih umjerenih islamista na izborima, u nedjelju i obećanje vođe libijskog Nacionalnog prijelaznog vijeća Mustafe Abdel Dželila da će podržati Šerijat, su istakli veću ulogu koju će islamisti imati nakon pada autokrata koji su ih tlačili.
Ovi islamisti sad moraju smisliti kako da integriraju više islama u nove demokratske sisteme. Mnogi termini koji se koriste u debatama su dvosmisleni, a neki, posebno koncept Šerijata, su često pogrešno shvaćeni od strane nemuslimana.
Jan Michiel Otto, holandski profesor prava, koji je nedavno uradio studiju o 12 islamskih zemalja koje primjenjuju šerijatski zakon, je kazao da politički islam pokriva širok spektar pristupa.
”Ako se uvede šerijatski zakon, ne znamo šta ćemo dobiti.” rekao je profesor na Leiden Univerzitetu, urednik knjige Pripojeni Šerijat. Njegovo istraživanje ukazuje na činjenicu, bez obzira šta bi mogli misliti mnogi zapadni posmatrači, da više islama ne znači manje slobode.
Jasin Aktaj, turski sociolog na Univerzitetu Seldžuk u Konji, je rekao da Šerijat nije strogo definisan zakonik i nije ograničen na oštre fizičke kazne koje su viđene u Saudijskoj Arabiji i Iranu.
”To je fetišizacijska verzija Šerijata.” rekao je.
En-Nahda „krči“ put
Mnoge konstitucije Srednjeg Istoka su ozvaničile islam kao oficijelnu religiju i spomenuli Šerijat kao temelj zakona, ali također imaju i građanske i kaznene zakonike po europskim modelima.
Osim Saudijske Arabije, koja ima samo islamski zakon, zemlje Srednjeg Istoka primjenjuju komplicirani miks religijskog i građanskog zakona. Dok se Šerijat u jednoj zemlji primjenjuje samo simbolično, u drugoj umjereno,a u trećoj veoma strogo.
En-Nahda, islamistička stranka koja je pobijedila na izborima za tunižansko konstitucijalno vijeće, je prva u zemljama “arapskog proljeća” koja mora početi određivati koliko islama želi.
Oni kažu da poštuju demokratiju i ljudska prava i da žele sarađivati sa sekularnim strankama kao bi skicirali novu konstituciju. Njihov lider Rašid Ganuši već odavno zagovara umjerenu islamsku politiku poput one u AKP, vladajuće stranke u Turskoj.
Tunižanksa konstitucija je proglasila islam za oficijelnu religiju, ali nije spomenula Šerijat kao temelj pravnog sistema. Pošto zemlja ima jaku sekularnu tradiciju En-Nahda bi se suočila s ozbiljnom opozicijom kada bi uvela Šerijat kao osnov zakona.
Aktaj je kazao kako su Ganušijevi spisi iz 80-ih godina pomogli i utjecali na turske islamiste da pomjere svoju paradigmu pravljenja države bazirane na šerijatskom zakonu i da uđu u demokratsku politiku.
Od tada, uspjeh AKP-a u Turskoj služi kao model za Ganušija da uvede u praksu takvu politiku u Tunisu, dodao je.
Egipatsko Muslimansko bratsvo
Egipat, koji treba da izabere novo Niže vijeće Parlamenta, početkom decembra, opisuje islam kao državnu religiju u svojoj konstituciji i zove ga glavnim izvorom zakona.
Očekuje se da će Muslimasnko bratstvo izaći na izbore kao najbrojnija stranka. Njihov pokušaj da stvore “Demokratski savez” je potopljen, jer većina liberalnih i rivalskih islamističkih grupa su se odvojile kako bi samostalno učestvovale na izborima ili kako bi stvarale nove blokove.
”Ne vjerujem da će Muslimansko bratsvo dobiti više od 25% mjesta u Parlamentu, što je važan blok, ali ne i većina.” rekao je Hasan Ebu Talib, iz Ahram centra za političko i strategijsko istraživanje.
Egipat je, također, dozvolio nekim selefijskim grupama da učestvuju na izborima. Selefije, za koje Ebu Talib kaže da bi mogli uzeti 10% glasova, žele strogu implementaciju islamskih zakona, uključujući i one za koje kritičari kažu da su antidemokratski.
Libija
U Libiji, bivši diktator Muamer Gadafi je vladao po zakonicima koji spominju islam kao državnu religiju i Šerijat kao inspiraciju bar za nekoliko zakona.
Lider Nacionalnog prijelnog vijeća, Dželil, je iznenadio neke zapadne posmatrače u nedjelju rekavši da će Šerijat biti izvor libijskog zakona, ali da je on već detaljnije o tome govorio.
”Mi želimo državu zakona, prosperiteta i državu u kojoj će Šerijat biti glavni izvor zakonodavstva, a ovo zahtijeva mnogo stvari i uslova, rekao je početkom septembra, dodavši da ‘ekstremna ideologija ‘ neće biti tolerisana.”
Tačno mjesto Šerijata u pravnom sistemu u praksi će, tek, biti određeno nakon što se sastavi nova konstitucija od strane novog konstitucionog vijeća i nakon što bude odobrena referendumom.
Libijsko Muslimansko bratsvo ima manje od 1.000 članova jer je za vrijeme Gadafija, ulazak u stranku bilo tajno i ograničeno na elitu, rekao je Alamin Belhadž, član NPV-a i stariji član grupe.
Sirija
Sirija, u kojoj se odvija ustanak protiv predsjednika Bašara Al-Assada, od marta, ima sekularnu vladu, ali spominje islam kao izvor zakona svog ustava.
Glavno opoziciono tijelo, Nacionalno vijeće, je do sada imenovalo 19 članova u svoj generalni sekreterijat. Četiri su članovi sirijskog Muslimanskog bratstva , a šest od njih su nezavisni islamisti.
Ovo vijeće još mora objasniti svoju platformu ili razjasniti kakva će država biti, u slučaju da Assad bude svrgnut.
”U Siriji, trenutni islamisti su jedan umjereni pokret” rekao je Omer Idlibi , aktivista vezan za Lokalne koordinacijske komitete.
Izvor: Akos.ba