“Bakire, pazi metak”!, Hvala, Zlatko” – Da nije šega bilo bi smiješno

Od 15. siječnja 2007., do 13. prosinca ove godine policijski službenici sarajevske Prve PU Centar osiguravali su Hadžiomerovićev stan 24 sata dnevno. Angažirana su iz dana u dan četiri policajca koji su koristili službeno vozilo koje je svakodnevno bilo ispred zgrade, pa se, logičkim slijedom, može reći kako je i Hadžiomerović suodgovoran za porast kriminaliteta i nesigurnost građana u glavnom bh. gradu, budući da su se ta četiri službenika mogli posvetiti ozbiljnom policijskom poslu umjesto što su gubili vrijeme pred Hadžiomerovićevim ulazom. U kantonalnom MUP-u ne postoji cjenovnik kojim bi se odredila vrijednost/cijena (minulog) rada policajca koji se nalazi u pratnji „štićene osobe”. Zna se tek da, recimo, policajac koji na stadionu Grbavica pet-šest sati osigurava utakmicu između Željezničara i Sarajeva „košta” 46 maraka, uz dodatnih pet maraka koliko stoji pređeni kilometar u službenom vozilu.

U cjenovniku usluga zaštitarske kompanije Glock stoji kako radni sat njihovog zaštitara koji prati osobu koja to zatraži od njih košta 20 maraka. Dakle, lako je izračunati, po zaštitarskom cjenovniku, kako je građane Sarajeva čuvanje Bakira Hadžiomerovića, njegove supruge i djece, punice i stana tokom svih ovih godina koštalo 972 hiljade maraka. Ako tome dodamo 191.995 maraka za kilometražu službenog vozila, onda dolazimo do svote od milion i 164 tisuća maraka. I to za zaštitu osobe koja apsolutno nikada nije Kantonalnom MUP-u ni prijavila da joj neko prijeti niti je ikada bilo kojom istragom dokazano kako postoji realna prijetnja Hadžiomeroviću.

Ovu je činjenicu potvrdio i glasnogovornik MUP-a sarajevskog kantona Irfan Nefić, koji je kazao kako Hadžiomerović nikada nije prijavio „kazneno djelo ugrožavanja njegove sigurnosti, niti bilo kojeg drugog događaja koji bi sadržavao elemente prijetnje”. Nefić je dodao da je policija u periodu osiguranja Hadžiomerovića reagirala četiri puta na informacije koje bi mogle označavati ugrožavanje sigurnosti. Svaki put je Tužiteljstvu KS dostavljena dokumentacija o tim reakcijama, ali do danas MUP KS nije dobio informaciju da je u vezi s ovim slučajevima pokrenuta bilo kakva istraga. Za svih 48.600 radnih sati, koliko je osiguravan Hadžiomerović, angažirani službenici nisu imali niti jednu incidentnu situaciju niti su u svojim izvještajima naveli bilo kakve slučajeve ili saznanja o eventualnoj ugroženosti Bakira Hadžiomerovića ili članova njegove porodice.

DA NIJE ŠEGA, BILO BI SMIJEŠNO

Čitava se stvar o čuvanju Hadžiomerovića smišljena je u glavi lidera SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije, dugogodišnjeg glavnog i odgovornog urednika iz sjene Federalne televizije. Lagumdžija je, u jednom svom medijskom istupu u programu ovog „javnog” emitera kazao kako je sramno da se istražuju i progone akteri „nepostojeće afere” Reket, dok policija s druge strane prstom nije mrdnula da „zaštiti jednog novinara kojem se prijeti smrću”. Lagumdžijinu ideju Hadžiomerović je odmah prihvatio a u djelo ju je proveo Predrag Kurteš, aktuelni federalni ministar unutarnjih poslova, u to vrijeme načelnik Sektora kriminalističke policije sarajevskog MUP-a. 17. 11- 2008. godine, službenici Kriminalističko-obavještajne jedinice počeli su dugogodišnju kampanju cjelodnevne pratnje Bakira Hadžiomerovića.

Čuvanje je trajalo do osmog decembra 2010. a prekidano je u dva navrata, kada je Hadžiomerović s porodicom bio van BiH. Kurteš je lično odredio policajce koji će čuvati Hadžiomerovića i koji su mu morali dostavljati svakodnevne izvještaje o „zbivanjima na terenu”. Dvije godine kasnije, posljednjeg dana 2010. godine, Kurteš ponovo naređuje osiguranje Hadžiomerovića. Opet je Kurteš osobno odredio policijske službenike koji će čuvati Hadžiomerovića, stavio im službeno vozilo na raspolaganje i naredio im da mu svakodnevno podnose izvještaje o radu. Zanimljivo je kako policijski službenici koji su osiguravali Hadžiomerovića nikada nisu dobili pismenu naredbu o tome, nego su im sva naređenja upućivana usmeno.

Još je zanimljivije da se ovim poslom uopće nisu trebali baviti službenici kantonalnog MUP-a, jer je osiguravanje osoba posao koji potpada pod nadležnost MUP-a Federacije (budući da je Hadžiomerević uposlen u federalnoj javnoj instituciji). S druge strane, svrha policijske zaštite nije, kao što je slučaj sa Hadžiomerovićem, hodanje s njim po zgradi televizije, po tržnici, prijemima ili kafanama (na što su se policajci koji su mu bili u pratnji više puta žalili svojim nadređenim), nego uklanjanje prijetnje ukoliko se ona pokaže vjerodostojnom. Dakle, kada su sa Federalne televizije uputili vapaj o ugroženosti njihovog urednika, a bilo je to u dva navrata, kada je na Hadžiomerovićevu adresu stiglo prijeteće pismo i kada mu je iz zatvora pisao Zijad Turković, optužen za mučka ubistva i organizirani kriminal, istragom je utvrđeno da ne postoji realna prijetnja Hadžiomerovićevoj sigurnosti pa tako ni potreba za njegovim osiguranjem.

Ipak, sve to nije bilo dovoljno da karikaturalni premijer Sarajevskog kantona Fikret Musić, uz svakodnevnu podršku javno-privatnog servisa FTV-a i Dnevnog avaza (koji je prije nekoliko godina isto tako glasno dovodio u pitanje ispravnost odluke o dodjeljivanju pratnje Hadžiomeroviću) prestane pritiskati rukovodstvo MUP-a da Hadžiomeroviću ponovo dodijele policijsku pratnju. Musić bi trebao znati, iako sumnjamo u to, kako u zakonskim odredbama ne postoji osnov za takvu njegovu odluku. Uprkos tome, dvanaestog decembra u Upravu policije kantonalnog MUP-a stigao je akt Musićeve Vlade kojim se od njih traži hitno očitovanje o nalogu o policijskoj zaštiti koju su za Hadžiomerovića tražili mjesec dana ranije.

Musić je dodao kako je „iz sredstava informisanja saznao da je OSA/OBA BiH, poslala dopis Ministarstvu sigurnosti BiH u kojem se navodi da postoje elementi opasnosti koji mogu dovesti do ugrožavanja sigurnosti g-dina Hadžiomerović Bakira i njegove porodice”. Iz MUP-a je Musiću odgovoreno kako su postupili na osnovu zakonskih ovlaštenja koja imaju te zaključili kako „Uprava policije nije zaprimila zvaničnu obavijest o postojanju činjenica koje bi označavale prijetnju po ličnu sigurnost g-dina Hadžiomerović Bakira, ni od jedne agencije za provođenje zakona u BiH, niti je zaprimila prijavu od imenovanog, kako bi bili u poziciji definisati neophodan policijski odgovor u konkretnoj stvari”.

Pratnja za čovjeka

OSA I NJEN DIREKTOR DŽUVO, NIČIM IZAZVANI, UKLJUČILI SE U „POLICIJSKU FARSU”

Potpuno nepotrebno i jedva zakonito u farsu oko „lične ugroženosti” Bakira Hadžiomerović umiješala se državna Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) „saznanjem” da „postoje elementi opasnosti koji mogu dovesti do ugrožavanja sigurnosti g-dina Bakira Hadžiomerovića i njegove porodice”. Svaka ozbiljna agencija tog profila navela bi odakle „vrebaju” ti „elementi opasnosti”, osigurala njihova imena i adrese pa ih proslijedila policiji, ili tužiteljstvu, da ih („elemente”) ukloni. Zašto su se OSA i njen direktor Almir Džuvo dali uvući u ovaj besmisleni igrokaz, dnevno-poltičku baruštinu, može se samo nagađati. Najlogičniji odgovor je da je riječ o „ašikovanju” sa SDP-ovom vrhuškom, Hadžiomerovićevim nalogodavcima i „podstrekačima”, koji najavljuju radikalne kadrovske sječe glava u državnim agencijama.

TROŠKOVNIK OSIGURAVANJA BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA

TRAJANJE POLICIJSKOG OSIGURANJA: studeni 2007. – prosinac 2011.

BROJ SLUŽBENIKA NA OSIGURANJU: Između četiri i šest svaka 24 sata

BROJ RADNIH SATI NA OSIGURANJU BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA: 12.900 sati rada policijskih službenika

BROJ RADNIH SATI NA OSIGURANJU STANA BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA: 35.700 sati rada policijskih službenika

BROJ PRIJEĐENIH KILOMETARA SLUŽBENOG VOZILA U OSIGURANJU BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA: 38.399 kilometara

CIJENA RADNOG SATA PRIVATNOG ZAŠTITARA: 20 maraka

TROŠKOVI ZAŠTITE BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA: 258.000 maraka

TROŠKOVI ČUVANJA STANA BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA: 714.000 maraka

TROŠKOVI KORIŠTENJA SLUŽBENOG VOZILA: 191.995 maraka

UKUPNI TROŠKOVI ČUVANJA BAKIRA HADŽIOMEROVIĆA: 1.163.995 maraka

(hercegovinainfo)